Archive - Pre Mama DUO

Korisni članci

Stručni savjeti

...

Obavezni pregledi u trudnoći

U urednoj trudnoći, koja traje u prosjeku 40 tjedana, preporučuje se oko 12 ginekoloških pregleda i tri obavezna ultrazvuka. Detaljno o obaveznim pregledima piše dr. med. Ana Deković, spec. ginekologije i opstetricije

Trudnoća je zdravo, normalno stanje koje zovemo i blagoslovljenim ili blaženim jer se događa čudo stvaranja i donošenja na svijet novog malog bića koje je blagoslov za roditelje, obitelj i sve nas. Nažalost, postoje i određene komplikacije koje, prema izvorima u literaturi, prate 4 do 8% trudnoća. Kako bi se na vrijeme prepoznale i po mogućnosti spriječile ili ispravile komplikacije u trudnoći, ona se intenzivno nadzire kliničkim, laboratorijskim, ultrazvučnim i ostalim pretragama.

Cilj svake trudnice i njenoga ginekologa je zdrava trudnica i novorođenče pa se pri praćenju trudnoće držimo određenih protokola pregleda. U urednoj trudnoći koja traje prosječno 40 tjedana preporučuje se oko 12 ginekoloških pregleda i tri obavezna ultrazvuka.

Prvi pregled obavlja se od 6. do 8. tjedna trudnoće, računajući od prvog dana zadnjeg menstruacijskog ciklusa. Uz opći ginekološki pregled, uzimanje PAPA testa i opće anamneze trudnice, radi se prvi UZV pregled vaginalnom sondom. U urednoj trudnoći u sluznici maternice prikazat će se mala šupljina, gestacijska vrećica, s odjecima ploda i kucajima čedinjeg srca (KČS) ili više plodova.

Trudnica će biti upućena na osnovne laboratorijske pretrage kao što su krvna slika, urin, glukoza i hormoni štitnjače te krvna grupa i Rh faktor.

Preporučuje se terapija folnom kiselinom (B9 vitamin) koja pomaže boljem neurološkom razvoju ploda i pije se do 12. tjedna trudnoće, a nakon toga se do kraja trudnoće piju kombinirani vitaminski preparati s omega 3 kiselinama.

U urednoj trudnoći pregledi se rade svaka četiri tjedna, do 32. tjedna, a potom sa 35, 37, 38, 39 i 40 tjedana.

Na svakom pregledu medicinska sestra izvagat će trudnicu, izmjeriti joj krvni tlak i pregledati urin na bjelančevine. Optimalni prirast težine je 12 kg u cijeloj trudnoći. Odstupanja od normalnih vrijednosti mogu upozoriti na neke poremećaje kao što su EPH gestoza i eklampsija.
Svaki put ginekolog vaginalno pregledava trudnicu, čime prati veličinu i rast maternice te stanje materničnog ušća. Po potrebi uzima cervikalne briseve za mikrobiološku analizu, radi isključenja infekcije koja može dovesti do prijevremenog porođaja.

Obavezni UZV pregledi su do 12. tjedna (veličina ploda, srčana akcija, starost trudnoće, broj plodova), zatim oko 20. tjedna kada se radi tzv. anomaly scan (detaljan prikaz anatomije ploda) te od 32. do 34. tjedna zbog procjene stava i rasta ploda. Naravno da se, prema potrebi i procjeni ginekologa, napravi i više UZV pregleda, ali ova tri su obvezna. Oko 20. tjedna preporučuje se i 3D ili 4D ultrazvuk koji detaljnije prikazuje plod.

Osim ovih pregleda preporučuju se i genetske pretrage kojima nastojimo prepoznati postoje li kakve kromosomske anomalije ploda kao, primjerice, Downov sindrom. Trudnice mogu te pretrage prihvatiti ili odbiti, već prema svojim uvjerenjima. Starijima od 36 godina se zbog povećanog rizika od kromosomskih anomalija od 16. do 18. tjedna trudnoće predlaže i amniocenteza tijekom koje se iglom preko trbuha uzima uzorak plodne vode u kojoj se nalaze odljuštene stanice kože ploda i genetičari sa 100%-tnom sigurnošću postavljaju dijagnozu o eventualnim genetskim anomalijama. U tom slučaju trudnica odlučuje o prekidu ili zadržavanju takve trudnoće.

Za mlađe trudnice postoji niz testova koji se rade iz krvi i uz ultrazvuk, a sa sigurnošću od 75% (kombinirani test, Tripple test) do 98% (Niphty test, Harmony, Panorama itd). Ti se testovi provode u rodilištima, a prednost im je što nisu invazivni i rade se ranije, od 11. do 14. tjedna.

Govoreći o urednim trudnoćama, obavezno se oko 24. tjedna radi test opterećenja glukozom (OGTT) te testovi imunizacije na transfuziji.

S 35 tjedana uzima se mikrobiološki obrisak vagine i međice na streptokok, koji beba može prilikom poroda udahnuti i tako dobiti respiratorni infekt.

Od 38. tjedna trudnoća se nadzire snimanjem otkucaja čedinjeg srca (CTG), a s punih 40 tjedana počinje se svaki dugi dan u rodilištu raditi amnioskopija (gledanje plodne vode).
Ako porođaj ne nastupi do 42. tjedna, onda se izaziva umjetno, odnosno inducira).

Sve ove pretrage rade se u urednoj trudnoći, a uloga ginekologa koji prati trudnoću je da prepozna bilo kakvo patološko stanje i uputi trudnicu u sekundarni centar – rodilište ili kliniku. Najteži slučajevi, koji su – na sreću – rijetki, upućuju se u tercijarne centre.

Vidi više

Stručni savjeti

...

Koji su prvi simptomi i razni znakovi trudnoće?

Rani simptomi mogu se razlikovati po jačini, učestalosti i obliku kod svake žene. Obično se javljaju između 5.do 8. tjedna trudnoće. Sve o prvim znakovima trudnoće piše dr. Renata Orlović-Poljak, spec. ginekologije

Svaka je žena različita i svaka je trudnoća priča za sebe. Simptomi trudnoće, osobito oni rani, mogu varirati od žene do žene, što ovisi o njezinoj fiziologiji. Rani simptomi mogu se razlikovati po jačini, učestalosti i obliku kod svake žene. Obično se javljaju između 5. do 8. tjedna trudnoće.

Početak trudnoće računa se od prvog dana posljednje menstruacije, a to znači da se prvi simptomi i znakovi mogu javiti tjedan dana od izostanka menstruacije.

Do trudnoće dolazi nakon spajanja jajne stanice i spermija, a odvija se u jajovodu. Oplođena jajna stanica putuje do maternice gdje se ugnijezdi, tj. implantira šesti do deseti dan te počinje proizvoditi beta HCG, hormon koji održava trudnoću. On potiče stvaranje progesterona, koji je odgovoran za pojavu ranih simptoma trudnoće.

Rani znakovi trudnoće

  • Izostanak menstruacije najčešće je prvi znak da žena posumnja na trudnoću i učini test. Danas postoje i rani testovi koji se mogu napraviti nekoliko dana prije očekivane menstruacije.
  • Bolne i osjetljive grudi također su česti znak trudnoće. Dojke su pune, teške, napete i osjetljive na dodir, a bradavice mogu postati tamnije boje. Kod nekih žena može se uočiti pojačani žilni crtež po grudima zbog povećanog protoka krvi.
  • I jutarnje su mučnine nerijetko rani simptom trudnoće, a mogu se javiti u bilo koje doba dana (ne samo ujutro). Glavni uzrok mučnina i povraćanja su hormonske promjene u tijelu. Uz to, može se javiti i averzija prema određenoj vrsti hrane ili pojačana želja za nekom vrstom hrane te preosjetljivost na mirise. U većini trudnica ovi se simptomi smanjuju nakon četrnaestog tjedna.
  • Umor i pospanost na početku trudnoće mogu se javiti zbog hormonskih i neurovegetativnih promjena, a moguće su i promjene raspoloženja.
  • Često mokrenje: Zbog porasta maternice stvara se pritisak na mokraćni mjehur pa trudnica ima potrebu za češćim mokrenjem.
  • Zatvor (opstipacija) i nadutost: Progesteron, hormon koji je važan da se stvore optimalni uvjeti za rast i razvoj ploda u maternici, opušta sve mišiće u tijelu pa se usporava probava.
  • Implantacijsko krvarenje: Kada se oplođena jajna stanica usađuje u maternicu, može doći do oskudnog krvarenja koje traje kraće nego prava menstruacija.
  • Bolovi u trbuhu: Vrlo često u početku trudnoće mogu se javiti blagi do umjereni bolovi u donjem dijelu trbuha, poput menstrualnih, a nastaju zbog povećanog dotoka krvi u maternicu.
  • Pojačan vaginalni iscjedak: Povišena razina hormona uzrokuje proizvodnju veće količine sluzi u cerviksu što dovodi do pojačanog iscjetka.
  • Povišena tjelesna temperatura: Ovo je rani znak trudnoće koji se javlja zbog hormona. Ako u mjesečnom ciklusu pratite bazalnu temperaturu, znate da se ona povisuje za vrijeme ovulacije te pada sve do pojave menstruacije. Međutim, ako dođe do začeća, bazalna temperatura neće padati, već će ostati na povišenoj razini od ovulacije.

Zaključak

Početno razdoblje trudnoće je najosjetljivije pa je tada važno izbjegavati alkohol, droge i lijekove te štetne tvari iz okoliša poput pesticida, kemijskih spojeva i dima cigareta jer sve to može imati loše posljedice za razvoj ploda. Uz to, potrebno je konzumirati što kvalitetnije namirnice, unositi dovoljne količine tekućine i baviti se umjerenom tjelesnom aktivnošću.

Vidi više

Stručni savjeti

...

Kako se pravilno hraniti u trudnoći?

Iako je u trudnoći potrebno unositi vrlo malo dodatnih kalorija, važno je da hrana koja se unosi bude bogata kvalitetnim nutrijentima. Sve o ispravnom izboru i količini namirnica te suplemenata piše Lea Rukavina Kralj, spec. ginekologije i opstetricije.

Trudnoća je razdoblje intenzivnog fetalnog rasta i razvoja, kao i fizioloških promjena na tijelu majke. Kako bi se oba ta procesa odgovarajuće odvijala, potreban je adekvatni unos makronutrijenata i mikronutrijenata. Posljedice neadekvatne prehrane u trudnoći mogu imati kratkoročne i dugoročne učinke na fetalni razvoj. Smatra se, naime, da bi nepovoljna okolina u kojoj se fetus razvija, što podrazumijeva premalo ili previše makronutrijenata ili mikronutrijenata, mogla utjecati na epigenetske mutacije i gensku ekspresiju te time uzrokovati pojavu određenih bolesti u djetinjstvu, ali i kasnije, u odrasloj dobi.
Trudnice bi trebale na svom jelovniku imati mnogo voća i povrća, cjelovitih žitarica te namirnica s niskim udjelom masti i raznovrsnih proteina. Iako je u trudnoći potrebno unositi vrlo malo dodatnih kalorija, važno je da hrana koja se unosi bude bogata kvalitetnim nutrijentima, npr. voće i povrće, orašasti plodovi, jogurt. Istovremeno treba izbjegavati hranu koja sadrži prazne kalorije, bez hranjivih vrijednosti, kao što su slatka hrana, gazirana pića, deserti, pržena hrana, masno meso ili punomasni mliječni proizvodi. Količina pojedine skupine namirnica koja bi se trebala unositi na dnevnoj bazi uvelike ovisi o indeksu tjelesne mase koji je trudnica imala prije trudnoće, razini aktivnosti, starosti i trimestru u kojem se nalazi.

