U urednoj trudnoći, koja traje u prosjeku 40 tjedana, preporučuje se oko 12 ginekoloških pregleda i tri obavezna ultrazvuka. Detaljno o obaveznim pregledima piše dr. med. Ana Deković, spec. ginekologije i opstetricije
Trudnoća je zdravo, normalno stanje koje zovemo i blagoslovljenim ili blaženim jer se događa čudo stvaranja i donošenja na svijet novog malog bića koje je blagoslov za roditelje, obitelj i sve nas. Nažalost, postoje i određene komplikacije koje, prema izvorima u literaturi, prate 4 do 8% trudnoća. Kako bi se na vrijeme prepoznale i po mogućnosti spriječile ili ispravile komplikacije u trudnoći, ona se intenzivno nadzire kliničkim, laboratorijskim, ultrazvučnim i ostalim pretragama.
Cilj svake trudnice i njenoga ginekologa je zdrava trudnica i novorođenče pa se pri praćenju trudnoće držimo određenih protokola pregleda. U urednoj trudnoći koja traje prosječno 40 tjedana preporučuje se oko 12 ginekoloških pregleda i tri obavezna ultrazvuka.
Prvi pregled obavlja se od 6. do 8. tjedna trudnoće, računajući od prvog dana zadnjeg menstruacijskog ciklusa. Uz opći ginekološki pregled, uzimanje PAPA testa i opće anamneze trudnice, radi se prvi UZV pregled vaginalnom sondom. U urednoj trudnoći u sluznici maternice prikazat će se mala šupljina, gestacijska vrećica, s odjecima ploda i kucajima čedinjeg srca (KČS) ili više plodova.
Trudnica će biti upućena na osnovne laboratorijske pretrage kao što su krvna slika, urin, glukoza i hormoni štitnjače te krvna grupa i Rh faktor.
Preporučuje se terapija folnom kiselinom (B9 vitamin) koja pomaže boljem neurološkom razvoju ploda i pije se do 12. tjedna trudnoće, a nakon toga se do kraja trudnoće piju kombinirani vitaminski preparati s omega 3 kiselinama.
U urednoj trudnoći pregledi se rade svaka četiri tjedna, do 32. tjedna, a potom sa 35, 37, 38, 39 i 40 tjedana.
Na svakom pregledu medicinska sestra izvagat će trudnicu, izmjeriti joj krvni tlak i pregledati urin na bjelančevine. Optimalni prirast težine je 12 kg u cijeloj trudnoći. Odstupanja od normalnih vrijednosti mogu upozoriti na neke poremećaje kao što su EPH gestoza i eklampsija. Svaki put ginekolog vaginalno pregledava trudnicu, čime prati veličinu i rast maternice te stanje materničnog ušća. Po potrebi uzima cervikalne briseve za mikrobiološku analizu, radi isključenja infekcije koja može dovesti do prijevremenog porođaja.
Obavezni UZV pregledi su do 12. tjedna (veličina ploda, srčana akcija, starost trudnoće, broj plodova), zatim oko 20. tjedna kada se radi tzv. anomaly scan (detaljan prikaz anatomije ploda) te od 32. do 34. tjedna zbog procjene stava i rasta ploda. Naravno da se, prema potrebi i procjeni ginekologa, napravi i više UZV pregleda, ali ova tri su obvezna. Oko 20. tjedna preporučuje se i 3D ili 4D ultrazvuk koji detaljnije prikazuje plod.
Osim ovih pregleda preporučuju se i genetske pretrage kojima nastojimo prepoznati postoje li kakve kromosomske anomalije ploda kao, primjerice, Downov sindrom. Trudnice mogu te pretrage prihvatiti ili odbiti, već prema svojim uvjerenjima. Starijima od 36 godina se zbog povećanog rizika od kromosomskih anomalija od 16. do 18. tjedna trudnoće predlaže i amniocenteza tijekom koje se iglom preko trbuha uzima uzorak plodne vode u kojoj se nalaze odljuštene stanice kože ploda i genetičari sa 100%-tnom sigurnošću postavljaju dijagnozu o eventualnim genetskim anomalijama. U tom slučaju trudnica odlučuje o prekidu ili zadržavanju takve trudnoće.
Za mlađe trudnice postoji niz testova koji se rade iz krvi i uz ultrazvuk, a sa sigurnošću od 75% (kombinirani test, Tripple test) do 98% (Niphty test, Harmony, Panorama itd). Ti se testovi provode u rodilištima, a prednost im je što nisu invazivni i rade se ranije, od 11. do 14. tjedna.
Govoreći o urednim trudnoćama, obavezno se oko 24. tjedna radi test opterećenja glukozom (OGTT) te testovi imunizacije na transfuziji.
S 35 tjedana uzima se mikrobiološki obrisak vagine i međice na streptokok, koji beba može prilikom poroda udahnuti i tako dobiti respiratorni infekt.
Od 38. tjedna trudnoća se nadzire snimanjem otkucaja čedinjeg srca (CTG), a s punih 40 tjedana počinje se svaki dugi dan u rodilištu raditi amnioskopija (gledanje plodne vode). Ako porođaj ne nastupi do 42. tjedna, onda se izaziva umjetno, odnosno inducira).
Sve ove pretrage rade se u urednoj trudnoći, a uloga ginekologa koji prati trudnoću je da prepozna bilo kakvo patološko stanje i uputi trudnicu u sekundarni centar – rodilište ili kliniku. Najteži slučajevi, koji su – na sreću – rijetki, upućuju se u tercijarne centre.
Rani simptomi mogu se razlikovati po jačini, učestalosti i obliku kod svake žene. Obično se javljaju između 5.do 8. tjedna trudnoće. Sve o prvim znakovima trudnoće piše dr. Renata Orlović-Poljak, spec. ginekologije
Svaka je žena različita i svaka je trudnoća priča za sebe. Simptomi trudnoće, osobito oni rani, mogu varirati od žene do žene, što ovisi o njezinoj fiziologiji. Rani simptomi mogu se razlikovati po jačini, učestalosti i obliku kod svake žene. Obično se javljaju između 5. do 8. tjedna trudnoće.
Početak trudnoće računa se od prvog dana posljednje menstruacije, a to znači da se prvi simptomi i znakovi mogu javiti tjedan dana od izostanka menstruacije.
Do trudnoće dolazi nakon spajanja jajne stanice i spermija, a odvija se u jajovodu. Oplođena jajna stanica putuje do maternice gdje se ugnijezdi, tj. implantira šesti do deseti dan te počinje proizvoditi beta HCG, hormon koji održava trudnoću. On potiče stvaranje progesterona, koji je odgovoran za pojavu ranih simptoma trudnoće.
Rani znakovi trudnoće
Izostanak menstruacije najčešće je prvi znak da žena posumnja na trudnoću i učini test. Danas postoje i rani testovi koji se mogu napraviti nekoliko dana prije očekivane menstruacije.
Bolne i osjetljive grudi također su česti znak trudnoće. Dojke su pune, teške, napete i osjetljive na dodir, a bradavice mogu postati tamnije boje. Kod nekih žena može se uočiti pojačani žilni crtež po grudima zbog povećanog protoka krvi.
I jutarnje su mučnine nerijetko rani simptom trudnoće, a mogu se javiti u bilo koje doba dana (ne samo ujutro). Glavni uzrok mučnina i povraćanja su hormonske promjene u tijelu. Uz to, može se javiti i averzija prema određenoj vrsti hrane ili pojačana želja za nekom vrstom hrane te preosjetljivost na mirise. U većini trudnica ovi se simptomi smanjuju nakon četrnaestog tjedna.
