Babinje je posebno i osjetljivo razdoblje u kojem se tijelo nakon porođaja polako vraća u normalno stanje, majka se polako upoznaje sa svojim djetetom te se uči dojenju, događaju se velike hormonske i funkcionalne promjene. Da bi to razdoblje prošlo što jednostavnije, dr. Iva Marffy, spec. ginekologije i porodništva, piše na što treba obratiti pažnju

Babinje je posebno i osjetljivo razdoblje u kojem se tijelo nakon porođaja polako vraća u normalno stanje, majka se polako upoznaje sa svojim djetetom te se uči dojenju, događaju se velike hormonske i funkcionalne promjene. Da bi to razdoblje prošlo što jednostavnije, dr. Iva Marffy, spec. ginekologije i porodništva, piše na što treba obratiti pažnju

Babinje ili puerperij je razdoblje koje počinje rođenjem djeteta, a traje 6 do 8 tjedana nakon porođaja. Novopečena majka u tom se razdoblju naziva babinjača. Babinje nije oštro ograničeno vremensko razdoblje jer je nekim organskim sustavima potrebno i do godinu dana da se vrate u stanje prije trudnoće.

Babinje je specifično, posebno i osjetljivo razdoblje u kojem se tijelo polako vraća u normalno stanje, majka se polako upoznaje sa svojim djetetom te se uči dojenju (ako to može i želi), događaju se velike hormonske i funkcionalne promjene koje za ženu nisu uvijek jednostavne i podrazumijevajuće i u kojem majka treba pomoć i podršku okoline.

Prvi dani u rodilištu

Ovisno o načinu porođaja (i ustanovi/mjestu rađanja), prve dane babinja babinjača provodi u bolnici gdje se svakodnevno kontrolira kako se osjeća, vraća li se maternica uredno u početni položaj, je li krvarenje nakon porođaja primjereno te, ako postoje, zacjeljuju li porođajne rane uredno.

Majka bi u tim danima trebala dobiti podršku i upute o jednostavnijem i uspješnijem uspostavljanju dojenja te osnovnim postupcima o njezi i brizi za novorođenče. U hrvatskim se rodilištima većinom, ako nema većih komplikacija tijekom ili nakon porođaja, babinjače otpuštaju kući 3. dan nakon vaginalnog, a 5. do 7. dan nakon porođaja carskim rezom.

Nakon porođaja, kada je majka na to spremna, potiče se rano ustajanje, prvi put svakako uz pomoć bolničkog osoblja. Majka može zbog iscrpljenosti porođajem, umora ili gubitka krvi biti slabija i sklonija nesvjestici pa je svakako prva ustajanja potrebno učiniti uz pomoć. Ustajanje i kretanje smanjuje rizik tromboze i potiče brže vraćanje organskih sustava i funkcija u normalu.

Baby blues

Babinje je vrlo specifično i često osjetljivo razdoblje za ženu koja se susreće s novim situacijama kao što su briga za novorođenče, dojenje i osjećaj odgovornosti za sebe i dijete. Često je prisutan strah od nepoznatog i osjećaj nesigurnosti u situacijama i promjenama koje su se dogodile i koje tek slijede. Umor nakon porođaja i iscrpljenost izvor su fizičkog stresa, a neispavanost, raniji strahovi i sumnje mogu dodatno pojačati i psihički stres te dovesti do promjena raspoloženja, opterećenosti i nesigurnosti.

U prvim su danima normalni povremeni naleti tuge, osjetljivosti i plača, između ostalog i zbog funkcionalnih i hormonskih promjena. U tome veliku pozitivnu ulogu imaju potpora, razumijevanje i pomoć okoline i najbližih. Oko 80% žena osjeti prolazni tzy. baby blues, karakteriziran osjećajem nesigurnosti, tuge, melankolije i osjetljivosti. Takvi su osjećaji normalni i zbog njih ne treba imati grižnju savjesti.
Ako se ipak slični osjećaji i bezvoljnost produlje i počnu pogoršavati, rodilja ih ponekad neće sama moći prepoznati kao nešto što predugo traje ili se pogoršava, a na okolini je da bude od pomoći, uvidi promjene i posumnja u znakove postporođajne depresije. Oni često počinju kao osjećaj straha i nespremnosti u brizi za dijete te kao poremećaj spavanja, a napredovanjem majka gubi volju za brigu o djetetu i sebi. Kako bi se izbjegao još negativniji razvoj situacije, koji u težim slučajevima može dovesti i do suicidalnih misli, babinjače i okolina uvijek bi kod sumnje i osjećaja da nešto ne funkcionira trebali potražiti pomoć liječnika i stručnog osoblja.

Tjelesni oporavak

U razdoblju babinja organi i organski sustavi promijenjeni trudnoćom vraćaju se otprilike na stanje prije trudnoće. Tako se, na primjer, maternica koja na kraju trudnoće teži oko kilogram vraća na veličinu kruške i težinu od oko 70 g. Vraćanje maternice na početno stanje prati se u prvim danima babinja pa se tako dan nakon porođaja maternica pipa kao kuglasta tvrda lopta u visini pupka, a dalje se smanjuje otprilike 1 cm svaki dan i normalno se 10-ak dana nakon porođaja više ne može opipati preko trbuha jer se vratila u malu zdjelicu.

Često babinjače u prvim satima i danima nakon porođaja osjete i bolne kontrakcije/trudove čija je funkcija zaustaviti krvarenje iz maternice, a po tome i sudjelovati u smanjenju maternice.