Praćenje dobitka na težini

Idealan dobitak na težini tijekom jednoplodne trudnoće određuje se prema indeksu tjelesne mase (BMI) prije trudnoće. Ako je bio:

  • manji od 18,5 kg/m2: očekuje se dobitak na težini od 12,5 do 18 kg
  • od 18,5 do 24,9 kg/m2: očekuje se dobitak ne težini od 11,5 do 16 kg (0,5 do 2 kg tijekom prvog trimestra i otprilike 0,35 kg po tjednu kasnije
  • veći od 30 kg/m2: očekuje se dobitak od 5 do 9 kg (0,5 do 2 kg tijekom prvog trimestra i 0,25 kg po tjednu kasnije

Ne pretjerujte s dodatnim unosom kalorija

Ukupan unos kalorija ovisi o fizičkoj aktivnosti, dobi, visini i težini, ali važno je naglasiti da u prvom trimestru kod zdravih žena i jednoplodnih trudnoća nije potreban dodatan unos kalorija u odnosu na onaj prije trudnoće.
U drugom se trimestru on treba povećati samo 350 kcal na dan, a u trećem do maksimalno 450 kcal/dan. Većina trudnica u zadnja dva trimestra treba unositi ukupno 2200-2900 kalorija dnevno. To je otprilike: 2-2,5 šalice voća, 3-3,5 šalice povrća, 170-280 grama žitarica, 170-200 grama proteina i 3 šalice mliječnih proizvoda.
Osim napomena koje ovdje navodimo, nije zgorega spomenuti ni svima poznato: ne konzumirajte alkohol i ne pušite!

Unosite dovoljno tekućine

Tijekom trudnoće unos tekućine kroz napitke (u prvom redu vodu i nezašećerene napitke) trebao bi biti barem 2,3 l na dan. Dodatni unos tekućine, do ukupno 3 litre, trebao bi se ostvariti kroz namirnice. Postoje i drugi čimbenici, poput temperature i vlažnosti zraka te fizičke aktivnosti, koji mogu povećati potrebu za tekućinom.

Unosite dovoljno vlakana

Uz dovoljan unos tekućine, za prevenciju opstipacije, koja je česta pojava u trudnoći, iznimno je važno unositi i dovoljno vlakana u prehrani, barem 28 g na dan. U regulaciji stolice posebno je dobra žitarica bogata vlaknima pod nazivom psyllium, koja se može ujutro dodati u zobene ili pšenične pahuljice s jogurtom.

Unosite dovoljno vitamina i minerala

Raznovrsnom prehranom u trudnoći trebao bi biti zadovoljen preporučeni dnevni unos vitamina i minerala. Ako, međutim, žena na dnevnoj bazi ne unosi dovoljno namirnica koje bi, prema preporuci nutricionista, zadovoljile minimalan dnevni unos vitamina i minerala potreban za pravilan razvoj ploda, postoje dodaci prehrani s mikronutrijentima namijenjeni upravo trudnicama, koje je tada mudro uzimati.
Povećani rizik za nedostatak mikronutrijenata imaju trudnice koje nose blizance, trudnice koje puše, adolescentice, vegani, žene koje su imale zahvate barijatrijske kirurgije, žene s gastrointestinalnim poremećajima koji rezultiraju malapsorpcijom (resekcija crijeva, kronične upalne bolesti crijeva) i žene s intolerancijom na laktozu.

Koji su mikronutrijenti važni?

  • Željezo je važno i za fetus – potrebno je za pravilan razvoj ploda i posteljice, i za majku – nužno je za povećanje broja crvenih krvnih stanica. U hrani se nalazi u dva oblika – kao hem i ne-hem željezo. Hem željezo je uglavnom životinjskog porijekla i lakše se apsorbira u organizmu, a nalazi se u crvenom mesu, peradi, ribi i jajima. Ne-hem željezo nalazi se u biljkama i dodacima prehrani. Ovaj oblik željeza malo se teže apsorbira u organizmu pa ga je potrebno uzimati uz namirnice bogate C vitaminom. Od hrane ga sadrže žitarice s dodatkom željeza, tofu, grah i leća, tamnozeleno lisnato povrće. Stručnjaci u trudnoći preporučuju dodatni dnevni unos od 15 mg-30 mg željeza kako bi se spriječio nastanak sideropenične anemije.
  • Namirnice bogate C vitaminom: citrusno voće poput naranči, bobičasto voće, papaja, rajčice, slatki krumpir, brokula, kupus, paprika i tamnozeleno lisnato povrće.
  • Za razvoj fetalnog koštanog sustava potrebno je otprilike 30 grama kalcija tijekom trudnoće, koji se po potrebi mobilizira iz majčinih zaliha. Preporučeni dnevni unos kalcija isti je za trudnice i žene generativne dobi te iznosi 1000 mg na dan.
  • Vitamin D potiče normalnu apsorpciju kalcija i fosfora u tijelu te održava potrebnu razinu kalcija u krvi, važnu za zdrave zube i kosti. Svim ženama reproduktivne dobi, pa tako i trudnicama i dojiljama, preporučuje se dnevni unos od 600 IU vitamina D (2010 IOM report).
  • Folna kiselina je sintetski oblik folata – B vitamina (B9) topivog u vodi. Folati (B9) se nalaze u određenoj vrsti hrane – goveđoj jetri, lisnatom povrću, grahu i grašku, avokadu, jajima i mlijeku. Folna kiselina nalazi se i u multivitaminskim preparatima, vitaminskim dodacima za trudnice te se njome obogaćuju određene žitarice, brašno, tjestenine, kruh i riža. Dodatkom od 0,4-0,8 mg folne kiseline jedan mjesec prije kao i prva tri mjeseca trudnoće osjetno se smanjuje rizik defekata neuralne cijevi kod fetusa. Kasnije u trudnoći suplementacija folnom kiselinom potrebna je pak radi razvoja fetusa. Svi prenatalni multivitaminski preparati stoga sadržavaju barem 0,4 mg folne kiseline. Žene kod kojih postoji rascjep neuralne cijevi u osobnoj ili obiteljskoj anamnezi trebale bi prekoncepcijski te u prva 3 mjeseca trudnoće uzimati veću dozu folne kiseline (1-4 mg).
  • Kolin je esencijalni nutrijent koji prelazi od majke fetusu. Dovoljna raspoloživost kolina ključna je u razvoju centralnog živčanog sustava, s jasnim pozitivnim učincima na kognitivnu funkciju. S obzirom na to da kolina često nema u prenatalnim vitaminima, potrebno ga je unositi hranom – jajima, mesom, grahom ribom, brokulom ili špinatom.
  • Cink je neophodan za normalan rast ploda te se nedostatak cinka u trudnoći povezuje s nastankom zastoja u rastu ploda. Nedostatak cinka češće će razviti trudnice s aktivnim upalnim bolestima crijeva.
  • Nedostatak joda u prehrani može uzrokovati hipotireoidizam u majke i fetusa. Da bi se to izbjeglo, preporučuje se unos od 250 mcg u trudnoći i dojenju kroz korištenje jodirane soli i/ili ribe u prehrani. Prekomjeran unos joda, s druge strane, isto može biti štetan jer uzrokuje fetalnu strumu pa tijekom trudnoće treba, primjerice, izbjegavati prekomjeran unos algi.
  • Potrebe za vitaminom A u trudnoći blago rastu jer je on potreban za razvoj fetalnih organa, razvoj koštanog i imunološkog sustava te vida kod fetusa. U slučaju nedovoljnog unosa kroz hranu, fetus će potrebne količine vitamina A dobiti iz majčinih zaliha i zbog toga je nedostatak vitamina A primarno problem u nerazvijenim zemljama. S druge strane, u razvijenijim zemljama potreban je oprez jer je veći problem prevelik unos vitamina A, koji može na fetus djelovati teratogeno. Zbog toga treba izbjegavati multivitaminske preparate koji sadržavaju više od 5000 internacionalnih jedinica (ekvivalent 1500 retinola) vitamina A, ali i konzumiranje jetrice, koja je bogata vitaminom A, posebno u prvom trimestru.

Zašto je važno jesti ribu u trudnoći?

Riba je glavni izvor dugolančanih polinezasićenih masnih kiselina, tzv. omega-3 nezasićenih masnih kiselina – eikozapentaenske (EPA) i dokozaheksaenske (DHA). One su sastavni dio staničnih membrana i imaju važnu ulogu u protuupalnim procesima, a DHA je neophodna za normalan razvoj mozga i retine. Da bi se postigao ciljani unos od 200-300 mg omega-3 nezasićenih masnih kiselina dnevno, preporučuje se više ribljih obroka tjedno, pri čemu treba izbjegavati onu vrstu ribe koja sadrži veliku količinu žive, poput morskog psa, sabljarke, skuše ili tune. Posebno dobre vrste ribe čija se konzumacija preporučuje čak 2-3 puta tjedno su bakalar, losos, haringa, brancin, orada, morska mačka, srdela te pastrva. Omega-3 nezasićenim masnim kiselinama bogati su i rakovi, jastozi i školjke. U slučaju nedovoljnog unosa ribe, omega 3-nezasićene masne kiseline dostupne su i u dodacima prehrani te se preporučeni dnevni unos može zadovoljiti i suplementacijom.


U mnogim dodacima prehrani količina EPA i DHA manja je od 500 mg po kapsuli od 1000 mg ribljeg ulja jer se u njima nalaze i druge vrste jednostruko zasićenih masnih kiselina, želatin ili glicerin. Veće koncentracije EPA i DHA prisutne su u ulju jetre bakalara, ali ovaj dodatak prehrani sadrži i vitamin A, koji je u visokim dozama teratogen. Mnoga hrana, poput jogurta, mlijeka, jaja i žitarica, ima dodane omega-3 masne kiseline, ali one su biljnog porijekla (alfa-linolenska kiselina, engl. Omega-3 fattz acids, ALA) i ne mogu se smatrati zamjenom za EPA i DHA. Dnevni unos od minimalno 200-300 mg DHA preporučuje se već od početka planiranja trudnoće te tijekom cijele trudnoće i dojenja.

Kako izbjeći infekcije koje se prenose hranom?

Bez obzira na vrstu hrane koja se konzumira, vrlo je važno održavati osobnu higijenu, odnosno redovito prati ruke te dobro ispirati daske na kojima se reže meso. Voće i povrće treba prije konzumacije prati barem 30 sekundi pod tekućom vodom. Nepasterizirani mliječni proizvodi se ne preporučuju, kao niti sirove klice, jer se u tim namirnicama bakterije ne mogu adekvatno isprati. Iznimno je važno meso, ribu i jaja dobro termički obraditi prije konzumacije. Poštivanjem ovih preporuka smanjuje se rizik listerioze, toksoplazmoze i bruceloze, infekcioznih bolesti koje se mogu prenijeti preko zaražene, nedovoljno termički obrađene ili nedovoljno oprane hrane, a imaju vrlo negativne učinke na razvoj fetusa u trudnoći.

Vidi više

Stručni savjeti

...

Beba stiže!

Kad osjetite puknuće vodenjaka, ne paničarite! Imate dovoljno vremena polako se pripremiti i krenuti u rodilište. Bitno je prije toga informirati se o svemu kako bi porođaj prošao sa što manje stresa.

Nekoliko tjedana prije predviđenog poroda pripremite torbu sa stvarima koje će vam trebati u rodilištu kako biste, kad pukne vodenjak i dođe dan porođaja, bili potpuno spremni. Na vrijeme se predbilježite i na neki od trudničkih tečaja na kojem ćete naučiti sve o osnovnim fazama poroda te o pravilnim tehnikama disanja.

Oko dva tjedna prije kraja trudnoće plod se obično namješta u položaj za porođaj. Većina se djece okrene tako da im je glava dolje te da prianjaju uz majčinu zdjelicu. Oslobađanje oksitocina pokreće grčenje mišića maternice i do trudova dolazi zbog pritiska ploda na majčine unutarnje organe ili zato što posteljica više nije u stanju ispunjavati potrebe rastućeg ploda. Grlić, tj. otvor maternice se širi, zatim izlazi čep sluzi, koji izgleda kao lagano zakrvavljena želatinozna tekućina, nakon toga puca vodenjak i tekućina koja okružuje plod izlazi kroz rodnicu.

Trudovi traju od 10 do 24 sata. Najprije se javljaju svakih 20-30 minuta, a kako se porod približava, sve su učestaliji – svake dvije do tri minute.

Prije porođaja grlić maternice se potpuno otvara, do promjera oko 10 cm, tako da glava djeteta može proći između kostiju zdjelice.

Kada se pojavi glava djeteta, primalja ili liječnik će možda morati bebi nježno okrenuti ramena kako bi pomogli pri porođaju. Tada čujemo prvi bebin plač. Nakon toga prereže se pupčana vrpca koja spaja dijete s posteljicom. Do 20 minuta nakon porođaja posteljica i ostatak pupčane vrpce izlaze iz maternice.