Umor i pospanost na početku trudnoće mogu se javiti zbog hormonskih i neurovegetativnih promjena, a moguće su i promjene raspoloženja.
Često mokrenje: Zbog porasta maternice stvara se pritisak na mokraćni mjehur pa trudnica ima potrebu za češćim mokrenjem.
Zatvor (opstipacija) i nadutost: Progesteron, hormon koji je važan da se stvore optimalni uvjeti za rast i razvoj ploda u maternici, opušta sve mišiće u tijelu pa se usporava probava.
Implantacijsko krvarenje: Kada se oplođena jajna stanica usađuje u maternicu, može doći do oskudnog krvarenja koje traje kraće nego prava menstruacija.
Bolovi u trbuhu: Vrlo često u početku trudnoće mogu se javiti blagi do umjereni bolovi u donjem dijelu trbuha, poput menstrualnih, a nastaju zbog povećanog dotoka krvi u maternicu.
Pojačan vaginalni iscjedak: Povišena razina hormona uzrokuje proizvodnju veće količine sluzi u cerviksu što dovodi do pojačanog iscjetka.
Povišena tjelesna temperatura: Ovo je rani znak trudnoće koji se javlja zbog hormona. Ako u mjesečnom ciklusu pratite bazalnu temperaturu, znate da se ona povisuje za vrijeme ovulacije te pada sve do pojave menstruacije. Međutim, ako dođe do začeća, bazalna temperatura neće padati, već će ostati na povišenoj razini od ovulacije.
Zaključak
Početno razdoblje trudnoće je najosjetljivije pa je tada važno izbjegavati alkohol, droge i lijekove te štetne tvari iz okoliša poput pesticida, kemijskih spojeva i dima cigareta jer sve to može imati loše posljedice za razvoj ploda. Uz to, potrebno je konzumirati što kvalitetnije namirnice, unositi dovoljne količine tekućine i baviti se umjerenom tjelesnom aktivnošću.
Iako je u trudnoći potrebno unositi vrlo malo dodatnih kalorija, važno je da hrana koja se unosi bude bogata kvalitetnim nutrijentima. Sve o ispravnom izboru i količini namirnica te suplemenata piše Lea Rukavina Kralj, spec. ginekologije i opstetricije.
Trudnoća je razdoblje intenzivnog fetalnog rasta i razvoja, kao i fizioloških promjena na tijelu majke. Kako bi se oba ta procesa odgovarajuće odvijala, potreban je adekvatni unos makronutrijenata i mikronutrijenata. Posljedice neadekvatne prehrane u trudnoći mogu imati kratkoročne i dugoročne učinke na fetalni razvoj. Smatra se, naime, da bi nepovoljna okolina u kojoj se fetus razvija, što podrazumijeva premalo ili previše makronutrijenata ili mikronutrijenata, mogla utjecati na epigenetske mutacije i gensku ekspresiju te time uzrokovati pojavu određenih bolesti u djetinjstvu, ali i kasnije, u odrasloj dobi. Trudnice bi trebale na svom jelovniku imati mnogo voća i povrća, cjelovitih žitarica te namirnica s niskim udjelom masti i raznovrsnih proteina. Iako je u trudnoći potrebno unositi vrlo malo dodatnih kalorija, važno je da hrana koja se unosi bude bogata kvalitetnim nutrijentima, npr. voće i povrće, orašasti plodovi, jogurt. Istovremeno treba izbjegavati hranu koja sadrži prazne kalorije, bez hranjivih vrijednosti, kao što su slatka hrana, gazirana pića, deserti, pržena hrana, masno meso ili punomasni mliječni proizvodi. Količina pojedine skupine namirnica koja bi se trebala unositi na dnevnoj bazi uvelike ovisi o indeksu tjelesne mase koji je trudnica imala prije trudnoće, razini aktivnosti, starosti i trimestru u kojem se nalazi.
Praćenje dobitka na težini
Idealan dobitak na težini tijekom jednoplodne trudnoće određuje se prema indeksu tjelesne mase (BMI) prije trudnoće. Ako je bio:
manji od 18,5 kg/m2: očekuje se dobitak na težini od 12,5 do 18 kg
od 18,5 do 24,9 kg/m2: očekuje se dobitak ne težini od 11,5 do 16 kg (0,5 do 2 kg tijekom prvog trimestra i otprilike 0,35 kg po tjednu kasnije
veći od 30 kg/m2: očekuje se dobitak od 5 do 9 kg (0,5 do 2 kg tijekom prvog trimestra i 0,25 kg po tjednu kasnije
Ne pretjerujte s dodatnim unosom kalorija
Ukupan unos kalorija ovisi o fizičkoj aktivnosti, dobi, visini i težini, ali važno je naglasiti da u prvom trimestru kod zdravih žena i jednoplodnih trudnoća nije potreban dodatan unos kalorija u odnosu na onaj prije trudnoće. U drugom se trimestru on treba povećati samo 350 kcal na dan, a u trećem do maksimalno 450 kcal/dan. Većina trudnica u zadnja dva trimestra treba unositi ukupno 2200-2900 kalorija dnevno. To je otprilike: 2-2,5 šalice voća, 3-3,5 šalice povrća, 170-280 grama žitarica, 170-200 grama proteina i 3 šalice mliječnih proizvoda. Osim napomena koje ovdje navodimo, nije zgorega spomenuti ni svima poznato: ne konzumirajte alkohol i ne pušite!
Unosite dovoljno tekućine
Tijekom trudnoće unos tekućine kroz napitke (u prvom redu vodu i nezašećerene napitke) trebao bi biti barem 2,3 l na dan. Dodatni unos tekućine, do ukupno 3 litre, trebao bi se ostvariti kroz namirnice. Postoje i drugi čimbenici, poput temperature i vlažnosti zraka te fizičke aktivnosti, koji mogu povećati potrebu za tekućinom.
Unosite dovoljno vlakana
Uz dovoljan unos tekućine, za prevenciju opstipacije, koja je česta pojava u trudnoći, iznimno je važno unositi i dovoljno vlakana u prehrani, barem 28 g na dan. U regulaciji stolice posebno je dobra žitarica bogata vlaknima pod nazivom psyllium, koja se može ujutro dodati u zobene ili pšenične pahuljice s jogurtom.
Unosite dovoljno vitamina i minerala
Raznovrsnom prehranom u trudnoći trebao bi biti zadovoljen preporučeni dnevni unos vitamina i minerala. Ako, međutim, žena na dnevnoj bazi ne unosi dovoljno namirnica koje bi, prema preporuci nutricionista, zadovoljile minimalan dnevni unos vitamina i minerala potreban za pravilan razvoj ploda, postoje dodaci prehrani s mikronutrijentima namijenjeni upravo trudnicama, koje je tada mudro uzimati. Povećani rizik za nedostatak mikronutrijenata imaju trudnice koje nose blizance, trudnice koje puše, adolescentice, vegani, žene koje su imale zahvate barijatrijske kirurgije, žene s gastrointestinalnim poremećajima koji rezultiraju malapsorpcijom (resekcija crijeva, kronične upalne bolesti crijeva) i žene s intolerancijom na laktozu.
Koji su mikronutrijenti važni?