Višerotkinje obično takve trudove osjećaju jače nego prvorotkinje i mogu ih osjećati prilično neugodno. Opisani trudovi i bolovi obično se pojačavaju tijekom dojenja kada se otpušta hormon oksitocin koji izaziva stiskanje maternice.

Mišićno-koštani sustav

Mišići i zglobovi u trudnoći funkcioniraju i opterećeni su drukčije nego prije, pod djelovanjem relaksina postaju pomičniji, a maternica svojom težinom i rastom pomiče težište tijela prema naprijed, smanjuje se stabilizacija trupa trbušnim mišićima koji su slabiji i razdvojeniji i često se javljaju dodatno opterećenje i bolovi, pogotovo u donjem dijelu leđa. Opuštaju se i mišići dna zdjelice te se može javiti neželjeno otjecanje mokraće koje se nerijetko nastavlja i u babinju.

Mišićno-koštani sustav također se u razdoblju babinja polako vraća u stanje prije trudnoće, no to je u pravilu dugotrajniji proces i nije ograničen na 6 tjedana koje klasično nazivamo babinjem. Preporučuje se nakon porođaja nastaviti vježbe prilagođene babinjačama. Obično se počinje vježbati nakon prve kontrole ginekologa poslije porođaja, oko 6 tjedana nakon porođaja, kada se provjeri da je sve u redu i primjereno vremenu babinja.
I manje, neklasične vježbe i pokreti mogu imaju pozitivno djelovanje, na primjer već i okretanje i ležanje na trbuhu kod trudnice koja je rodila carskim rezom, u vrijeme kada to bude moguće, djeluje dobro kao masaža i stimulacija trbušnih mišića. Pritom patronažna sestra i treneri koji se bave trudnicama i razdobljem babinja mogu biti od velike pomoći svojim savjetima i primjerom.

Intimna njega nakon porođaja

Iscjedak iz rodnice koji se nastavlja nakon porođaja zovemo lohijama, a traje otprilike do mjesec dana nakon porođaja. Lohije se polako vremenski mijenjaju, nakon porođaja krvarenje je slično menstruaciji, zatim postaje oskudnije, mijenja boju u smećkastu pa žućkastu da bi se potkraj babinja vratilo u normalan sluzavo bjelkasti iscjedak.

Normalno je da postoje mala odstupanja od opisanoga, da se dogodi da nekoliko dana lohije budu jako oskudne pa se opet jave intenzivnije ili da se pojačaju kada babinjača dođe kući i postane pokretnija.
Ako se krvarenje jako pojačava, obilno je, s primjesama većih ugrušaka ili vezano uz bolove u donjem trbuhu, neugodan miris iscjetka, loše osjećanje, zimicu, tresavicu ili glavobolje, babinjača bi se trebala javiti patronažnoj sestri ili liječniku. Takvi simptomi mogu biti prvi znaci upale ili zaostalog materijala posteljice u maternici nakon porođaja.
Dok se lohije ne vrate u normalan iscjedak, babinjačama se preporučuje da izbjegavaju kupanje u kadi (umjesto toga da se tuširaju) te da izbjegavaju korištenje tampona i spolni odnos.

Lohije su sekret iz maternice koji prolazi kroz rodnicu te zbog toga sadrže veće količine bakterija. Zato je potrebno bacati onečišćene uloške na odgovarajući način te nakon toga oprati ruke kako bi se izbjegla upala dojki (ako bi se dirale bradavice) ili upala novorođenačkog pupka.

Područje epiziotomije ili porodničke ozljede potrebno je održavati čistim i suhim. Takve se rane šivaju tzv. resorptivnim šavovima, što znači da se oni sami od sebe nakon nekog vremena razgrađuju. Tako se 10-ak dana nakon porođaja na toalet papiru mogu vidjeti sitni crvoliki komadići konca što je potpuno normalno i nije razlog za brigu. Ranu od epiziotomije ili ozljede dovoljno je isprati običnom mlakom vodom i laganim dodirima osušiti ručnikom. Rana obično zacijeli unutar 14 dana od porođaja.

Dojenje

U babinju se uspostavlja i nastavlja dojenje koje često, pogotovo za prvorotkinje, nije jednostavno i podrazumijevajuće. Važno je, pogotovo u prvim danima, imati potporu osoblja, a poslije i mogućnost obraćanja stručnoj osobi u slučaju nedoumica ili poteškoća s dojenjem. U slučaju bolnog dojenja, rana na dojkama ili bradavicama, povišene tjelesne temperature, glavobolje, zimice ili tresavice potrebno je kontaktirati patronažnu sestru ili liječnika. Ponekad je samo savjet o malim promjenama i potpora dovoljan da se dojenje nastavi uspješno.

Zaključak

Babinje su dinamičan fiziološki proces praćen isprva burnim, a poslije laganijim fizičkim i psihičkim promjenama i prilagodbama. Tako ih treba i prihvatiti, kao proces i fazu koja traje i u kojoj se događaju mnoge lijepe stvari. Ako majka zna otprilike kako se sve treba odvijati, vjerujemo da će joj biti lakše u tom razdoblju, a za sve nedoumice i pitanja uvijek se može i treba obratiti stručnim osobama koje joj mogu pomoći.

Autor: dr. med. Iva Marffy, specijalist ginekologije i opstetricije