Nakon porođaja dolazi do hormonalnih promjena koje ženinu tijelu pomažu da se vrati u normalan život i potiču izlučivanje mlijeka. Od svih tih promjena žena ponekad oslabi, osjeća se plačljivo i uznemireno, to nije ništa neuobičajeno.

Tijekom jednog do dva tjedna nakon poroda, dok se maternica intenzivno steže, još se javlja krvarenje iz rodnice. Ženinu će tijelu trebati oko šest tjedana da se vrati u normalno stanje (vrijeme babinja).

Vidi više

Stručni savjeti

...

Mučnine u trudnoći

Trudnička mučnina najčešća je u prvom tromjesečju trudnoće, no kod nekih trudnica to stanje može potrajati i dulje. Kako je najlakše prebroditi, savjetuje dr. Maja Svetlić Zeljak, spec. ginekologije

Test na trudnoću je pozitivan i veselite se tome, ali ne osjećate se baš najbolje. Imate mučninu skoro cijeli dan? Povraćate, ali ne isključivo ujutro? Ne odgovara vam određena hrana? Umjesto da uživate i slavite sretnu vijest, pitate se što se to zbiva!?

Muči vas što i 80% trudnica. Imate trudničku mučninu i povraćanje koje je najčešće u prvom tromjesečju trudnoće. Nažalost, kod nekih trudnica to stanje može potrajati i dulje. Prema istraživanjima, kod 50% trudnica tegobe prestaju do 14. tjedna trudnoće, a kod 90% trudnica do 22. tjedna. Simptomi su najizraženiji ujutro pa se zbog toga i zovu jutarnja mučnina, međutim najčešće traju i po cijeli dan. Simptomi mogu biti blagi, mučnina praćena povremenim povraćanjem koje je češće ujutro, pa sve do izrazito teških simptoma mučnine i povraćanja. Učestalo i obilno povraćanje više od 10 puta na dan može izazvati dehidraciju, malaksalost, gubitak težine, disbalans elektrolita, ketozu. Takvo stanje trudnice zovemo Hyperemesisi gravidarum te zahtijeva odlazak ginekologu. Povraćanje zna biti toliko obilno i učestalo da zahtijeva ostanak u bolnici.

Smatra se da je uzrok takvih tegoba povezan s naglim porastom i visokim razinama hormona povezanih s trudnoćom. Tome može pridonijeti i psihološka komponenta, odnosno strah od trudnoće i njena ishoda može pojačati tegobe prvog tromjesečja.

Zato savjetujemo trudnicama da kod blagih tegoba piju i jedu više puta dnevno manju količinu pića i hrane, gutljaj po gutljaj, odnosno griz po griz. Ne opterećujte želudac odjednom cijelom čašom pića ili većom količinom hrane. Jedite blagu hranu koja nije teška i jaka. Kod blagih tegoba smatra se da pomažu đumbir i vitamin B6. Neke trudnice se okreću i akupunkturi te navode da im uvelike olakšava tegobe.

Ako se stanje pogorša i ništa od navedenog ne pomogne, mogu pomoći lijekovi antiemetici, a uzimaju se oralno ili u obliku čepića. Kod izuzetno teških simptoma jedino rješenje je odlazak ginekologu te intravenska terapija antiemeticima uz intravenske otopine kojima se uz nadoknadu tekućine korigira disbalans elektrolita.

U tom periodu trudnoće trudnice često ne uspijevaju popiti ni suplemente. Mogući uzrok je i to što neke tablete mogu biti velike i znaju teško padati na želudac. Prednost tada dajemo pripravcima koji imaju odvojeno vitaminsko-mineralnu tabletu i meku kapsulu kao što je Premama duo. U tableti je 11 vitamina i 10 minerala, a u kapsuli su omega 3 masne kiseline – DHA koja je bitna za vrijeme trudnoće, ali i dojenja. Ovaj pripravak ne ostavlja trudnicama ružan okus u ustima te ih je vrlo lako progutati i ne ostavljaju osjećaj težine u želucu. Mogu se piti uz obrok ili neovisno o njemu, mogu se popiti odjednom ili odvojeno, što trudnicama omogućava da prilagode sebi i svom stanju vrijeme konzumiranja tablete i meke kapsule.

Naravno da trudnicama s ovakvim tegobama nije ugodno, traže savjet i razumijevanje okoline te svoga ginekologa. Prisutna je određena doza neizvjesnosti i nelagode, ali većinom se radi o blažim oblicima mučnine s povremenim povraćanjem. Valja znati da će sve tegobe s odmakom trudnoće proći, da treba prigrliti trenutno stanje i nakon toga preostaje vam uživati u tih nezaboravnih devet mjeseci trudnoće.

Vidi više

Stručni savjeti

...

Bakterijska vaginoza u trudnoći

Poremećaj vaginalne flore može se dogoditi u bilo kojoj životnoj dobi žene, ali se ipak najčešće javlja u reproduktivnom razdoblju, počevši od prve menstruacije. O uzrocima, dijagnozi i prevenciji piše Zrinka Komadina Estatiev, dr. med., specijalist ginekologije i opstetricije.

Normalni uvjeti u rodnici sačuvani su složenim mehanizmom održavanja pH kiselim koji je između 3,8 do 4,2. Za kiseli pH rodnice odgovorna je mliječna kiselina. U zdravoj vaginalnoj flori dominiraju vrste laktobacila (Lactobacilus reuteri, Lactobacilus rhamnosus, Lactobacilus crispatus..,) koje pomažu održavati fiziološku kiselost metaboliziranjem glikogena u mliječnu kiselinu. Nizak pH rodnice sprječava razmnožavanje anaerobnih bakterija koje su u malom postotku prisutne u vaginalnoj flori.

Poremećaj vaginalne flore može se dogoditi u bilo kojoj životnoj dobi žene, ali se ipak najčešće javlja u reproduktivnom razdoblju, počevši od prve menstruacije. Do poremećaja u vaginalnoj flori može doći uslijed hormonskih promjena u menstruacijskom ciklusu, kod uzimanja oralnih kontraceptiva, u trudnoći i babinju. Učestali spolni odnosi kao i neodgovarajuće održavanje intimne higijene korištenjem alkalnih sapuna također će poremetiti pH rodnice. Dugotrajne terapije antibioticima uz psihički i fizički stres te smanjeni unos vitamina D, vitamina A, cinka i željeza isto tako dovode do poremećaja mikroflore rodnice.

Poremećaj vaginalne flore očituje se u padu broja laktobacila pa dolazi do prekomjernog rasta anaerobnih bakterija rodnice – Gardnerelle vaginalis, Mobiluncusa, Prevotelle, Mycoplasme hominis… Taj sindrom nazivamo bakterijska vaginoza. Bakterijska vaginoza najčešći je uzrok abnormalnog vaginalnog iscjetka u žena u reproduktivnoj dobi.

Dijagnozu bakterijske vaginoze liječnik ginekolog postavlja na temelju kliničke slike koja uključuje pojačani vaginalni iscjedak neugodnog mirisa (po ribi), pregled obriska rodnice pod mikroskopom na kojem se prikažu brojne epitelne stanice okružene brojnim bakterijama (clue cells), a pozitivan test kalijevom lužinom dodatno potvrđuje dijagnozu. pH rodnice je između 5 i 6. Mikrobiološka obrada za postavljanje dijagnoze bakterijske vaginoze nije potrebna.

Bakterijska vaginoza u trudnoći je ozbiljno stanje koje povećava rizik od spontanog pobačaja, osobito u drugom tromjesečju, te nosi visoki rizik prijevremenog poroda. Čak 50% žena ima bakterijsku vaginozu bez simptoma što je bitno prepoznati na vrijeme, najbolje prije planirane trudnoće, a svakako u 1. tromjesečju. Bakterijska vaginoza ne smatra se spolno prenosivom bolešću, ali u njezinoj pozadini može biti biti neka spolno prenosiva bolest, osobito klamidija, pa je nužno trudnicama s bakterijskom vaginozom napraviti mikrobiološku obradu vrata maternice.

U terapiji bakterijske vaginoze koristi se odgovarajuća antimikrobna terapija uz uzimanje probiotika koji sadrže laktobacile prilagođene vaginalnoj flori. Istodobno treba liječiti i partnera jer su, u protivnom, češći recidivi.

S obzirom na to da nastanak bakterijske vaginoze nije u potpunosti jasan, nije potpuno poznato ni kako je prevenirati. Antibiotici preveniraju rast anaeroba, ali nužno ne eliminiraju faktore koji dovode do razvoja bakterijske vaginoze, pa je i ponovno pojavljivanje bakterijske vaginoze relativno često. Ipak, istraživanja pokazuju da povećani unos masti u prehrani povećava rizik bakterijske vaginoze, a povećani unos folata, vitamina E i kalcija može smanjiti rizik teškog oblika bakterijske vaginoze. Isto tako istraživanja su pokazala da je deficit vitamina D povezan s bakterijskom vaginozom u trudnica u prvom tromjesečju.

Uravnotežena i raznolika prehrana najbolji je put do jakog imuniteta koji onda pomaže u borbi protiv bakterijske vaginoze.

Trudnicama koje su sklone bakterijskoj vaginozi savjetuje se da iz prehrane izbace kofein, hranu bogatu zasićenim mastima, brzu hranu, da konzumiraju fermentirane mliječne proizvode, uzimaju multivitaminske formule namijenjene trudnicama te probiotike namijenjene vaginalnoj flori.

Vidi više

Stručni savjeti

...

Dijabetes u trudnoći

Dijabetes u trudnoći definira se kao povećana koncentracija glukoze u krvi koja se prvi put javlja u trudnoći. Procjenjuje se da 3-7% trudnica može razviti dijabetes, a posljednjih godina ta učestalost raste. Piše Doris Pilato Ćurko, dr. med., specijalist ginekologije i opstetricije

Čimbenici rizika za razvoj dijabetesa u trudnoći su dob majke (mlada ili starija trudnica), povećana tjelesna težina, etničko porijeklo (Afroamerikanke, Azijatkinje, Indijanci), sindrom policističnih jajnika, dijabetes u prethodnoj trudnoći, dijabetes u obitelji, prethodni neželjeni ishod trudnoće i velika beba u prijašnjoj trudnoći (dijete na porodu teže od 4000 g).

Dijabetes u trudnoći povećava pobol i smrtnost fetusa i trudnica

Kod trudnica se može razviti povišen krvni tlak, preeklampsija, oštećenje vida, oštećenje rada bubrega i ostalih organa.Žene s prethodnim dijabetesom u trudnoći imaju vrlo visok rizik od razvoja dijabetesa tipa 1 i 2 kasnije u životu. Rizik od metaboličkog sindroma povećan je 3 puta u ovih žena, a njihovi potomci imaju osmerostruki rizik od razvoja dijabetesa.

Novorođenče je u opasnosti od respiratornog distresa (problem s disanjem), hipoglikemije i hiperbilirubinemije. Loš nadzor nad razinom šećera u krvi trudnice u prvom tromjesečju povećava rizik od prirođenih malformacija ploda. Dijabetes povećava rizik od rađanja makrosomne djece (težina na porodu iznad 4000 g), što povećava rizik za distociju ramena pri vaginalnom porodu i povećava učestalost dovršenja poroda carskim rezom.

Simptomi i dijagnoza

Većina simptoma ne razlikuje se od simptoma normalne trudnoće. Najčešće se javljaju često mokrenje, povećana žeđ i glad, urinarne infekcije i kandidijaze. Preporuka je da se svim trudnicama određuje razina glukoze u krvi.

U prvom tromjesečju ginekolog upućuje trudnice na obavljanje laboratorijskih pretraga, gdje se uz ostale pretrage natašte određuje visina glukoze u krvi.

Sljedeći probir glukoze u krvi je od 24. do 28. tjedna trudnoće kada se, prema preporuci IADPSG-a (Međunarodne udruge za proučavanje dijabetesa u trudnoći), svim trudnicama radi OGTT, odnosno test opterećenja glukozom.

OGTT testom natašte se mjeri vrijednost glukoze u venskoj krvi, zatim trudnica popije 75 g glukoze i ponavlja se vađenje krvi nakon 1 sata i nakon 2 sata. Vrijednosti glukoze koje su jednake ili iznad 5.1 mmol/L natašte, 10.0 mmol/L nakon 1 sat i 8.5 mmol/L nakon 2 sata kriterij su za dijagnozu dijabetesa u trudnoći.