Željezo je važno i za fetus – potrebno je za pravilan razvoj ploda i posteljice, i za majku – nužno je za povećanje broja crvenih krvnih stanica. U hrani se nalazi u dva oblika – kao hem i ne-hem željezo. Hem željezo je uglavnom životinjskog porijekla i lakše se apsorbira u organizmu, a nalazi se u crvenom mesu, peradi, ribi i jajima. Ne-hem željezo nalazi se u biljkama i dodacima prehrani. Ovaj oblik željeza malo se teže apsorbira u organizmu pa ga je potrebno uzimati uz namirnice bogate C vitaminom. Od hrane ga sadrže žitarice s dodatkom željeza, tofu, grah i leća, tamnozeleno lisnato povrće. Stručnjaci u trudnoći preporučuju dodatni dnevni unos od 15 mg-30 mg željeza kako bi se spriječio nastanak sideropenične anemije.
Namirnice bogate C vitaminom: citrusno voće poput naranči, bobičasto voće, papaja, rajčice, slatki krumpir, brokula, kupus, paprika i tamnozeleno lisnato povrće.
Za razvoj fetalnog koštanog sustava potrebno je otprilike 30 grama kalcija tijekom trudnoće, koji se po potrebi mobilizira iz majčinih zaliha. Preporučeni dnevni unos kalcija isti je za trudnice i žene generativne dobi te iznosi 1000 mg na dan.
Vitamin D potiče normalnu apsorpciju kalcija i fosfora u tijelu te održava potrebnu razinu kalcija u krvi, važnu za zdrave zube i kosti. Svim ženama reproduktivne dobi, pa tako i trudnicama i dojiljama, preporučuje se dnevni unos od 600 IU vitamina D (2010 IOM report).
Folna kiselina je sintetski oblik folata – B vitamina (B9) topivog u vodi. Folati (B9) se nalaze u određenoj vrsti hrane – goveđoj jetri, lisnatom povrću, grahu i grašku, avokadu, jajima i mlijeku. Folna kiselina nalazi se i u multivitaminskim preparatima, vitaminskim dodacima za trudnice te se njome obogaćuju određene žitarice, brašno, tjestenine, kruh i riža. Dodatkom od 0,4-0,8 mg folne kiseline jedan mjesec prije kao i prva tri mjeseca trudnoće osjetno se smanjuje rizik defekata neuralne cijevi kod fetusa. Kasnije u trudnoći suplementacija folnom kiselinom potrebna je pak radi razvoja fetusa. Svi prenatalni multivitaminski preparati stoga sadržavaju barem 0,4 mg folne kiseline. Žene kod kojih postoji rascjep neuralne cijevi u osobnoj ili obiteljskoj anamnezi trebale bi prekoncepcijski te u prva 3 mjeseca trudnoće uzimati veću dozu folne kiseline (1-4 mg).
Kolin je esencijalni nutrijent koji prelazi od majke fetusu. Dovoljna raspoloživost kolina ključna je u razvoju centralnog živčanog sustava, s jasnim pozitivnim učincima na kognitivnu funkciju. S obzirom na to da kolina često nema u prenatalnim vitaminima, potrebno ga je unositi hranom – jajima, mesom, grahom ribom, brokulom ili špinatom.
Cink je neophodan za normalan rast ploda te se nedostatak cinka u trudnoći povezuje s nastankom zastoja u rastu ploda. Nedostatak cinka češće će razviti trudnice s aktivnim upalnim bolestima crijeva.
Nedostatak joda u prehrani može uzrokovati hipotireoidizam u majke i fetusa. Da bi se to izbjeglo, preporučuje se unos od 250 mcg u trudnoći i dojenju kroz korištenje jodirane soli i/ili ribe u prehrani. Prekomjeran unos joda, s druge strane, isto može biti štetan jer uzrokuje fetalnu strumu pa tijekom trudnoće treba, primjerice, izbjegavati prekomjeran unos algi.
Potrebe za vitaminom A u trudnoći blago rastu jer je on potreban za razvoj fetalnih organa, razvoj koštanog i imunološkog sustava te vida kod fetusa. U slučaju nedovoljnog unosa kroz hranu, fetus će potrebne količine vitamina A dobiti iz majčinih zaliha i zbog toga je nedostatak vitamina A primarno problem u nerazvijenim zemljama. S druge strane, u razvijenijim zemljama potreban je oprez jer je veći problem prevelik unos vitamina A, koji može na fetus djelovati teratogeno. Zbog toga treba izbjegavati multivitaminske preparate koji sadržavaju više od 5000 internacionalnih jedinica (ekvivalent 1500 retinola) vitamina A, ali i konzumiranje jetrice, koja je bogata vitaminom A, posebno u prvom trimestru.
Zašto je važno jesti ribu u trudnoći?
Riba je glavni izvor dugolančanih polinezasićenih masnih kiselina, tzv. omega-3 nezasićenih masnih kiselina – eikozapentaenske (EPA) i dokozaheksaenske (DHA). One su sastavni dio staničnih membrana i imaju važnu ulogu u protuupalnim procesima, a DHA je neophodna za normalan razvoj mozga i retine. Da bi se postigao ciljani unos od 200-300 mg omega-3 nezasićenih masnih kiselina dnevno, preporučuje se više ribljih obroka tjedno, pri čemu treba izbjegavati onu vrstu ribe koja sadrži veliku količinu žive, poput morskog psa, sabljarke, skuše ili tune. Posebno dobre vrste ribe čija se konzumacija preporučuje čak 2-3 puta tjedno su bakalar, losos, haringa, brancin, orada, morska mačka, srdela te pastrva. Omega-3 nezasićenim masnim kiselinama bogati su i rakovi, jastozi i školjke. U slučaju nedovoljnog unosa ribe, omega 3-nezasićene masne kiseline dostupne su i u dodacima prehrani te se preporučeni dnevni unos može zadovoljiti i suplementacijom.
U mnogim dodacima prehrani količina EPA i DHA manja je od 500 mg po kapsuli od 1000 mg ribljeg ulja jer se u njima nalaze i druge vrste jednostruko zasićenih masnih kiselina, želatin ili glicerin. Veće koncentracije EPA i DHA prisutne su u ulju jetre bakalara, ali ovaj dodatak prehrani sadrži i vitamin A, koji je u visokim dozama teratogen. Mnoga hrana, poput jogurta, mlijeka, jaja i žitarica, ima dodane omega-3 masne kiseline, ali one su biljnog porijekla (alfa-linolenska kiselina, engl. Omega-3 fattz acids, ALA) i ne mogu se smatrati zamjenom za EPA i DHA. Dnevni unos od minimalno 200-300 mg DHA preporučuje se već od početka planiranja trudnoće te tijekom cijele trudnoće i dojenja.
Kako izbjeći infekcije koje se prenose hranom?
Bez obzira na vrstu hrane koja se konzumira, vrlo je važno održavati osobnu higijenu, odnosno redovito prati ruke te dobro ispirati daske na kojima se reže meso. Voće i povrće treba prije konzumacije prati barem 30 sekundi pod tekućom vodom. Nepasterizirani mliječni proizvodi se ne preporučuju, kao niti sirove klice, jer se u tim namirnicama bakterije ne mogu adekvatno isprati. Iznimno je važno meso, ribu i jaja dobro termički obraditi prije konzumacije. Poštivanjem ovih preporuka smanjuje se rizik listerioze, toksoplazmoze i bruceloze, infekcioznih bolesti koje se mogu prenijeti preko zaražene, nedovoljno termički obrađene ili nedovoljno oprane hrane, a imaju vrlo negativne učinke na razvoj fetusa u trudnoći.
