Urinarne infekcije su među najčešćim infekcijama u trudnoći. Javljaju se kod jedne od 10 trudnica te istovremeno ugrožavaju dva pacijenta, majku i plod. O uzrocima i načinima liječenja piše Marina Crvelin, dr. med., spec. gin. i opst.
Urinarne infekcije su među najčešćim infekcijama u trudnoći. Javljaju se kod jedne od 10 trudnica, a istovremeno ugrožavaju dva pacijenta, majku i plod. Uzročnik krvlju majke može preko posteljice dospjeti u organizam ploda – transplacentarno širenje infekcije, ili ascendirajući iz porođajnog kanala, osobito u slučaju prsnuća plodovih ovoja, ili se plod može zaraziti prolaskom kroz porođajni kanal.
Dajući antibiotik majci, liječimo i dijete transplacentarno. Pri tome je potrebno voditi računa o mogućem štetnom učinku lijeka na plod. Usprkos ponekad neopravdanom strahu široke populacije od primjene antibiotika tijekom trudnoće, kontrolirana primjena u konzultaciji s ginekologom je sigurna.
Žene su inače podložnije urinarnim infekcijama jer je kod žena mokraćna cijev kraća i njen je otvor blizu vagini i anusu što omogućuje bakterijama brz dolazak do mokraćnog mjehura. Za vrijeme trudnoće nastaju promjene u građi i funkciji urinarnog sustava. Pod utjecajem više razine hormona progesterona dolazi do relaksacije glatkog mišićja, proširenja mokraćovoda i njegove slabije pokretljivosti (do 14. tjedna), a nakon 21. tjedna povećana maternica može stvarati pritisak na uretere (pogotovo desno) te otežavati prolazak urina. Što dulje treba urinu da prođe kroz mokraćne puteve, veće su šanse da se bakterije nakupe i pričvrste za sluznicu prije nego što budu isprane. Urin trudnica sadrži više šećera, što također može potaknuti rast bakterija.
Kod trudnica je također i veći rizik da se infekcija proširi na bubreg. Rizik od urinarnih infekcija je najveći između 6. i 24. tjedna trudnoće. Uz vrstu uzročnika, ulogu u prognozi ima i razdoblje trudnoće u kojem infekcija nastupi. Infekcije u ranoj trudnoći mogu dovesti do spontanog pobačaja, a u kasnijoj trudnoći su glavni uzročnik prijevremenih pobačaja.
Vrste uroinfekcija
U kliničkoj praksi razlikuje se nekoliko vrsta uroinfekcija:
1. Asimptomatska bakteriurija
Javlja se u 15% trudnoća. Obuhvaća broj klica u srednjem mlazu mokraće veći od 10 na 4/ ml i izostanak simptoma infekcije. Trudnice se često žale na simptome otežanog mokrenja, nagona na mokrenje tijekom noći, stalnog nagona na mokrenje. Ti simptomi sami po sebi nisu dokaz uroinfekcije. Puno češće infekcija postoji, a kliničkih simptoma nema ili su atipični. Zbog učestalosti, kod trudnica uroinfekciju treba tražiti i kada nema nikakvih simptoma. Trebalo bi napraviti urinokulturu na početku trudnoće u i u 3.tromjesečju kod svih trudnica, a kod trudnica s kroničnim bolestima bubrega, hipertoničarki i dijabetičarki što ranije.
Uroinfekcije mogu biti povezane s komplikacijama u trudnoći kao što su intrauterini zastoj u rastu, prijevremeni porođaj, hipertenzija, preeklampsija i anemija u majke. U trudnoći asimptomatsku bakterijuriju treba liječiti jer će se u 40% bolesnica razviti simptomatska infekcija mokraćnog sustava.
Najčešći uzročnik je E.coli, bakterija koja je rezistentna na kiselost rodnice, lako adherira na rodnički epitel, stvara tvari koje inhibiraju fagocitozu i dodatno smanjuju peristaltiku mokraćovoda. U terapiji se najčešće daju amoksicilin, ampicilin ili cefalosporini 7 do 10 dana. Desetak dana nakon završetka terapije potrebno je ponovo uzeti uzorak za urinokulturu. Oko 15% pacijentica ima reinfekciju ili ne odgovara na primijenjenu terapiju. Pri čestom i perzistirajućem javljanju bakteriurije preporučuje se profilaksa nitrofurantoinom. Od ostalih uzročnika najčešći su klepsiella, proteus, koagulaza negativan stafilokok i pseudomonas.