Osim navedenih testova, može se određivati i HbA1c koji bi trebao biti manji od 6.5 %.

Terapija

Kada se postavi dijagnoza dijabetesa u trudnoći, cilj je održavati normalnu razinu glukoze u krvi. Trudnicama se savjetuju češće kontrole glukoze u krvi, tijekom trudnoće i nakon poroda. Savjetuje se dijeta, pravilna prehrana, održavanje tjelesne težine i tjelovježba.

Dijeta

Prehrana u trudnoći mora biti uravnotežena i raznolika. Mora sadržavati 50-60% ugljikohidrata, 25% masti i 20% proteina.

Preporučljivo je tijekom dana konzumirati tri glavna obroka (doručak, ručak i večera) i tri međuobroka (sredinom prijepodneva, sredinom poslijepodneva i poslije večere). Treba izbjegavati namirnice bogate šećerom (slatkiše, grickalice, gazirana pića i voćne sokove) te jesti puno povrća i voća (3-5 porcija dnevno) i uzimati puno tekućine

Ako trudnica uzima vitaminske preparate, može potražiti preparat koji u svom sastavu ima krom koji doprinosi održavanju normalne razine glukoze u krvi(naša je preporuka PreMama duo).

Krom se nalazi i u namirnicama kao što su rajčice, kruške, brokula, češnjak.

Vježbanje

Vježbanjem se smanjuje količina glukoze u krvi. Zdravim trudnicama preporučuje se 2 i pol sata vježbanja tjedno u obliku hodanja, plivanja i prakticiranja vježbi prilagođenih trudnicama.

Ako se ni nakon pridržavanja dijete i tjelovježbe, razina glukoze u krvi ne smanji, liječnik može propisati lijekove za regulaciju glukoze.

Prevencija gestacijskog dijabetesa

Dobra i pravilna prevencija gestacijskog dijabetesa bila bi redovita i stalna tjelesna aktivnost uz zdravu i uravnoteženu prehranu. Uz to, preporuka je planirati trudnoću. Ako žena ima prekomjernu tjelesnu težinu, bilo bi poželjno smršaviti prije trudnoće.

Bitni su i redoviti ginekološki pregledi tijekom trudnoće. Uz pridržavanje savjeta ginekologa velike su šanse da će trudnoća proći u redu i da ćemo na porodu imati zdravo novorođenče i sretnu majku.

Vidi više

Stručni savjeti

...

Medicinski potpomognuta oplodnja – kada potražiti pomoć?

O najčešćim uzrocima neplodnosti, medicinski pomognutoj oplodnji i dodacima prehrani koji mogu biti od pomoći piše Franjo Fury, dr. med. specijalist ginekologije i opstetricije

Neplodnost definiramo kao nemogućnost zanošenja para u reproduktivnoj dobi u godinu dana nezaštićenih, redovitih spolnih odnosa. Postoje 2 vrste neplodnosti: primarna i sekundarna. Primarnu definiramo kao nemogućnost ostvarivanja trudnoće bez ijedne prethodno ostvarene kliničke trudnoće, a sekundarnu neplodnost definiramo kao nemogućnost ostvarivanja trudnoće nakon barem jedne klinički ostvarene trudnoće.

Zdravi mladi par u prvih 12 mjeseci uspije ostvariti klinički trudnoću do 85% slučajeva. Najviši fekunditet (plodnost) kod žena je između 20. i 30. godine, a kod muškaraca do 40. godine života. Učestalost neplodnosti danas u svijetu je između 15-17% s tendencijom porasta.

Ako se postavi dijagnoza neplodnosti, kreće se u obradu para te se traži uzrok. Uzroci neplodnosti mogu se podijeliti na muške, ženske, kombinirane (zajedničke) te idiopatske (nepoznat uzrok). Najčešći uzroci su: odgađanje rađanja (starija dob partnerice/partnera), loša kvaliteta ejakulata (sperme), spolno prenosive bolesti, upale u zdjelici, endometrioza i adenomioza, miom i polip, prethodna tubarna trudnoća, ginekološke operacije, kongenitalne anomalije maternice, okolišni i nutritivni čimbenici, onkološke bolesti mlađih muškaraca i žena.

Medicinski potmognuta oplodnja (>MPO) prepoznata je kao jedno od najvećeg dostignuća u 20. stoljeću. U Hrvatskoj prvo dijete rođeno iz MPO IVF postupka rođeno je 1983. godine. Do današnjeg dana u svijetu je pomoću te metode rođeno više od 5 milijuna djece

Prema Zakonu o medicinski pomognutoj oplodnji u Hrvatskoj iz 2012., žena do navršene 42. godine života ima pravo na 10 MPO postupaka na teret HZZO-a (4 IUI i 6 IVF postupka od kojih 2 moraju biti u prirodnom ciklusu)Za uključivanje u program MPO parovi su dužni dostaviti zakonsku dokumentaciju koja uključuje: kopije osobnih iskaznica (ili drugi identifikacijski dokument); vjenčani list, a za nevjenčane parove izjavu o izvanbračnoj zajednici i priznavanju očinstva; markere na zarazne bolesti (HIV, hepatitis B i C, sifilis).; te krvnu grupu i Rh faktor za ženu

Metode medicinski pomognute oplodnje su inseminacija (AIH/IUI artificial insemination by husband ) i izvantjelesna oplodnja (IVF/ICSI – engl. in vitro fertilization/intracytoplasmatic sperm injection).

IUI se odnosi na injiciranje prethodno pripremljenih spermija u šupljinu maternice. Može biti homologna (sperma porijekla partnera) ili donorska (sperma porijekla donora).

IVF i ICSI su najuspješnije, najsloženije i najskuplje metode medicinski pomognute oplodnje u liječenju neplodnosti. Primjenjuju se kada su indicirani te kada su ostali oblici liječenja bezuspješni.

Kako bi se poboljšala plodnost i uspješnost metoda MPO, postoje brojni lijekovi, vitamini i dodaci prehrani. Nabrojat ćemo neke od njih i ukratko objasniti.

  • Folna kiselina ili vitamin B9 je najčešći dodatak prehrani koji se koristi za reproduktivno zdravlje žene. Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća ustanovljeno je kako peroralni dodatak folate izrazito umanjuje rizik od defekata neuralne cijevi u trudnoći.
  • Vitamini B6 i B12: Nedostatak vitamina B6 povezana je s većom stopom ranih spontanih pobačaja kao i smanjenom stopom trudnoća.
  • Inozitoli: Dva najvažnija stereoizomera jesu mioinozitol i D kiroinozitol. Primjena inozitola nalazi svoje mjesto u liječenju žena sa sindromom policističnih jajnika. Anovulaciju i hiperandrogenizam dodatno može pogoršati kompenzatorna hiperinzulinemija koja je posljedica inzulinske rezistencije.
  • Vitamin D: D2 i D3 dobivamo iz hrane (riba, mlijeko, gljive, žumance). Zahvaljujući UV svjetlosti, može se sintetizirati u koži. Pokazalo se kako žene s višom razinom vitamina D u serumu i u folikularnoj tekućini imaju bolje ishode liječenja neplodnosti. Kod muškaraca je manjak vitamina D povezan s negativnim učincima na ukupnu pokretljivost, progresivnu pokretljivost i morfologiju spermija
  • Omega 3 masne kiseline: Alfa linolenska kiselina (ALA) čiji su glavni izvori laneno ulje, orasi te ulje uljane repice, znači biljni izvori. Ljudsko tijelo ALA uglavnom koristi za dobivanje stanične energije, no ona je i gradivni element za dobivanje EPA i DHA. Problem je što se sa starenjem gubi aktivnost enzima ∆-6 desaturaze, tako da se samo 6% ALA pretvara u EPA i DHA. EPA (eikozapentaenska kiselina) i DHA (dokozaheksanska kiselina) nalazimo pretežno u ribljim uljima te nekim algama. Recentne studije pokazale su povećan broj morfološki ispravnih spermija u muškaraca s višim unosom omega 3 masnih kiselina te pozitivnu povezanost između omega 3 masnih kiselina i razine estradiola, broja folikula i kvalitete embrija tijekom stimulacije jajnika za IVF. Preporučuje se konzumacija ribe 2 puta tjedno kod pacijenata kod kojih se planira postupak IVF/ICSI.
  • Antioksidansi: Karnitin (nalazimo ga u ribi, mesu peradi, pšenici, šparogama, avokadu i maslacu od kikirikija.), vitamin C (razno voće i povrće, prije svega šipak, crni ribiz, trešnja, limun, naranče, mandarine, lisnato povrće, paprika, kupus, rajčica, krumpir), vitamin E (biljna ulja, posebno od pšeničnih klica, suncokretovo ulje i sjemenke, ulje kukuruznih klica, bademi, kikiriki, jaja i neki mliječni proizvodi – margarin i mlijeko), karotenoidi (betakaroten, alfa-karoten, lutein, likopen, zeaksantin su pigmenti odgovorni za crvenu, žutu, zelenu i narančastu boju voća i povrća), pentoksifilin, melatonin… Svi oni također djeluju tako da smanjuju oksidativni stres te poboljšavaju kvalitetu jajnih stanica i speramogenezu (kvalitetu sjemena) te samim time dovode do veće stope kliničkih trudnoća.
  • Metali i elementi u tragovima: Cink i selen. Studije pokazuju poboljšanje koncentracije spermija te progresivne pokretljivosti nakon suplementacije cinkom i selenom u subfertilnih muškaraca. Selen ima pozitivan utjecaj na kvalitetu jajnih stanica i embrija kao i utjecaj na stopu trudnoća u žena liječenih IVF-om.
Vidi više

Stručni savjeti

...

Važnost omega 3-masnih kiselina u trudnoći i dojenju

Omega-3 masne kiseline su nutrijenti ključni za razvoj djeteta tijekom trudnoće, ali i tijekom dojenja. O njihovu djelovanju, najboljim izvorima i suplementaciji piše Lidija Pejković, dr. med. spec. ginekologije i opstetricije

Omega 3-masne kiseline su polinezasićene masne kiseline, koje najčešće nazivamo i dobre masne kiseline. To su masnoće koje pripadaju esencijalnim nutijentima, što znači da ih tijelo ne može samo proizvesti i kao takve su neophodne za život. One su osnovne strukturalne komponente membrane moždanih stanica i čine bitan dio enzima unutar stanica, koji omogućavaju prijenos vrijednih hranjivih sastojaka u stanice i iz njih. Tipičan zapadnjački način prehrane osigurava previsok unos omega-6 masnih kiselina te nedovoljan unos omega-3 masnih kiselina. Poznate su brojne pogodnosti prehrane bogate omega-3 masnim kiselinama za zdravlje, i to tako što smanjuju razinu triglicerida u krvi, smanjuju krvni tlak, sprječavaju nastanak krvnih ugrušaka, poboljšavaju cirkulaciju krvi te djeluju protuupalno za razliku od omega-6 masnih kiselina.

Prehrana bogata omega-3 masnim kiselinama tijekom trudnoće dokazano smanjuje rizik od prijevremenog poroda, manji je rizik da se kod djeteta u trudnoći razvije zastoj rasta, a značajno je manje novorođenačkih komplikacija. Dovoljan unos od 250 mg omega 3-masnih kiselina razina tijekom trudnoće pomaže djeci da razviju zdravu mikrobiotu, a to osigurava i pravilan neurološki razvoj. Sve to utječe na održavanje normalne tjelesne mase tijekom života

Neophodne su za razvoj mozga i mrežnice oka, dakle značajne su u razvoju mentalnih sposobnosti kao i za razvoj osjeta vida. Adekvatni unos omega-3 masnih kiselina tijekom dojenja neophodan je za razvoj vida i mozga djeteta.

Istraživanje je potvrdilo da djeca dojena majčinim mlijekom koje sadrži veću koncentraciju omega-3 masnih kiselina pokazuju bolji vid i neurološki razvoj. Dojiljama se preporučuje unos od 300 mg omega-3 masnih kiselina, a smatra se da se može postići ako dojilja konzumira minimalno dva obroka ribe tjedno.

Unos omega-3 masnih kiselina djeluje i na kvalitetu kognitivnih sposobnosti, odnosno na poboljšanje memorije i koncentracije, ali i na smanjenje rizika od neurodegenerativnih bolesti.