Kad osjetite puknuće vodenjaka, ne paničarite! Imate dovoljno vremena polako se pripremiti i krenuti u rodilište. Bitno je prije toga informirati se o svemu kako bi porođaj prošao sa što manje stresa.
Nekoliko tjedana prije predviđenog poroda pripremite torbu sa stvarima koje će vam trebati u rodilištu kako biste, kad pukne vodenjak i dođe dan porođaja, bili potpuno spremni. Na vrijeme se predbilježite i na neki od trudničkih tečaja na kojem ćete naučiti sve o osnovnim fazama poroda te o pravilnim tehnikama disanja.
Oko dva tjedna prije kraja trudnoće plod se obično namješta u položaj za porođaj. Većina se djece okrene tako da im je glava dolje te da prianjaju uz majčinu zdjelicu. Oslobađanje oksitocina pokreće grčenje mišića maternice i do trudova dolazi zbog pritiska ploda na majčine unutarnje organe ili zato što posteljica više nije u stanju ispunjavati potrebe rastućeg ploda. Grlić, tj. otvor maternice se širi, zatim izlazi čep sluzi, koji izgleda kao lagano zakrvavljena želatinozna tekućina, nakon toga puca vodenjak i tekućina koja okružuje plod izlazi kroz rodnicu.
Trudovi traju od 10 do 24 sata. Najprije se javljaju svakih 20-30 minuta, a kako se porod približava, sve su učestaliji – svake dvije do tri minute.
Prije porođaja grlić maternice se potpuno otvara, do promjera oko 10 cm, tako da glava djeteta može proći između kostiju zdjelice.
Kada se pojavi glava djeteta, primalja ili liječnik će možda morati bebi nježno okrenuti ramena kako bi pomogli pri porođaju. Tada čujemo prvi bebin plač. Nakon toga prereže se pupčana vrpca koja spaja dijete s posteljicom. Do 20 minuta nakon porođaja posteljica i ostatak pupčane vrpce izlaze iz maternice.
Nakon porođaja dolazi do hormonalnih promjena koje ženinu tijelu pomažu da se vrati u normalan život i potiču izlučivanje mlijeka. Od svih tih promjena žena ponekad oslabi, osjeća se plačljivo i uznemireno, to nije ništa neuobičajeno.
Tijekom jednog do dva tjedna nakon poroda, dok se maternica intenzivno steže, još se javlja krvarenje iz rodnice. Ženinu će tijelu trebati oko šest tjedana da se vrati u normalno stanje (vrijeme babinja).
Trudnička mučnina najčešća je u prvom tromjesečju trudnoće, no kod nekih trudnica to stanje može potrajati i dulje. Kako je najlakše prebroditi, savjetuje dr. Maja Svetlić Zeljak, spec. ginekologije
Test na trudnoću je pozitivan i veselite se tome, ali ne osjećate se baš najbolje. Imate mučninu skoro cijeli dan? Povraćate, ali ne isključivo ujutro? Ne odgovara vam određena hrana? Umjesto da uživate i slavite sretnu vijest, pitate se što se to zbiva!?
Muči vas što i 80% trudnica. Imate trudničku mučninu i povraćanje koje je najčešće u prvom tromjesečju trudnoće. Nažalost, kod nekih trudnica to stanje može potrajati i dulje. Prema istraživanjima, kod 50% trudnica tegobe prestaju do 14. tjedna trudnoće, a kod 90% trudnica do 22. tjedna. Simptomi su najizraženiji ujutro pa se zbog toga i zovu jutarnja mučnina, međutim najčešće traju i po cijeli dan. Simptomi mogu biti blagi, mučnina praćena povremenim povraćanjem koje je češće ujutro, pa sve do izrazito teških simptoma mučnine i povraćanja. Učestalo i obilno povraćanje više od 10 puta na dan može izazvati dehidraciju, malaksalost, gubitak težine, disbalans elektrolita, ketozu. Takvo stanje trudnice zovemo Hyperemesisi gravidarum te zahtijeva odlazak ginekologu. Povraćanje zna biti toliko obilno i učestalo da zahtijeva ostanak u bolnici.
Smatra se da je uzrok takvih tegoba povezan s naglim porastom i visokim razinama hormona povezanih s trudnoćom. Tome može pridonijeti i psihološka komponenta, odnosno strah od trudnoće i njena ishoda može pojačati tegobe prvog tromjesečja.
Zato savjetujemo trudnicama da kod blagih tegoba piju i jedu više puta dnevno manju količinu pića i hrane, gutljaj po gutljaj, odnosno griz po griz. Ne opterećujte želudac odjednom cijelom čašom pića ili većom količinom hrane. Jedite blagu hranu koja nije teška i jaka. Kod blagih tegoba smatra se da pomažu đumbir i vitamin B6. Neke trudnice se okreću i akupunkturi te navode da im uvelike olakšava tegobe.
Ako se stanje pogorša i ništa od navedenog ne pomogne, mogu pomoći lijekovi antiemetici, a uzimaju se oralno ili u obliku čepića. Kod izuzetno teških simptoma jedino rješenje je odlazak ginekologu te intravenska terapija antiemeticima uz intravenske otopine kojima se uz nadoknadu tekućine korigira disbalans elektrolita.
U tom periodu trudnoće trudnice često ne uspijevaju popiti ni suplemente. Mogući uzrok je i to što neke tablete mogu biti velike i znaju teško padati na želudac. Prednost tada dajemo pripravcima koji imaju odvojeno vitaminsko-mineralnu tabletu i meku kapsulu kao što je Premama duo. U tableti je 11 vitamina i 10 minerala, a u kapsuli su omega 3 masne kiseline – DHA koja je bitna za vrijeme trudnoće, ali i dojenja. Ovaj pripravak ne ostavlja trudnicama ružan okus u ustima te ih je vrlo lako progutati i ne ostavljaju osjećaj težine u želucu. Mogu se piti uz obrok ili neovisno o njemu, mogu se popiti odjednom ili odvojeno, što trudnicama omogućava da prilagode sebi i svom stanju vrijeme konzumiranja tablete i meke kapsule.
Naravno da trudnicama s ovakvim tegobama nije ugodno, traže savjet i razumijevanje okoline te svoga ginekologa. Prisutna je određena doza neizvjesnosti i nelagode, ali većinom se radi o blažim oblicima mučnine s povremenim povraćanjem. Valja znati da će sve tegobe s odmakom trudnoće proći, da treba prigrliti trenutno stanje i nakon toga preostaje vam uživati u tih nezaboravnih devet mjeseci trudnoće.
Poremećaj vaginalne flore može se dogoditi u bilo kojoj životnoj dobi žene, ali se ipak najčešće javlja u reproduktivnom razdoblju, počevši od prve menstruacije. O uzrocima, dijagnozi i prevenciji piše Zrinka Komadina Estatiev, dr. med., specijalist ginekologije i opstetricije.