Asimptomatska bakteriurija u trudnoći najčešće nije povezana uz značajnije defekte urinarnog sustava pa se ne preporučuju dodatne pretrage tijekom trudnoće.
2. Uretritis
Uretritis je upala uretre (mokraćne cijevi). Simptomi su bol ili peckanje pri mokrenju, učestalo mokrenje, nagon na mokrenje, pojava groznice.
Najčešći uzročnik je E.coli, Neisseria gonorrhoeae ili Chlamydia trachomatis. E.coli pripada normalnoj vaginalnoj i perinealnoj flori, a unosi se u uretru pri spolnom odnosu ili nepravilnom brisanju nakon defekacije. Simptomi se ne razlikuju od onih van trudnoće. U mokraćnom sedimentu se nađe povećan broj leukocita, često bez bakterija, a urinokultura je često s malim brojem bakterija ili sterilna.
3. Cistitis
Cistitis je upala mokraćnog mjehura. Nastaje kada se normalno sterilan donji dio urinarnog trakta (uretra i mjehur) inficira bakterijama uz posljedičnu upalu. Više od 90% slučajeva uzrokovano je Escherichiom coli.
Početak bolesti je najčešće nagao, simptomi variraju od lagano iritirajućih do jako bolnih, a najčešći su učestalo mokrenje, neugoda, pečenje i osjećaj pritiska pri mokrenju, bolno mokrenje malih količina urina, česta, nekontrolirana i neodgodiva potreba za mokrenjem, potreba za mokrenjem noću, promjena boje urina (zamućenost), krv u urinu, neugodan miris urina, pritisak u zdjelici ili bol nisko u leđima ili donjem dijelu trbuha (suprapubično), potreba za mokrenjem kad je jako malo urina u mjehuru ili kratko nakon mokrenja, umor, malaksalost, bolni spolni odnosi, povišena tjelesna temperatura.
Postoji mogućnost ascenzije infekcije u gornje mokraćne puteve.
Liječenje je peroralna antibiotska terapija.
4. Pijelonefritis
Pijelonefritis je upala bubrega. To je najčešća ozbiljna medicinska komplikacija u trudnoći i najčešći neopstetrički uzrok hospitalizacije trudnica. Može dovesti do prijevremenog porođaja, intrauterinog zastoja u rastu te trajnog oštećenja bubrega trudnice, zato se treba liječiti odmah. Učestalost u trudnoći je 1-2%. Najčešće je posljedica cistitisa.
Znakovi da se infekcija proširila na bubrege su bolovi u donjem dijelu leđa ili sa strane ispod rebara, povremeno jaka bol u trbuhu, povišena temperatura iznad 38ºC koja traje više od dva dana, zimica s drhtavicom, topla koža, zažarenost ili crvenilo kože, vlažna koža, znojenje, povraćanje, dehidriranost zbog povraćanja, mučnina, malaksalost, bolno mokrenje, učestalo mokrenje, potreba za mokrenjem noću, zamućen urin ili urin nenormalne boje, krv u urinu, neugodan ili jak miris urina, promjene svijesti ili konfuzija, mukopurulentni iscjedak, bol koja se širi uzduž uretera prema lumbalnim ložama. Češće je zahvaćen desni bubreg zbog pritiska povećane maternice na ureter.
Često je povišen CRP i smanjena sposobnost bubrega da koncentrira mokraću. Povišeni su leukociti u sedimentu urina i u krvi. Pri sporom odgovoru na antibiotsku terapiju uzima se uzorak za hemokulturu. Najčešći uzročnik je E-coli, zatim Enterococcus, Klebsiella, Pseudomonas.
Terapija je antibiotska, ista kao kod cistitisa, ali parenteralna.
Kako smanjiti vjerojatnost uroinfekcije?
Treba uzimati dovoljno tekućine, tuširati se umjesto kupki, mokriti čim se osjeti potreba, pokušati potpuno isprazniti mjehur, brisati se od sprijeda prema natrag, voditi računa o čistoći genitalnog područja, koristiti proizvode za čišćenje za intimno područje, izbjegavati grube sapune, mogu se uzimati preparati na bazi brusnice dok uvin čaj nije preporučljiv.
Kako pravilno dati urin na analizu? Najbolje je dati prvi jutarnji urin. Prvo valja dobro oprati spolovilo, prvi mlaz pustiti u WC školjku, a srednji mlaz uzeti za analizu.