Činjenica da rast mozga završava oko šeste godine jasno govori o važnosti adekvatnog unosa ovog nutrijenta tijekom trudnoće, dojenja, ali  i u prehrani djece.

Dovoljan unos omega-3 masnih kiselina u prvim mjesecima života može imati važan efekt na buduće učenje djeteta te može smanjiti rizik od razvoja atopijskog dermatitisa. 

Prirodni izvor omega-3 masnih kiselina iz hrane su npr. orašidi: orasi, sjemenke lana, suncokreta i chia sjemenke; ulja: orahovo i ulje konoplje; plava riba poput srdele, inćuna kao i losos te riječna riba poput pastrve.

Osim omega 3-masnih kiselina plava morska riba i riječna riba poput pastrve obiluju i vitaminom D koji se danas smatra jednim od najdeficitarnijih nutrijenata te sve više istraživanja navodi kako nam sinteza vitamina D putem izlaganja suncu nije dovoljna te ga trebamo unositi putem hrane. Vitamin D utječe i na zdravlje kostiju, na imunitet te na proizvodnju spolnih hormona i serotonina, hormona sreće. Ova je riba i  dobar izvor selena, što može biti zanimljivo osobama s problemima sa štitnjačom te vitamina B skupine, koji sudjeluju u proizvodnji energije. Izvor je i molibdena koji pomaže u razlaganju sulfita koji mogu izazvati alergijske reakcije te koji aktiviraju brojne enzime u organizmu, te je izvor kalcija, kalija i magnezija.

Valja napomenuti i  da pastrva ima i lako probavljive proteine pa se nakon konzumacije pastrve osjećamo ”lakše” nego nakon konzumacije morske plave ribe ili mesa. Zbog teže probavljivosti, pa i okusa, trudnice često izbjegavaju konzumaciju plave ribe. Upravo iz navedenih razloga, ako trudnice ili dojilje ne konzumiraju ribu, savjetuje se suplementacija omega-3 masnih kiselina u dnevnoj dozi od 250 mg. Tako će pouzdano svojem djetetu osigurati kvalitetne i pročišćene omega-3 masne kiseline.

Treba napomenuti i  da se u trudnoći ne preporučuje konzumiranje ribe poput sabljarke, skuše, morskog psa, ali i tune. Razlog tome je što meso velikih riba može sadržavati olovo i živu, elemente koji štetno djeluju na živčani sustav dojenčadi i djece pa se često preporučuje izbjegavanje spomenutih namirnica.

Vidi više

Stručni savjeti

...

Obavezni pregledi tijekom trudnoće

Rutinske pretrage koje se rade tijekom trudnoće pomažu pravovremenom prepoznavanju i liječenju svih rizičnih faktora u cilju zaštite majke i djeteta od začeća do poroda. O obaveznim i preporučenim pregledima tijekom trudnoće piše Ivo Balenović, dr. spec. ginekologije i opstetricije.

U zaštiti zdravlja trudnice i djeteta ključna je uloga redovne prenatalne skrbi. Prenatalna zaštita trudnica omogućuje prevenciju, pravovremeno prepoznavanje i liječenje svih bolesti koje mogu ugroziti trudnoću te ženama pruža savjete o ponašanju tijekom trudnoće. Rutinske pretrage koje se rade tijekom trudnoće pomažu pravovremenom prepoznavanju i liječenju svih rizičnih faktora u cilju zaštite majke i djeteta od začeća do poroda. Preporuka je da se pregledi obavljaju jednom mjesečno do 32. tjedna trudnoće. Od 32. do 36. tjedna trudnoće kontrolni pregledi provode se dva puta mjesečno, nakon 36. tjedna jednom tjedno, a prema potrebi i češće.

Ciljevi prenatalne skrbi su traženje, dijagnostika i liječenje bolesti trudnica koje su postojale prije zanošenja (hipertenzija, dijabetes, bubrežne bolesti, kronične infekcije),poznavanje i liječenje bolesti koje se jave tijekom trudnoće (prijeteći pobačaj, prijeteći prijevremeni porod, hipertenzija, uroinfekcija, kolestaza) te prepoznavanje i liječenje bolesti djeteta (malformacije, infekcije, zastoj rasta djeteta).

Pregledi u trudnoći

Prvi pregled potrebno je napraviti što prije nakon postavljanja dijagnoze trudnoće, a svakako prije početka drugog tromjesečja. Na prvom pregledu potrebno je uzeti opću i opstetričku anamnezu, izračunati gestacijsku dob i odrediti termin porođaja te obaviti pregled u spekulima i bimanualnu palpaciju. Potrebno je uzeti citološki obrisak, ako je od zadnjeg prošlo više od godinu dana, te odrediti osnovne laboratorijske nalaze: KKS, urin, GUK. Mora se provesti testiranje na hepatitis B antigen i odrediti vrijednost TSH. U dogovoru s trudnicom planira se test probira na kromosomopatije. Kod žena s nepovoljnom reprodukcijskom anamnezom (ako su ranije pobacivale, rađale mrtvu djecu, rađale prije termina) planiraju se cervikalni brisevi

Na daljnjim pregledima analiziraju se rezultati laboratorijskih pretraga te planiraju daljnji postupci. Kod trudnoća bez komplikacija uobičajenom dinamikom od svaka 4 tjedna nastavljaju se pregledi do 32. tjedna, a potom do kraja slijede učestaliji pregledi.

Tijekom svakog pregleda treba izmjeriti krvni tlak trudnice, kontrolirati prirast tjelesne težine, odrediti prisutnost proteina u urinu, obaviti pregled u spekulima i bimanualni pregled.

Test oralnog opterećenja glukozom (OGTT) radi se između 24. i 28. tjedna. Kod Rh negativnih trudnica potrebno je odrediti testove senzibilizacije između 32. i 34. tjedna. Između 32. i 36. tjedna uzima se bris rodnice na beta hemolitički streptokok. Nakon navršenog 37. tjedna obavezna je kardiotokografija, a nakon navršenih 40 tjedana radi se amnioskopija svaki drugi dan.

Probir na kromosomopatije

Kombinirani probir označuje procjenu fetalnog rizika za kromosomopatije procjenom kombinacije ultrazvučnih biljega kromosomopatije i biokemijskog probira (određivanje serumskih biljega PAP-AA i free beta HCG). Ultrazvučni biljezi za kromosomopatije obuhvaćaju mjerenje nuhalnog nabora, prisutnost nosne kosti, dvije umbilikalne arterije, procjenu protoka kroz duktus venozus i prisutnost trikuspidalne regurgitacije.

Ako trudnica spada u skupinu niskog rizika, nisu potrebne daljnje mjere, kao i kod trudnica s umjerenim rizikom, kada daljnje mjere nisu nužne ako su ultrazvučni biljezi negativni.

Ako su ultrazvučni biljezi prisutni kod trudnica s umjerenim rizikom, kao i kod trudnica s visokim rizikom za kromosomopatije, preporučuje se kariotipizacija.

Trudnicama su danas na raspolaganju dvije skupine testova: NIPT – neinvazivno sekvenciranje fetalnih eritrocita iz majčine krvi i invazivni testovi tipa biopsije korionskih resica (CVS) ili punkcije plodove vode (amniocenteza).

Ultrazvučni pregledi

Prvi ultrazvučni pregled radi se potkraj prvog tromjesečja kako bi se precizno utvrdila gestacijska dob mjerenjem udaljenosti tjeme-trtica (CRL). Određivanje ovog parametra (CRL) je najtočnija metoda određivanja gestacijske dobi zbog najmanjih individualnih bioloških raznolikosti do 12. tjedna trudnoće. Potrebno je utvrditi prisutnost srčane akcije te ciljano pretražiti ultrazvučne biljege kromosomopatija. Drugi ultrazvučni pregled radi se oko 20. do 22. tjedna kako bi se otkrile najčešće malformacije. Treći ultrazvučni pregled radi se krajem trećeg trimestra kako bi se procijenila tjelesna težina djeteta i prezentacija te procijenila količina plodove vode.

Preporučene pretrage u trudnoći

  • 1. pregled: tjelesna težina, tlak, urin, Papa test, KKS, GUK, HBsAg, VDRL, TSH, kombinirani probir
  • 16. do 20. tjedan: tjelesna težina, tlak, urin
  • 20. do 24. tjedan: tjelesna težina, tlak, urin
  • 24. do 28. tjedan: tjelesna težina, tlak, urin, KKS, OGTT
  • 28. do 32. tjedan: tjelesna težina, tlak, urin, testovi senzibilizacije kod Rh negativnih trudnica
  • 32. do 36. tjedan: tjelesna težina, tlak, urin, bris rodnice na beta hemolitički streptokok
  • 36. do 40. tjedan: tjelesna težina, tlak, urin, CTG, amnioskopija (nakon 40. tjedna)

Prehrana u trudnoći

Tijekom prvih 12 tjedana potrebno je uzimati 400 µg folne kiseline, a nakon toga neki od vitaminsko-mineralnih pripravaka. Ako je u prethodnoj trudnoći dijagnosticirana komplikacija zatvaranja neuralne cijevi, preporuka je 5 mg folne kiseline.

U trudnoći se preporučuje prehrana bogata vitaminima i mineralima: voće, povrće, žitarice, riba i mliječni proizvodi. Potrebno je izbjegavati hranu bogatu mastima i šećerima. Od 4. mjeseca potrebno je unositi dodatnih 200 do 300 kalorija na dan. Dopušteni prirast tjelesne težine je između 10 i 12 kg. Trudnoća je normalan fiziološki proces, ali ujedno i razdoblje tijekom kojeg se događaju velike promjene u organizmu koje utječu na cjelokupno funkcioniranje žene. Prenatalna skrb je usmjerena na prevenciju bolesti i patoloških stanja tijekom trudnoće i poroda. Cilj prenatalne skrbi prevencija je i liječenje bolesti prakticiranjem redovitih pregleda tijekom trudnoće. Prenatalna zaštita usmjerena je na edukaciju majki i njihove okoline u svrhu očuvanja zdravlja, mijenjanja stila života u pozitivnome smjeru, prepoznavanja ugrožavajućih čimbenika i simptoma te minimalno invazivne metode dijagnostike i liječenja komplikacija koje se javljaju u trudnoći u svrhu postizanja najboljeg mogućeg ishoda za majku i dijete

Vidi više

Stručni savjeti

...

Višeplodne trudnoće

Blizanci se razvijaju iz dviju odvojenih ili jedne zajedničke jajne stanice. Oko dvije trećine blizanaca potječe od dviju jajnih stanica koje istodobno ovuliraju te se oplode. To su dvojajčani blizanci. Djeca su genetski različita, mogu biti različitog spola i razvijaju se u vlastitom korionu i amnionu. Učestalost im je različita i ovisi o dobi, paritetu, naslijeđu, rasi.

Trećina blizanaca potječe od jedne oplođene jajne stanice koja se podijelila u dvije odvojene jedinke: to su jednojajčani ili identični blizanci. Učestalost im je stalna, jedna od 250 trudnoća, i neovisna je o dobi, paritetu, rasi i naslijeđu. Ako dijeljenje nastane tijekom prva tri dana od oplodnje, oba ploda imaju svoj amnion i korion, ako nastane kasnije od 4. do 8. dana – plodovi imaju jedan korion, a dva amniona, nakon 8. dana od oplodnje oba ploda su u jednom amnionu i jednom korionu. Ako dioba nastane još kasnije, plodovi se ne mogu potpuno podijeliti pa nastanu sijamski blizanci, no to su rijetk slučajevi.

Blizanci se zanose mnogo češće nego što se rađaju. Blizanac koji nestaje ili se pobacuje prije 12. tjedna trudnoće nazvan je vanishing twin. Nerijetko, krvarenje tijekom rane trudnoće posljedica je odumiranja jednog od dvaju zanesenih plodova.