Normalni uvjeti u rodnici sačuvani su složenim mehanizmom održavanja pH kiselim koji je između 3,8 do 4,2. Za kiseli pH rodnice odgovorna je mliječna kiselina. U zdravoj vaginalnoj flori dominiraju vrste laktobacila (Lactobacilus reuteri, Lactobacilus rhamnosus, Lactobacilus crispatus..,) koje pomažu održavati fiziološku kiselost metaboliziranjem glikogena u mliječnu kiselinu. Nizak pH rodnice sprječava razmnožavanje anaerobnih bakterija koje su u malom postotku prisutne u vaginalnoj flori.
Poremećaj vaginalne flore može se dogoditi u bilo kojoj životnoj dobi žene, ali se ipak najčešće javlja u reproduktivnom razdoblju, počevši od prve menstruacije. Do poremećaja u vaginalnoj flori može doći uslijed hormonskih promjena u menstruacijskom ciklusu, kod uzimanja oralnih kontraceptiva, u trudnoći i babinju. Učestali spolni odnosi kao i neodgovarajuće održavanje intimne higijene korištenjem alkalnih sapuna također će poremetiti pH rodnice. Dugotrajne terapije antibioticima uz psihički i fizički stres te smanjeni unos vitamina D, vitamina A, cinka i željeza isto tako dovode do poremećaja mikroflore rodnice.
Poremećaj vaginalne flore očituje se u padu broja laktobacila pa dolazi do prekomjernog rasta anaerobnih bakterija rodnice – Gardnerelle vaginalis, Mobiluncusa, Prevotelle, Mycoplasme hominis… Taj sindrom nazivamo bakterijska vaginoza. Bakterijska vaginoza najčešći je uzrok abnormalnog vaginalnog iscjetka u žena u reproduktivnoj dobi.
Dijagnozu bakterijske vaginoze liječnik ginekolog postavlja na temelju kliničke slike koja uključuje pojačani vaginalni iscjedak neugodnog mirisa (po ribi), pregled obriska rodnice pod mikroskopom na kojem se prikažu brojne epitelne stanice okružene brojnim bakterijama (clue cells), a pozitivan test kalijevom lužinom dodatno potvrđuje dijagnozu. pH rodnice je između 5 i 6. Mikrobiološka obrada za postavljanje dijagnoze bakterijske vaginoze nije potrebna.
Bakterijska vaginoza u trudnoći je ozbiljno stanje koje povećava rizik od spontanog pobačaja, osobito u drugom tromjesečju, te nosi visoki rizik prijevremenog poroda. Čak 50% žena ima bakterijsku vaginozu bez simptoma što je bitno prepoznati na vrijeme, najbolje prije planirane trudnoće, a svakako u 1. tromjesečju. Bakterijska vaginoza ne smatra se spolno prenosivom bolešću, ali u njezinoj pozadini može biti biti neka spolno prenosiva bolest, osobito klamidija, pa je nužno trudnicama s bakterijskom vaginozom napraviti mikrobiološku obradu vrata maternice.
U terapiji bakterijske vaginoze koristi se odgovarajuća antimikrobna terapija uz uzimanje probiotika koji sadrže laktobacile prilagođene vaginalnoj flori. Istodobno treba liječiti i partnera jer su, u protivnom, češći recidivi.
S obzirom na to da nastanak bakterijske vaginoze nije u potpunosti jasan, nije potpuno poznato ni kako je prevenirati. Antibiotici preveniraju rast anaeroba, ali nužno ne eliminiraju faktore koji dovode do razvoja bakterijske vaginoze, pa je i ponovno pojavljivanje bakterijske vaginoze relativno često. Ipak, istraživanja pokazuju da povećani unos masti u prehrani povećava rizik bakterijske vaginoze, a povećani unos folata, vitamina E i kalcija može smanjiti rizik teškog oblika bakterijske vaginoze. Isto tako istraživanja su pokazala da je deficit vitamina D povezan s bakterijskom vaginozom u trudnica u prvom tromjesečju.
Uravnotežena i raznolika prehrana najbolji je put do jakog imuniteta koji onda pomaže u borbi protiv bakterijske vaginoze.
Trudnicama koje su sklone bakterijskoj vaginozi savjetuje se da iz prehrane izbace kofein, hranu bogatu zasićenim mastima, brzu hranu, da konzumiraju fermentirane mliječne proizvode, uzimaju multivitaminske formule namijenjene trudnicama te probiotike namijenjene vaginalnoj flori.
Dijabetes u trudnoći definira se kao povećana koncentracija glukoze u krvi koja se prvi put javlja u trudnoći. Procjenjuje se da 3-7% trudnica može razviti dijabetes, a posljednjih godina ta učestalost raste. Piše Doris Pilato Ćurko, dr. med., specijalist ginekologije i opstetricije
Čimbenici rizika za razvoj dijabetesa u trudnoći su dob majke (mlada ili starija trudnica), povećana tjelesna težina, etničko porijeklo (Afroamerikanke, Azijatkinje, Indijanci), sindrom policističnih jajnika, dijabetes u prethodnoj trudnoći, dijabetes u obitelji, prethodni neželjeni ishod trudnoće i velika beba u prijašnjoj trudnoći (dijete na porodu teže od 4000 g).
Dijabetes u trudnoći povećava pobol i smrtnost fetusa i trudnica
Kod trudnica se može razviti povišen krvni tlak, preeklampsija, oštećenje vida, oštećenje rada bubrega i ostalih organa.Žene s prethodnim dijabetesom u trudnoći imaju vrlo visok rizik od razvoja dijabetesa tipa 1 i 2 kasnije u životu. Rizik od metaboličkog sindroma povećan je 3 puta u ovih žena, a njihovi potomci imaju osmerostruki rizik od razvoja dijabetesa.
Novorođenče je u opasnosti od respiratornog distresa (problem s disanjem), hipoglikemije i hiperbilirubinemije. Loš nadzor nad razinom šećera u krvi trudnice u prvom tromjesečju povećava rizik od prirođenih malformacija ploda. Dijabetes povećava rizik od rađanja makrosomne djece (težina na porodu iznad 4000 g), što povećava rizik za distociju ramena pri vaginalnom porodu i povećava učestalost dovršenja poroda carskim rezom.
Simptomi i dijagnoza
Većina simptoma ne razlikuje se od simptoma normalne trudnoće. Najčešće se javljaju često mokrenje, povećana žeđ i glad, urinarne infekcije i kandidijaze. Preporuka je da se svim trudnicama određuje razina glukoze u krvi.
U prvom tromjesečju ginekolog upućuje trudnice na obavljanje laboratorijskih pretraga, gdje se uz ostale pretrage natašte određuje visina glukoze u krvi.
Sljedeći probir glukoze u krvi je od 24. do 28. tjedna trudnoće kada se, prema preporuci IADPSG-a (Međunarodne udruge za proučavanje dijabetesa u trudnoći), svim trudnicama radi OGTT, odnosno test opterećenja glukozom.
OGTT testom natašte se mjeri vrijednost glukoze u venskoj krvi, zatim trudnica popije 75 g glukoze i ponavlja se vađenje krvi nakon 1 sata i nakon 2 sata. Vrijednosti glukoze koje su jednake ili iznad 5.1 mmol/L natašte, 10.0 mmol/L nakon 1 sat i 8.5 mmol/L nakon 2 sata kriterij su za dijagnozu dijabetesa u trudnoći.
Osim navedenih testova, može se određivati i HbA1c koji bi trebao biti manji od 6.5 %.