Majčino tijelo prilagođava se na višeplodnu trudnoću izraženije nego na jednoplodnu. Porast volumena cirkulirajuće krvi veća je u višeplodnim trudnoćama pa je vrijednost hemoglobina prosječno niža nego u jednoplodnim trudnoćama. Gubitak krvi veći je nakon završetka blizanačke trudnoće, i to gotovo dvostruko. Uterus raste brže i u konačnici njegov je volumen veći. Stoga se trudnicama s blizanačkom trudnoćom još više preporučuje uzimanje nadomjesnih preparata vitamina, minerala, željeza, folne kiseline te esencijalnih masnih kiselina (naša je preporuka PreMama duo)

Dok se u trudnoća s jednim plodom preporučuje kalorijski unos povećati za oko 200 kcal/dan, u blizanačkim trudnoćama preporučuje se taj unos povećati na 300 dodatnih kalorija.

Kod blizanaca prijevremeni se porod događa i u do 50% slučajeva, a intrauterini zastoj rasta pojavljuje se u njih 25-40%. U jednojajčanih blizanaca sve te komplikacije su učestalije.

U višeplodnih trudnoća valja očekivati raniji porast vrijednosti krvnog tlaka te veću učestalost preeklampsije. Isto tako možemo očekivati povećanje učestalosti gestacijskog dijabetesa, HELLP sindroma i drugih poremećaja trudnoće. Zato je važno dovoljno mirovati tijekom većeg dijela trudnoće.

Rast djece iz višeplodnih trudnoća valja pažljivo nadzirati. Blizanci počinju odstupati od uobičajenog tempa rasta jednoplodnih otprilike nakon 28. tjedna. Optimalno bi bilo obavljati pregled svaka 3-4 tjedna, a po potrebi i ranije, jer nejednaki rast blizanaca nije rijedak.

Porođaj višeplodnih trudnoća često prate nepravilnosti trudova, abnormalne prezentacije, prolaps pupkovine, abrupcija posteljice, nisko sijelo posteljice i nasjela posteljice te krvarenja zbog atonije i nepravilnog ljuštenja posteljice. Zbog svega toga blizanačke trudnoće često završe carskim rezom.

Ako se postignu optimalni uvjeti za vaginalni porod, pravilo da se drugi blizanac mora roditi najkasnije 30 minuta nakon prvoga danas više ne vrijedi. Ako nema komplikacija, a fetalna srčana akcija drugog blizanca nadzire se i uredna je, porođaj može uslijediti i nakon duljeg vremena. Ako se, međutim, tijekom porođaja drugog blizanca pojave poremećaji srčane akcije ili komplikacije u majke, koje bitno ugrožavaju njezin život, možemo se odlučiti za porođaj drugog blizanca hitnim carskim rezom.

Vidi više

Stručni savjeti

...

Bolesti štitnjače u trudnoći

Bolesti štitnjače u trudnoći najčešće se manifestiraju smanjenom funkcijom (hipotireoza) ili pojačanom funkcijom štitnjače (hipertireoza). O metodama utvrđivanja poremećaja te o vrstama terapija piše Ana Zovak Pavić, dr. med., specijalist ginekologije i opstetricije

Što je štitnjača i koja je njezina funkcija?

Štitnjača je neparna endokrina žlijezda, smještena u donjem dijelu prednjeg dijela vrata, ispred dušnika. Štitnjača djeluje na rast i razvoj brojnih stanica, tj. organskih sustava, pa je tako važna i u trudnoći za normalan fetalni rast i razvoj. Bolesti štitnjače su česte u općoj populaciji, osobito u žena (4-5 puta češće u odnosu na muškarce) te se javljaju u svim dobnim skupinama. Štitnjača proizvodi hormone tiroksin (T4) i trijodtironin (T3). Sinteza navedenih hormona ovisi o adekvatnom unosu joda u organizam. Hormoni štitnjače cirkuliraju u plazmi vezani za transportne proteine, većim dijelom su to globulini (tiroksin vezujući globulin – TGB), manjim dijelom za albumine i prealbumine. Osim hormona štitnjače koji su vezani za transportne proteine, postoje i slobodne frakcije hormona T3 i T4 (oko 1%) koje su fiziološki aktivne. Rad štitnjače je pod kontrolom hipotalamusa i hipofize mehanizmom negativne povratne sprege. Hipofiza izlučuje tiroidni-stimulirajući hormon (TSH) koji stimulira sve faze sinteze i djelovanja hormona štitnjače. U stanjima smanjene koncentracije hormona T3 i T4 poveća se koncentracija TSH, a snižena je u slučaju endogene hiperprodukcije ili egzogenog unosa tireoidnih hormona. Osnovne funkcije tireoidnih hormona su stimulacija oksigenacije u stanicama, stimulacija rasta stanica, stimulacija sinteze proteina te djelovanje na metabolizam ugljikohidrata, masti i vitamina.

Štitnjača u trudnoći

Trudnoća je stanje koje karakteriziraju povećane metaboličke promjene. Povećane metaboličke potrebe uzrokuju i povećanu akumulaciju joda u štitnjači te povećanje volumena štitnjače (uglavnom kao posljedica hiperplazije i pojačane vaskularizacije), osobito u prvom trimestru. Na rad štitnjače u trudnoći djeluju i neki hormoni specifični za trudnoću kao što je humani korionski gonadotropin (hCG). Pod djelovanjem humanog korionskog gonadotropina dolazi do rasta serumske koncentracije tiroksina i trijodtironina. Bolesti štitnjače u trudnoći najčešće se manifestiraju smanjenom funkcijom (hipotireoza) ili pojačanom funkcijom štitnjače (hipertireoza). Glavna metoda probira funkcije štitnjače uključuje određivanje koncentracije TSH kod svih trudnica pri prvom ginekološkom pregledu.

Hipotireoza u trudnoći

Hipotireoza u trudnoći je stanje smanjene produkcije hormona štitnjače u organizmu. Prevalencija klinički manifestne hipotireoze u trudnoći je od 0.3-0.5%, a subkliničke hipotireoze 2-3%. Najčešći uzrok primarne hipotireoze u trudnoći je Hashimotova bolest. To je autoimuna bolest u kojoj imunološki sustav majke stvara cirkulirajuća protutijela koja uzrokuju autoimunu upalu i propadanje funkcionalnog tkiva štitnjače i/ili se stvaraju protutijela na TSH receptor, što u konačnici dovodi do smanjene produkcije hormona štitnjače. Osim uobičajnih simptoma hipotireoze koji se javljaju u općoj populaciji (umor, pospanost, sklonost debljanju, suha koža, opstipacija), rizik hipotireoze u trudnoći uključuje spontane pobačaje, preeklampsiju, zastoj u rastu fetusa, mrtvorođenost, razvoj kongenitalnih anomalija te poremećaj u neurološkom razvoju.

Granična gornja vrijednost TSH za dijagnozu hipotireoze u trudnoći za prvi trimestar je 2.5 mIJ/L, a za drugi i treći trimestar 3.0 mIJ/L. Ako vrijednosti TSH prelaze ranije navedene, potrebna je supstitucijska terapija levotiroksinom koji je sintetski oblik hormona štitnjače tiroksina. Dnevna doza levotiroksina ovisi o koncentraciji TSH i hormona štitnjače.

Povećana glomerularna filtracija za vrijeme trudnoće rezultira i porastom bubrežnog klirensa joda te posljedičnim smanjenjem koncentracije joda u plazmi. Stoga se tijekom trudnoće, a ovisno o geografskom području, preporučuje dodatni unos joda kako bi se izbjegao nastanak jod deficijentne strume. Unos joda treba strogo kontrolirati kako se ne bi razvila jodom inducirana hipertireoza, a kontrolirane količine joda nalaze se u odabranim multivitaminskim preparatima za trudnice.

Hipertireoza u trudnoći

Hipertireoza u trudnoći je stanje pojačanog izlučivanja hormona štitnjače u plazmu. Najčešći uzrok hipertireoze u trudnoći je Gravesova bolest, tj. autoimuno stanje u kojem organizam stvara protutijela koja stimuliraju štitnjaču na pojačano stvaranje hormona, neovisno o TSH-u koji je suprimiran. Javlja se u 1 na 1000-1500 trudnoća. Dijagnoza hipertireoze postavlja se na temelju biokemijskih nalaza povišene koncentracije hormona štitnjače, u trudnica i slobodnih frakcija hormona, snižene vrijednosti TSH < 0.1 mIJ/L i ultrazvučnog nalaza. Simptomi hipertireoze uključuju nepodnošenje topline, povećan apetit uz gubitak na tjelesnoj težini, ubrzan puls, pojačano znojenje, tremor, učestale stolice, egzoftalmus. Neregulirana hipertireoza tijekom trudnoće može dovesti do srčanih tegoba majke, spontanog pobačaja, zastoja u rastu fetusa, razvoja preeklampsije, kongenitalnih anomalija, prijevremenog poroda, neonatalne tireotoksikoze, itd. U prvom trimestru trudnoće često se javlja prekomjerno povraćanje ili hiperemeza. Hiperemeza je često udružena s hipertireozom, a smatra se da nastaje pod utjecajem visokih vrijednosti hCG-a koji ujedno stimulira i štitnjaču na proizvodnju veće količine tireoidnih hormona.

Liječenje hipertireoze u trudnoći je isključivo medikamentozno, a rijetko operativno, i to samo kod onih trudnica kod kojih se ne postigne dobra kontrola bolesti tireostaticima. Terapija radioaktivnim jodom je kontraindicirana u trudnoći. Medikamentozna terapija u trudnoći uključuje davanje tireostatika, tj. propiltiouracila. Liječenje tireostaticima zahtijeva posebnu pažnju jer ti lijekovi prolaze kroz posteljicu i mogu uzrokovati nastanak fetalne hipotireoze. Zbog toga majci treba davati najmanju dozu lijeka neophodnu za održavanje hormona štitnjače na gornjoj granici normale.

Zaključno možemo reći da su bolesti štitnjače česta stanja u žena, osobito u žena generativne dobi, pa tako i u trudnoći. Metode probira na bolesti štitnjače u ranoj trudnoći omogućavaju nam brzu i uspješnu dijagnostiku, a time i adekvatno liječenje. Pravovremeno i uspješno liječenje bolesti štitnjače u trudnoći bitno smanjuje komplikacije trudnoće te perinatalni mortalitet i morbiditet.

Vidi više

Stručni savjeti

...

Hipertenzivni poremećaj u trudnoći

Primjetan porast krvnog tlaka opasan je i za majku i za plod i ne smije se ignorirati. Gotovo polovica trudnica s hipertenzijom razvije simptome preeklampsije. O upozoravajućim znakovima, terapiji i mjerama opreza, piše Ana Bucko, dr. med. spec. ginekologije i opstetricije.

Unatoč brojnim istraživanjima, i dan danas je nepoznanica kako trudnoća pogoršava ili potiče nastanak hipertenzije.

Hipertenzivni poremećaj pojavljuje se u 5-10% trudnoća. Trenutna istraživanja ukazuju da su mogući uzroci:

  • Loša prilagodba krvnih žila maternice na ugrađivanje posteljičnog tkiva, tj. remodeliranje uskih mišićavih spiralnih arterija u široke žile niskih otpora protoka (I. val – do 12. tjedna; II. val – između 12. i 16. tjedna).
  • Loš imunološki odgovor između maternalnog, paternalnog i fetalnog tkiva.
  • Loša prilagodba majke na fiziološke promjene u trudnoći (misli se na krvožilni i imunološki sustav)

Hipertenzivni poremećaj u trudnoći obuhvaća četiri poremećaja:

  • gestacijska hipertenzija
  • preeklampsija i sindrom eklampsije
  • kronična hipertenzija
  • preeklampsija superponirana na kroničnu hipertenziju

U nastavku ćemo detaljnije obraditi svaki od ovih poremećaja.

1. GESTACIJSKA HIPERTENZIJA (HIPERTENZIJA U TRUDNOĆI)

Dijagnoza se postavlja kada srednje dnevne vrijednosti krvnog tlaka premašuju 140/90 mmHg u dva mjerenja nakon 20. tjedna trudnoće kod prethodno normotenzivne trudnice, a kojoj se u urinu ne nađu proteini. Povišen krvni tlak se može mjeriti i do 12 tjedana nakon porođaja.

Gotovo polovica trudnica s hipertenzijom razvije simptome preeklampsije (glavobolja, bol u žličici, proteini u urinu, niske vrijednosti trombocita). Primjetan porast krvnog tlaka opasan je i za majku i za plod i ne smije se ignorirati samo zato što nema proteinurije. Čak se 10% eklamptičkih napada razvije prije nastanka proteinurije.