Terapija
Kada se postavi dijagnoza dijabetesa u trudnoći, cilj je održavati normalnu razinu glukoze u krvi. Trudnicama se savjetuju češće kontrole glukoze u krvi, tijekom trudnoće i nakon poroda. Savjetuje se dijeta, pravilna prehrana, održavanje tjelesne težine i tjelovježba.
Dijeta
Prehrana u trudnoći mora biti uravnotežena i raznolika. Mora sadržavati 50-60% ugljikohidrata, 25% masti i 20% proteina.
Preporučljivo je tijekom dana konzumirati tri glavna obroka (doručak, ručak i večera) i tri međuobroka (sredinom prijepodneva, sredinom poslijepodneva i poslije večere). Treba izbjegavati namirnice bogate šećerom (slatkiše, grickalice, gazirana pića i voćne sokove) te jesti puno povrća i voća (3-5 porcija dnevno) i uzimati puno tekućine
Ako trudnica uzima vitaminske preparate, može potražiti preparat koji u svom sastavu ima krom koji doprinosi održavanju normalne razine glukoze u krvi(naša je preporuka PreMama duo).
Krom se nalazi i u namirnicama kao što su rajčice, kruške, brokula, češnjak.
Vježbanje
Vježbanjem se smanjuje količina glukoze u krvi. Zdravim trudnicama preporučuje se 2 i pol sata vježbanja tjedno u obliku hodanja, plivanja i prakticiranja vježbi prilagođenih trudnicama.
Ako se ni nakon pridržavanja dijete i tjelovježbe, razina glukoze u krvi ne smanji, liječnik može propisati lijekove za regulaciju glukoze.
Prevencija gestacijskog dijabetesa
Dobra i pravilna prevencija gestacijskog dijabetesa bila bi redovita i stalna tjelesna aktivnost uz zdravu i uravnoteženu prehranu. Uz to, preporuka je planirati trudnoću. Ako žena ima prekomjernu tjelesnu težinu, bilo bi poželjno smršaviti prije trudnoće.
Bitni su i redoviti ginekološki pregledi tijekom trudnoće. Uz pridržavanje savjeta ginekologa velike su šanse da će trudnoća proći u redu i da ćemo na porodu imati zdravo novorođenče i sretnu majku.
O najčešćim uzrocima neplodnosti, medicinski pomognutoj oplodnji i dodacima prehrani koji mogu biti od pomoći piše Franjo Fury, dr. med. specijalist ginekologije i opstetricije
Neplodnost definiramo kao nemogućnost zanošenja para u reproduktivnoj dobi u godinu dana nezaštićenih, redovitih spolnih odnosa. Postoje 2 vrste neplodnosti: primarna i sekundarna. Primarnu definiramo kao nemogućnost ostvarivanja trudnoće bez ijedne prethodno ostvarene kliničke trudnoće, a sekundarnu neplodnost definiramo kao nemogućnost ostvarivanja trudnoće nakon barem jedne klinički ostvarene trudnoće.
Zdravi mladi par u prvih 12 mjeseci uspije ostvariti klinički trudnoću do 85% slučajeva. Najviši fekunditet (plodnost) kod žena je između 20. i 30. godine, a kod muškaraca do 40. godine života. Učestalost neplodnosti danas u svijetu je između 15-17% s tendencijom porasta.
Ako se postavi dijagnoza neplodnosti, kreće se u obradu para te se traži uzrok. Uzroci neplodnosti mogu se podijeliti na muške, ženske, kombinirane (zajedničke) te idiopatske (nepoznat uzrok). Najčešći uzroci su: odgađanje rađanja (starija dob partnerice/partnera), loša kvaliteta ejakulata (sperme), spolno prenosive bolesti, upale u zdjelici, endometrioza i adenomioza, miom i polip, prethodna tubarna trudnoća, ginekološke operacije, kongenitalne anomalije maternice, okolišni i nutritivni čimbenici, onkološke bolesti mlađih muškaraca i žena.
Medicinski potmognuta oplodnja (>MPO) prepoznata je kao jedno od najvećeg dostignuća u 20. stoljeću. U Hrvatskoj prvo dijete rođeno iz MPO IVF postupka rođeno je 1983. godine. Do današnjeg dana u svijetu je pomoću te metode rođeno više od 5 milijuna djece
Prema Zakonu o medicinski pomognutoj oplodnji u Hrvatskoj iz 2012., žena do navršene 42. godine života ima pravo na 10 MPO postupaka na teret HZZO-a (4 IUI i 6 IVF postupka od kojih 2 moraju biti u prirodnom ciklusu)Za uključivanje u program MPO parovi su dužni dostaviti zakonsku dokumentaciju koja uključuje: kopije osobnih iskaznica (ili drugi identifikacijski dokument); vjenčani list, a za nevjenčane parove izjavu o izvanbračnoj zajednici i priznavanju očinstva; markere na zarazne bolesti (HIV, hepatitis B i C, sifilis).; te krvnu grupu i Rh faktor za ženu
Metode medicinski pomognute oplodnje su inseminacija (AIH/IUI artificial insemination by husband ) i izvantjelesna oplodnja (IVF/ICSI – engl. in vitro fertilization/intracytoplasmatic sperm injection).
IUI se odnosi na injiciranje prethodno pripremljenih spermija u šupljinu maternice. Može biti homologna (sperma porijekla partnera) ili donorska (sperma porijekla donora).
IVF i ICSI su najuspješnije, najsloženije i najskuplje metode medicinski pomognute oplodnje u liječenju neplodnosti. Primjenjuju se kada su indicirani te kada su ostali oblici liječenja bezuspješni.
Kako bi se poboljšala plodnost i uspješnost metoda MPO, postoje brojni lijekovi, vitamini i dodaci prehrani. Nabrojat ćemo neke od njih i ukratko objasniti.
Folna kiselina ili vitamin B9 je najčešći dodatak prehrani koji se koristi za reproduktivno zdravlje žene. Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća ustanovljeno je kako peroralni dodatak folate izrazito umanjuje rizik od defekata neuralne cijevi u trudnoći.
Vitamini B6 i B12: Nedostatak vitamina B6 povezana je s većom stopom ranih spontanih pobačaja kao i smanjenom stopom trudnoća.
Inozitoli: Dva najvažnija stereoizomera jesu mioinozitol i D kiroinozitol. Primjena inozitola nalazi svoje mjesto u liječenju žena sa sindromom policističnih jajnika. Anovulaciju i hiperandrogenizam dodatno može pogoršati kompenzatorna hiperinzulinemija koja je posljedica inzulinske rezistencije.
Vitamin D: D2 i D3 dobivamo iz hrane (riba, mlijeko, gljive, žumance). Zahvaljujući UV svjetlosti, može se sintetizirati u koži. Pokazalo se kako žene s višom razinom vitamina D u serumu i u folikularnoj tekućini imaju bolje ishode liječenja neplodnosti. Kod muškaraca je manjak vitamina D povezan s negativnim učincima na ukupnu pokretljivost, progresivnu pokretljivost i morfologiju spermija
Omega 3 masne kiseline: Alfa linolenska kiselina (ALA) čiji su glavni izvori laneno ulje, orasi te ulje uljane repice, znači biljni izvori. Ljudsko tijelo ALA uglavnom koristi za dobivanje stanične energije, no ona je i gradivni element za dobivanje EPA i DHA. Problem je što se sa starenjem gubi aktivnost enzima ∆-6 desaturaze, tako da se samo 6% ALA pretvara u EPA i DHA. EPA (eikozapentaenska kiselina) i DHA (dokozaheksanska kiselina) nalazimo pretežno u ribljim uljima te nekim algama. Recentne studije pokazale su povećan broj morfološki ispravnih spermija u muškaraca s višim unosom omega 3 masnih kiselina te pozitivnu povezanost između omega 3 masnih kiselina i razine estradiola, broja folikula i kvalitete embrija tijekom stimulacije jajnika za IVF. Preporučuje se konzumacija ribe 2 puta tjedno kod pacijenata kod kojih se planira postupak IVF/ICSI.