2. PREEKLAMPSIJA I SINDROM EKLAMPSIJE

Preeklampsija je skup simptoma u trudnoći koji može zahvatiti bilo koji organski sustav. Pojednostavljeno, definira se kao hipertenzija u trudnoći s proteinurijom (300 mg/24 h ili 300 mg/l urina u jednom uzorku).

Edemi se definiraju kao retencija tekućine koja se očituje kao brz porast tjelesne mase trudnice. Smatra se značajnim ako trudnica dobiva više od 500 g/tjedan. Za razliku od pretibijalnih edema koji su posljedica hidrostatičkog mehanizma, edemi lica i ruku mogu prethoditi preeklampsiji iako vrlo rijetko – samo u 10% slučajeva.

Uključenost drugih organskih sustava dokazuje se kao: trombocitopenija (Trb1,1 mg/dL), oštećenje jetre (jetreni enzimi povišeni više od dvostruko), simptomi od strane neurološkog sustava (glavobolja, smetnje vida, konvulzije), kardiovaskularnog sustava (plućni edem, ascites).

Indikatori težine hipertenzivnog poremećaja u trudnoći

PoremećajBlag/umjeren oblikTežak oblik
Dijastolički tlak<110 mmHg>=160 mmHg
Proteinurija0 ili +0 ili +
GlavoboljaOdsutnaPrisutna
Smetnje vidaOdsutnaPrisutna
Bol u žličiciOdsutnaPrisutna
Oliguria (mokrenje <500 ml/dan)OdsutnaPrisutna
Konvulzije (eklampsija)OdsutnePrisutne
Serum kreatininNormalanPovišen
TrombocitopenijaOdsutnaPrisutna
Jetreni enzimi povišeniMinimalnoZnačajno
Zastoj u rastu plodaOdsutanPrisutan
Plućni edemOdsutanPrisutan

Tbl. 1 (ACOG 2013)

Što su simptomi naglašeniji i teži, to je veća vjerojatnost da će se trudnicu morati poroditi. Simptomi se mogu vrlo naglo pogoršati do teškog oblika bolesti.

U trudnica s preeklampsijom konvulzije koje se ne mogu objasniti drugim uzrokom nazivaju se eklampsija. Generalizirane konvulzije se mogu pojaviti prije, za vrijeme i nakon porođaja (u 10% slučajeva > 48 h nakon porođaja). Za vrijeme tonične faze napadaja žena gubi svijest i postaje cijanotična (plavičasta boja kože) s pjenom na ustima, s opistotonusom ili bez njega (snažna kontrakcija leđnih mišića); traje otprilike pola minute. Potom slijedi klonična faza obilježena naizmjeničnim trzajevima mišića, a može trajati do nekoliko minuta. Nakon završetka napadaja trudnica može kratkotrajno biti bez svijesti. Za vrijeme napadaja može doći do inhalacije želučanog sadržaja, ugriza jezika, udarca, pada s ležaja…

Liječenje:

  • osigurati funkciju srčanog i dišnog sustava
  • antikonvulzivna terapija za suzbijanje i prevenciju eklamptičnog napadaja (Mg-sulfat, diazepam, fenitoin)
  • sniziti krvni tlak ako prelazi 160/110 mmHg (urapidil, hidralazin, labetalol, nifedipin)
  • stabilizirati trudnicu i osigurati uvijete za porođaj, koji je jedina definitivna terapija

3. KRONIČNA HIPERTENZIJA U TRUDNOĆI

Kroničnom hipertenzijom u trudnoći nazivamo povišenje krvnog tlaka >140/90 mmHg prije trudnoće ili prije navršenog 20. tjedna trudnoće ili oboje.

Krvni se tlak normalno snižava za vrijeme drugog i početkom trećeg trimestra i u normotenzivnih trudnica i onih s kroničnom hipertenzijom, da bi se tijekom trećeg trimestra krvni tlak vratio na vrijednosti prije trudnoće – stoga je trudnicama koje dolaze prvi put na pregled sredinom trudnoće teško razlučiti je li u pitanju hipertenzija uzrokovana trudnoćom ili kronična hipertenzija.

4. PREEKLAMPSIJA SUPERPONIRANA NA KRONIČNU HIPERTENZIJU

Neovisno o uzroku, svaka kronična hipertenzija mogući je preduvjet za razvoj preeklampsije.

Abnormalne vrijednosti krvnog tlaka uočavaju se nakon 24. tjedna trudnoće. Ako su udružene s proteinurijom ili drugim simptomima, tada govorimo o superponiranoj preeklampsiji. Za razliku od „obične“ preeklampsije, potonja nastupa ranije u trudnoći, u pravilu je praćena težom kliničkom slikom i udružena je sa zastojem u rastu ploda.

Preeklampsija se pojavljuje u oko 7% trudnica. Rizični faktori za nastanak preeklampsije su: nuliparitet, rana dob majke (vjerojatnost 3-10% ovisno o okolišnim, socioekonomskim uvjetima); genetska predispozicijadebljina (BMI <20 kg/m² incidencija 4,3%, BMI >35 kg/m² incidencija 13,3%!), višeplodne trudnoće, hiperhomocisteinemija, metabolički sindrom (dijabetes, pretilost, hipertenzija, dislipidemija). Također, žene koje su u prvoj trudnoći imale preeklampsiju imaju veći rizik za preeklampsiju i u sljedećoj trudnoći. A trudnicama koje su bile normotenzivne u prvoj trudnoći, incidencija preeklampsije u drugoj trudnoći je značajno manja nego u prvoj.

Incidencija eklampsije u zemljama gdje je adekvatna prenatalna skrb iznosi 1:2000 porođaja (u Hrvatskoj 1:3000; u zemljama u razvoju 1:100 do 1:1700).

Kako spriječiti hipertenziju

Niti jedna mjera ne može sa sigurnošću spriječiti pojavu hipertenzivnog poremećaja ni modulirati težinu kliničke slike. Može se pokušati s promjenom prehrane i životnog stila: smanjiti unos soli, dodati kalcij u prehranu, vježbati, uvesti masne kiseline ribljeg podrijetla (EPA, ALA, DHA).

Postupak s hipertenzivnim trudnicama

Preporučuje se ambulantno pomno praćenje trudnica s graničnim vrijednostima krvnog tlaka (dijastolički 80<90 mmHg), iznenadnim povećanjem tjelesne težine >1 kg/tjedan. Po potrebi se može uvesti α-metildopa (250-500 mg čak i do 3-4 puta /dan), koji je siguran lijek i za majku i za dijete. Ako dođe do proteinurije, glavobolje, vidnih poremećaja ili boli u žličici, preporučuje se daljnji bolnički nadzor.

Jedini pravi lijek za hipertenzivni poremećaj u trudnoći je porođaj.

Na sreću, većina je pacijentica s preklampsijom blažih simptoma i blizu termina porođaja te se postupa poštedno, tj. ne dovršava se trudnoća do spontanih trudova ili dok ginekološki nalaz ne bude povoljan za indukciju.

Ako se teška preeklampsija razvije prije 24. tjedna trudnoće, trudnoću treba dovršiti jer se pokazalo da odgađanje prekida trudnoće ugrožava i majku i plod. Trudnice s teškom preeklampsijom nakon 34. tjedna treba stabilizirati i poroditi. Prednost treba dati vaginalnom porođaju, a carskom rezu pristupiti prema uobičajenim indikacijama. Tijekom porođaja treba intenzivno nadzirati i majku i plod.

Vidi više

Stručni savjeti

...

Kolestaza u trudnoći

Kolestaza u trudnoći, iako bezazlena za majku, može učiniti trudnoću izrazito neugodnom zbog jakog svrbeža, no prava opasnost ovog stanja su moguće komplikacije vezane za tijek trudnoće i zdravlje bebe. O kolestazi piše Maja Milanović Đorđević, dr. med. spec. ginekologije i opstetricije

Intrahepatalna kolestaza u trudnoći, obično poznata kao kolestaza u trudnoći, bolest je iz skupine gestoza, odnosno bolesti koje se javljaju isključivo u trudnoći i koje su izazvane samom trudnoćom. Kolestaza u trudnoći je prolazni poremećaj funkcije jetre koji se javlja obično u kasnoj trudnoći, prolazi nakon poroda i ne ostavlja nikakve trajne posljedice na zdravlje majke.

To je stanje karakterizirano intenzivnim svrbežom kože tijela, ali bez osipa. Svrbež se obično javlja na rukama i stopalima, ali može zahvatiti i druge dijelove tijela.

Kolestaza u trudnoći, iako bezazlena za majku, može učiniti trudnoću izrazito neugodnom zbog jakog svrbeža, no prava opasnost ovog stanja su moguće komplikacije vezane za tijek trudnoće i zdravlje bebe.

Simptomi kolestaze

Intenzivan svrbež kože glavni je simptom kolestaze u trudnoći. Na koži tijela nikada nema osipa. Većina žena svrbež najjače osjeća na dlanovima ili tabanima, zatim po trbuhu, a neke žene osjećaju svrbež posvuda. Svrbež je često jači noću i može biti toliko neugodan da remeti i san.

Svrbež se najčešće javlja tijekom trećeg tromjesečja trudnoće, ali ponekad može početi i ranije. S vremenom i prema terminu porođaja, svrbež kože obično se pojačava. Nakon poroda svrbež spontano nestaje u prvih nekoliko dana.

Drugi znakovi i simptomi kolestaze u trudnoći su puno rjeđi i obično povezani s težim oblicima bolesti, a mogu uključivati:

  • žutilo kože i bjeloočnica (žutica)
  • mučninu
  • gubitak apetita
  • osjećaj nadutosti te tupu bol ili pritisak u gornjem dijelu trbuha

Uzroci kolestaze

Uzrok kolestaze u trudnoći je još uvijek nejasan. Dokazano je da postoji određena genetska sklonost te se kolestaza u trudnoći češće javlja u obitelji.

Kao glavni krivac ovog poremećaja najčešće se spominju hormoni trudnoće. Steroidni hormoni koje posteljica proizvodi tijekom trudnoće rastu što se više približava termin poroda. Porast razina tih hormona u krvi vjerojatno usporava izlučivanje žuči iz jetrenih stanica u probavni trakt. Žuč, odnosno žučne kiseline i njihove soli nakupljaju se u jetrenim stanicama i kraju ulaze u krvotok, što dovodi do svrbeži kože. Žučne kiseline potom iz krvi kroz posteljicu prolaze i u krvotok bebe što može dovesti do komplikacija.

Rijetko smanjena produkcija žuči može u majke uzrokovati i poteškoće u probavi, odnosno apsorpciji masti i vitamina topivih u mastima iz hrane (vitamini A, D, E i K). To može rezultirati smanjenom proizvodnjom čimbenika zgrušavanja krvi ovisnih o vitaminu K i posljedično problemima sa zgrušavanjem krvi. Neki čimbenici koji mogu povećati rizik od razvoja kolestaze u trudnoći uključuju:

  • kolestaza u trudnoći u prethodnim trudnoćama (60-70% žena ima ponovnu kolestazu tijekom iduće trudnoće)
  • kolestaza u trudnoći u obiteljskoj anamnezi (majke, tete, sestre)
  • oštećenje ili bolest jetre koja je postojala i prije trudnoće
  • blizanačka trudnoća

Potencijalne komplikacije

Komplikacije kolestaze u trudnoći mogu se pojaviti kod majke ili bebe u razvoju.

Kod majki ovaj privremeni poremećaj funkcije jetre može utjecati na apsorpciju masti i u konačnici uzrokovati probleme sa zgrušavanjem krvi. No, ova je komplikacija rijetka, a budući problemi s jetrom su neuobičajeni i rijetki.

U beba komplikacije kolestaze u trudnoći mogu biti ozbiljne. One mogu uključivati:

  • prijevremeni porod
  • zamućenje plodove vode uslijed ispuštanja mekonija: mekonij je ljepljiva, zelena tvar koja se inače nalazi u crijevima bebe u razvoju, ali koja može prijeći u amnionsku tekućinu ako majka ima kolestazu; ulazak (udisanje) plodove vode s mekonijem može izazvati probleme s plućima djeteta u prvim danima života
  • iznenadnu smrt djeteta u trudnoći prije poroda (mrtvorođenost)

Budući da komplikacije mogu biti vrlo opasne za vašu bebu, odmah se obratite svom liječniku ako počnete osjećati uporan ili jak svrbež.