Antioksidansi: Karnitin (nalazimo ga u ribi, mesu peradi, pšenici, šparogama, avokadu i maslacu od kikirikija.), vitamin C (razno voće i povrće, prije svega šipak, crni ribiz, trešnja, limun, naranče, mandarine, lisnato povrće, paprika, kupus, rajčica, krumpir), vitamin E (biljna ulja, posebno od pšeničnih klica, suncokretovo ulje i sjemenke, ulje kukuruznih klica, bademi, kikiriki, jaja i neki mliječni proizvodi – margarin i mlijeko), karotenoidi (betakaroten, alfa-karoten, lutein, likopen, zeaksantin su pigmenti odgovorni za crvenu, žutu, zelenu i narančastu boju voća i povrća), pentoksifilin, melatonin… Svi oni također djeluju tako da smanjuju oksidativni stres te poboljšavaju kvalitetu jajnih stanica i speramogenezu (kvalitetu sjemena) te samim time dovode do veće stope kliničkih trudnoća.
Metali i elementi u tragovima: Cink i selen. Studije pokazuju poboljšanje koncentracije spermija te progresivne pokretljivosti nakon suplementacije cinkom i selenom u subfertilnih muškaraca. Selen ima pozitivan utjecaj na kvalitetu jajnih stanica i embrija kao i utjecaj na stopu trudnoća u žena liječenih IVF-om.
Omega-3 masne kiseline su nutrijenti ključni za razvoj djeteta tijekom trudnoće, ali i tijekom dojenja. O njihovu djelovanju, najboljim izvorima i suplementaciji piše Lidija Pejković, dr. med. spec. ginekologije i opstetricije
Omega 3-masne kiseline su polinezasićene masne kiseline, koje najčešće nazivamo i dobre masne kiseline. To su masnoće koje pripadaju esencijalnim nutijentima, što znači da ih tijelo ne može samo proizvesti i kao takve su neophodne za život. One su osnovne strukturalne komponente membrane moždanih stanica i čine bitan dio enzima unutar stanica, koji omogućavaju prijenos vrijednih hranjivih sastojaka u stanice i iz njih. Tipičan zapadnjački način prehrane osigurava previsok unos omega-6 masnih kiselina te nedovoljan unos omega-3 masnih kiselina. Poznate su brojne pogodnosti prehrane bogate omega-3 masnim kiselinama za zdravlje, i to tako što smanjuju razinu triglicerida u krvi, smanjuju krvni tlak, sprječavaju nastanak krvnih ugrušaka, poboljšavaju cirkulaciju krvi te djeluju protuupalno za razliku od omega-6 masnih kiselina.
Prehrana bogata omega-3 masnim kiselinama tijekom trudnoće dokazano smanjuje rizik od prijevremenog poroda, manji je rizik da se kod djeteta u trudnoći razvije zastoj rasta, a značajno je manje novorođenačkih komplikacija. Dovoljan unos od 250 mg omega 3-masnih kiselina razina tijekom trudnoće pomaže djeci da razviju zdravu mikrobiotu, a to osigurava i pravilan neurološki razvoj. Sve to utječe na održavanje normalne tjelesne mase tijekom života
Neophodne su za razvoj mozga i mrežnice oka, dakle značajne su u razvoju mentalnih sposobnosti kao i za razvoj osjeta vida. Adekvatni unos omega-3 masnih kiselina tijekom dojenja neophodan je za razvoj vida i mozga djeteta.
Istraživanje je potvrdilo da djeca dojena majčinim mlijekom koje sadrži veću koncentraciju omega-3 masnih kiselina pokazuju bolji vid i neurološki razvoj. Dojiljama se preporučuje unos od 300 mg omega-3 masnih kiselina, a smatra se da se može postići ako dojilja konzumira minimalno dva obroka ribe tjedno.
Unos omega-3 masnih kiselina djeluje i na kvalitetu kognitivnih sposobnosti, odnosno na poboljšanje memorije i koncentracije, ali i na smanjenje rizika od neurodegenerativnih bolesti.
Činjenica da rast mozga završava oko šeste godine jasno govori o važnosti adekvatnog unosa ovog nutrijenta tijekom trudnoće, dojenja, ali i u prehrani djece.
Dovoljan unos omega-3 masnih kiselina u prvim mjesecima života može imati važan efekt na buduće učenje djeteta te može smanjiti rizik od razvoja atopijskog dermatitisa.
Prirodni izvor omega-3 masnih kiselina iz hrane su npr. orašidi: orasi, sjemenke lana, suncokreta i chia sjemenke; ulja: orahovo i ulje konoplje; plava riba poput srdele, inćuna kao i losos te riječna riba poput pastrve.
Osim omega 3-masnih kiselina plava morska riba i riječna riba poput pastrve obiluju i vitaminom D koji se danas smatra jednim od najdeficitarnijih nutrijenata te sve više istraživanja navodi kako nam sinteza vitamina D putem izlaganja suncu nije dovoljna te ga trebamo unositi putem hrane. Vitamin D utječe i na zdravlje kostiju, na imunitet te na proizvodnju spolnih hormona i serotonina, hormona sreće. Ova je riba i dobar izvor selena, što može biti zanimljivo osobama s problemima sa štitnjačom te vitamina B skupine, koji sudjeluju u proizvodnji energije. Izvor je i molibdena koji pomaže u razlaganju sulfita koji mogu izazvati alergijske reakcije te koji aktiviraju brojne enzime u organizmu, te je izvor kalcija, kalija i magnezija.
Valja napomenuti i da pastrva ima i lako probavljive proteine pa se nakon konzumacije pastrve osjećamo ”lakše” nego nakon konzumacije morske plave ribe ili mesa. Zbog teže probavljivosti, pa i okusa, trudnice često izbjegavaju konzumaciju plave ribe. Upravo iz navedenih razloga, ako trudnice ili dojilje ne konzumiraju ribu, savjetuje se suplementacija omega-3 masnih kiselina u dnevnoj dozi od 250 mg. Tako će pouzdano svojem djetetu osigurati kvalitetne i pročišćene omega-3 masne kiseline.
Treba napomenuti i da se u trudnoći ne preporučuje konzumiranje ribe poput sabljarke, skuše, morskog psa, ali i tune. Razlog tome je što meso velikih riba može sadržavati olovo i živu, elemente koji štetno djeluju na živčani sustav dojenčadi i djece pa se često preporučuje izbjegavanje spomenutih namirnica.
Rutinske pretrage koje se rade tijekom trudnoće pomažu pravovremenom prepoznavanju i liječenju svih rizičnih faktora u cilju zaštite majke i djeteta od začeća do poroda. O obaveznim i preporučenim pregledima tijekom trudnoće piše Ivo Balenović, dr. spec. ginekologije i opstetricije.
U zaštiti zdravlja trudnice i djeteta ključna je uloga redovne prenatalne skrbi. Prenatalna zaštita trudnica omogućuje prevenciju, pravovremeno prepoznavanje i liječenje svih bolesti koje mogu ugroziti trudnoću te ženama pruža savjete o ponašanju tijekom trudnoće. Rutinske pretrage koje se rade tijekom trudnoće pomažu pravovremenom prepoznavanju i liječenju svih rizičnih faktora u cilju zaštite majke i djeteta od začeća do poroda. Preporuka je da se pregledi obavljaju jednom mjesečno do 32. tjedna trudnoće. Od 32. do 36. tjedna trudnoće kontrolni pregledi provode se dva puta mjesečno, nakon 36. tjedna jednom tjedno, a prema potrebi i češće.
Ciljevi prenatalne skrbi su traženje, dijagnostika i liječenje bolesti trudnica koje su postojale prije zanošenja (hipertenzija, dijabetes, bubrežne bolesti, kronične infekcije),poznavanje i liječenje bolesti koje se jave tijekom trudnoće (prijeteći pobačaj, prijeteći prijevremeni porod, hipertenzija, uroinfekcija, kolestaza) te prepoznavanje i liječenje bolesti djeteta (malformacije, infekcije, zastoj rasta djeteta).
Pregledi u trudnoći
Prvi pregled potrebno je napraviti što prije nakon postavljanja dijagnoze trudnoće, a svakako prije početka drugog tromjesečja. Na prvom pregledu potrebno je uzeti opću i opstetričku anamnezu, izračunati gestacijsku dob i odrediti termin porođaja te obaviti pregled u spekulima i bimanualnu palpaciju. Potrebno je uzeti citološki obrisak, ako je od zadnjeg prošlo više od godinu dana, te odrediti osnovne laboratorijske nalaze: KKS, urin, GUK. Mora se provesti testiranje na hepatitis B antigen i odrediti vrijednost TSH. U dogovoru s trudnicom planira se test probira na kromosomopatije. Kod žena s nepovoljnom reprodukcijskom anamnezom (ako su ranije pobacivale, rađale mrtvu djecu, rađale prije termina) planiraju se cervikalni brisevi
Na daljnjim pregledima analiziraju se rezultati laboratorijskih pretraga te planiraju daljnji postupci. Kod trudnoća bez komplikacija uobičajenom dinamikom od svaka 4 tjedna nastavljaju se pregledi do 32. tjedna, a potom do kraja slijede učestaliji pregledi.
Tijekom svakog pregleda treba izmjeriti krvni tlak trudnice, kontrolirati prirast tjelesne težine, odrediti prisutnost proteina u urinu, obaviti pregled u spekulima i bimanualni pregled.
Test oralnog opterećenja glukozom (OGTT) radi se između 24. i 28. tjedna. Kod Rh negativnih trudnica potrebno je odrediti testove senzibilizacije između 32. i 34. tjedna. Između 32. i 36. tjedna uzima se bris rodnice na beta hemolitički streptokok. Nakon navršenog 37. tjedna obavezna je kardiotokografija, a nakon navršenih 40 tjedana radi se amnioskopija svaki drugi dan.
Probir na kromosomopatije
Kombinirani probir označuje procjenu fetalnog rizika za kromosomopatije procjenom kombinacije ultrazvučnih biljega kromosomopatije i biokemijskog probira (određivanje serumskih biljega PAP-AA i free beta HCG). Ultrazvučni biljezi za kromosomopatije obuhvaćaju mjerenje nuhalnog nabora, prisutnost nosne kosti, dvije umbilikalne arterije, procjenu protoka kroz duktus venozus i prisutnost trikuspidalne regurgitacije.
Ako trudnica spada u skupinu niskog rizika, nisu potrebne daljnje mjere, kao i kod trudnica s umjerenim rizikom, kada daljnje mjere nisu nužne ako su ultrazvučni biljezi negativni.
Ako su ultrazvučni biljezi prisutni kod trudnica s umjerenim rizikom, kao i kod trudnica s visokim rizikom za kromosomopatije, preporučuje se kariotipizacija.
Trudnicama su danas na raspolaganju dvije skupine testova: NIPT – neinvazivno sekvenciranje fetalnih eritrocita iz majčine krvi i invazivni testovi tipa biopsije korionskih resica (CVS) ili punkcije plodove vode (amniocenteza).
Ultrazvučni pregledi
Prvi ultrazvučni pregled radi se potkraj prvog tromjesečja kako bi se precizno utvrdila gestacijska dob mjerenjem udaljenosti tjeme-trtica (CRL). Određivanje ovog parametra (CRL) je najtočnija metoda određivanja gestacijske dobi zbog najmanjih individualnih bioloških raznolikosti do 12. tjedna trudnoće. Potrebno je utvrditi prisutnost srčane akcije te ciljano pretražiti ultrazvučne biljege kromosomopatija. Drugi ultrazvučni pregled radi se oko 20. do 22. tjedna kako bi se otkrile najčešće malformacije. Treći ultrazvučni pregled radi se krajem trećeg trimestra kako bi se procijenila tjelesna težina djeteta i prezentacija te procijenila količina plodove vode.
Tijekom prvih 12 tjedana potrebno je uzimati 400 µg folne kiseline, a nakon toga neki od vitaminsko-mineralnih pripravaka. Ako je u prethodnoj trudnoći dijagnosticirana komplikacija zatvaranja neuralne cijevi, preporuka je 5 mg folne kiseline.
U trudnoći se preporučuje prehrana bogata vitaminima i mineralima: voće, povrće, žitarice, riba i mliječni proizvodi. Potrebno je izbjegavati hranu bogatu mastima i šećerima. Od 4. mjeseca potrebno je unositi dodatnih 200 do 300 kalorija na dan. Dopušteni prirast tjelesne težine je između 10 i 12 kg. Trudnoća je normalan fiziološki proces, ali ujedno i razdoblje tijekom kojeg se događaju velike promjene u organizmu koje utječu na cjelokupno funkcioniranje žene. Prenatalna skrb je usmjerena na prevenciju bolesti i patoloških stanja tijekom trudnoće i poroda. Cilj prenatalne skrbi prevencija je i liječenje bolesti prakticiranjem redovitih pregleda tijekom trudnoće. Prenatalna zaštita usmjerena je na edukaciju majki i njihove okoline u svrhu očuvanja zdravlja, mijenjanja stila života u pozitivnome smjeru, prepoznavanja ugrožavajućih čimbenika i simptoma te minimalno invazivne metode dijagnostike i liječenja komplikacija koje se javljaju u trudnoći u svrhu postizanja najboljeg mogućeg ishoda za majku i dijete
Sada napuštate Alkaloidovu mrežnu stranicu i prelazite na stranicu Alkaloidovog povezanog društva ili treće strane koja snosi isključivu odgovornost za sadržaj svoje stranice, uključujući poštivanje smjernica koje su na snazi u relevantnim regijama. Poveznice na mrežne stranice Alkaloidovih povezanih društava ne moraju nužno podlijegati istim regulatornim zahtjevima kao i ova stranica, dok stranice nepovezanih trećih strana podliježu uvjetima i obavijestima o zaštiti podataka te vezanim praksama tih trećih strana. Isključivo vlasnik takvih mrežnih stranica je odgovoran za sadržaj takvih stranica, stoga Vas upućujemo da se informirate na tim stranicama o pravilima korištenja, uključivo i pravilima privatnosti koja se primjenjuju na tim stranicama.