Prevencija i liječenje

Ne postoji poznati način za sprječavanje kolestaze u trudnoći. U blažim oblicima bolesti, dostatan je samo pojačani nadzor djeteta i redovite kontrole razina žučnih kiselina u krvi. Kod težih oblika bolesti liječnik može uvesti i lijekove kojima se nastoji spustiti razina žučnih kiselina u krvi te se može razmotriti indukcija, tj. poticanje poroda prije termina.

Vidi više

Stručni savjeti

...

Trudnoća i kronične bolesti 

Mnoge žene imaju određene kronične bolesti i važno je procijeniti kako će bolest utjecati na trudnoću. O tome kako tretirati kronične bolesti tijekom trudnoće piše Ksenija Jakopinčić, dr. med., spec. ginekologije i opstetricije

Trudnoća je stanje u kojem se ženino tijelo mijenja. Stoga bi bilo poželjno da svaka žena koja planira trudnoću obavi prekoncepcijsko savjetovanje i preventivni ginekološki pregled.

Savjetovanjem bi se procijenilo postojanje rizičnih faktora koji bi tijekom trudnoće mogli uzrokovati određene komplikacije za majku i njezino nerođeno dijete. Mnoge žene imaju određene kronične bolesti i važno je procijeniti kako će bolest utjecati na trudnoću i trudnoća na kroničnu bolest. U današnje vrijeme žene rađaju uglavnom kasnije i velik je broj trudnica stariji od 35 godina, što povećava i broj trudnica s kroničnim bolestima.

Najčešće kronične bolesti koje imaju utjecaja na buduću trudnoću su: anemija, astma, arterijska hipertenzija i bolesti srca, hipotireoza, migrena, depresija i drugi psihički poremećaji te dijabetes.

Anemija u trudnoći

Anemija ili slabokrvnost je stanje kad je razina hemoglobina u krvi manja od 110 g/l. Žene često već na početku trudnoće imaju nizak hemoglobin zbog mjesečnica i neadekvatne prehrane. U trudnoći se potrebe za željezom povećavaju zbog potreba fetusa, posteljice i povećanog volumena krvi. Simptomi anemije su: umor, glavobolja, vrtoglavica, zaduha, blijede sluznice i koža, osjećaj lupanja srca i sklonost infekcijama. Anemija se liječi peroralnim ili intravenskim preparatima željeza, a povremeno i transfuzijama krvi. Liječenje je obavezno kako bi se spriječio zastoj rasta ploda, prijevremeni porođaj i intrauterina smrt ploda te kako bi se majka brže oporavila nakon porođaja s obzirom na gubitak krvi uzrokovan porođajem.

Astma u trudnoći

Astma je kronična bolest dišnih putova koja zbog različitih unutarnjih ili vanjskih podražaja dovodi do potpunog ili djelomičnog prolaznog suženja bronha. Simptomi su: otežano disanje (dispneja), napadaji kašlja, pritisak u prsima i piskanje (wheezing). U trudnoći se sluznica dišnog sustava fiziološki mijenja. U trećine trudnica astma se pogorša, trećina ne osjeća neke promjene, a u trećine trudnica se čak poboljša. Antiastmatici (bronhodilatatori, kortikosteroidi) nisu pokazali štetne učinke na fetus i astmu svakako treba pravilno liječiti jer loše kontrolirana astma povećava opasnost od preeklampsije, intrauterinog zastoja ploda, prijevremenog porođaja i povećava perinatalni mortalitet.

Arterijska hipertenzija i srčane bolesti u trudnoći

Arterijska hipertenzija je povišen krvni tlak iznad 140/90 mm Hg. Hipertenziju trudnica može imati prije trudnoće ili se može razviti u trudnoći (gestacijska hipertenzija). Komplikacije trudnoće mogu biti vrlo ozbiljne – intrauterini zastoj ploda, preeklampsija i prijevremeno odljuštenje posteljice (abrupcija) koje može dovesti do smrti majke i ploda. U trudnoći biramo za liječenje antihipertenzive koji nemaju štetan učinak na fetus.

Trudnice sa srčanim bolestima imaju 100 puta viši rizik smrti nego zdrave trudnice. Stoga je važna suradnja ginekologa i kardiologa tijekom cijele trudnoće i tijekom planiranja porođaja.

Hipotireoza u trudnoći

Simptomi hipotireoze poput umora, zatvora i debljanja preklapaju se sa simptomima trudnoće. Svakoj se trudnici na početku trudnoće provjerava serumska vrijednost TSH-a koja bi u prvom tromjesečju trebala biti manja od 2.5 mU/l, a u drugom i trećem tromjesečju ispod 3.0 mU/l. Hipotireoza je povezana s povećanim rizikom od gubitka trudnoće i razvojem neuroloških komplikacija fetusa, stoga se liječi levotiroksinom uz redovite kontrole TSH-a.

Migrena u trudnoći

Oko 18% žena ima neku vrstu kronične glavobolje. Zbog povišene razine estrogena u prvom tromjesečju glavobolje se često pogoršavaju ili pojavljuju po prvi put u kroničnom obliku. Lijekovi koji se koriste za prevenciju napadaja migrene uglavnom su kontraindicirani u trudnoći i stoga bi trebalo tražiti alternativne metode poput puno odmora, masaže, pravilne prehrane i izbjegavanja hrane i situacija koje izazivaju napadaje, U slučaju napadaja koji ne prestaju prilikom primjene uobičajenih analgetika poput paracetamola i ibuprofena treba procijeniti rizike i korist i svakako majci omogućiti što kvalitetniju skrb.

Depresija u trudnoći

Ljudi koji boluju od depresije često imaju neke od sljedećih simptoma: manjak energije, nesanicu ili pretjeranu potrebu za snom, zabrinutost, tjeskobu, nemir, promjene apetita, smanjenu koncentraciju, osjećaj krivnje i bezvrijednosti te suicidalne misli. Tijekom trudnoće i u babinju čest je osjećaj zbunjenosti, nervoze, straha i ljutnje i vrlo je teško odrediti granicu pri kojoj je ženi potrebna stručna pomoć. Mnoge žene osjećaju sramotu zbog tog osjećaja jer bi im to trebalo biti najsretnije doba u životu. Najvažnije je na vrijeme potražiti stručnu pomoć. Kod pacijentica s depresijom i psihičkim bolestima važna je suradnja obiteljskog liječnika, ginekologa i psihijatra. Mogućnosti liječenja su različite, a uključuju pojedinačno savjetovanje, individualnu psihoterapiju, grupnu terapiju te liječenje antidepresivima koji nisu kontraindicirani u trudnoći.

Dijabetes mellitus

Svim ženama u generativnoj dobi koje boluju od dijabetesa tip 1 i 2 (šećerna bolest) potrebno je detaljno savjetovajne prije trudnoće kao i dobra prekoncepcijska priprema koja uključuje kontrolu glikemije i procjenu rizika mogućih komplikacija. Kod trudnica s preegzistentnim dijabetesom povišen je rizik od urođenih malformacija ploda, spontanog pobačaja, prijevremenog porođaja, preeklampsije i fetalne makrosomije. Stoga je važno pridržavati se dijabetičke dijete, baviti se tjelovježbom, prilagoditi terapiju inzulinom i redovito kontrolirati razinu šećera u krvi.

Vidi više

Stručni savjeti

...

Uroinfekcije u trudnoći

Urinarne infekcije su među najčešćim infekcijama u trudnoći. Javljaju se kod jedne od 10 trudnica te istovremeno ugrožavaju dva pacijenta, majku i plod. O uzrocima i načinima liječenja piše Marina Crvelin, dr. med., spec. gin. i opst.

Urinarne infekcije su među najčešćim infekcijama u trudnoći. Javljaju se kod jedne od 10 trudnica, a istovremeno ugrožavaju dva pacijenta, majku i plod. Uzročnik krvlju majke može preko posteljice dospjeti u organizam ploda – transplacentarno širenje infekcije, ili ascendirajući iz porođajnog kanala, osobito u slučaju prsnuća plodovih ovoja, ili se plod može zaraziti prolaskom kroz porođajni kanal.

Dajući antibiotik majci, liječimo i dijete transplacentarno. Pri tome je potrebno voditi računa o mogućem štetnom učinku lijeka na plod. Usprkos ponekad neopravdanom strahu široke populacije od primjene antibiotika tijekom trudnoće, kontrolirana primjena u konzultaciji s ginekologom je sigurna.

Žene su inače podložnije urinarnim infekcijama jer je kod žena mokraćna cijev kraća i njen je otvor blizu vagini i anusu što omogućuje bakterijama brz dolazak do mokraćnog mjehura. Za vrijeme trudnoće nastaju promjene u građi i funkciji urinarnog sustava. Pod utjecajem više razine hormona progesterona dolazi do relaksacije glatkog mišićja, proširenja mokraćovoda i njegove slabije pokretljivosti (do 14. tjedna), a nakon 21. tjedna povećana maternica može stvarati pritisak na uretere (pogotovo desno) te otežavati prolazak urina. Što dulje treba urinu da prođe kroz mokraćne puteve, veće su šanse da se bakterije nakupe i pričvrste za sluznicu prije nego što budu isprane. Urin trudnica sadrži više šećera, što također može potaknuti rast bakterija.

Kod trudnica je također i veći rizik da se infekcija proširi na bubreg. Rizik od urinarnih infekcija je najveći između 6. i 24. tjedna trudnoće. Uz vrstu uzročnika, ulogu u prognozi ima i razdoblje trudnoće u kojem infekcija nastupi. Infekcije u ranoj trudnoći mogu dovesti do spontanog pobačaja, a u kasnijoj trudnoći su glavni uzročnik prijevremenih pobačaja.

Vrste uroinfekcija

U kliničkoj praksi razlikuje se nekoliko vrsta uroinfekcija:

1. Asimptomatska bakteriurija

Javlja se u 15% trudnoća. Obuhvaća broj klica u srednjem mlazu mokraće veći od 10 na 4/ ml i izostanak simptoma infekcije. Trudnice se često žale na simptome otežanog mokrenja, nagona na mokrenje tijekom noći, stalnog nagona na mokrenje. Ti simptomi sami po sebi nisu dokaz uroinfekcije. Puno češće infekcija postoji, a kliničkih simptoma nema ili su atipični. Zbog učestalosti, kod trudnica uroinfekciju treba tražiti i kada nema nikakvih simptoma. Trebalo bi napraviti urinokulturu na početku trudnoće u i u 3.tromjesečju kod svih trudnica, a kod trudnica s kroničnim bolestima bubrega, hipertoničarki i dijabetičarki što ranije.

Uroinfekcije mogu biti povezane s komplikacijama u trudnoći kao što su intrauterini zastoj u rastu, prijevremeni porođaj, hipertenzija, preeklampsija i anemija u majke. U trudnoći asimptomatsku bakterijuriju treba liječiti jer će se u 40% bolesnica razviti simptomatska infekcija mokraćnog sustava.

Najčešći uzročnik je E.coli, bakterija koja je rezistentna na kiselost rodnice, lako adherira na rodnički epitel, stvara tvari koje inhibiraju fagocitozu i dodatno smanjuju peristaltiku mokraćovoda. U terapiji se najčešće daju amoksicilin, ampicilin ili cefalosporini 7 do 10 dana. Desetak dana nakon završetka terapije potrebno je ponovo uzeti uzorak za urinokulturu. Oko 15% pacijentica ima reinfekciju ili ne odgovara na primijenjenu terapiju. Pri čestom i perzistirajućem javljanju bakteriurije preporučuje se profilaksa nitrofurantoinom. Od ostalih uzročnika najčešći su klepsiella, proteus, koagulaza negativan stafilokok i pseudomonas.

Asimptomatska bakteriurija u trudnoći najčešće nije povezana uz značajnije defekte urinarnog sustava pa se ne preporučuju dodatne pretrage tijekom trudnoće.

2. Uretritis

Uretritis je upala uretre (mokraćne cijevi). Simptomi su bol ili peckanje pri mokrenju, učestalo mokrenje, nagon na mokrenje, pojava groznice.

Najčešći uzročnik je E.coli, Neisseria gonorrhoeae ili Chlamydia trachomatis. E.coli pripada normalnoj vaginalnoj i perinealnoj flori, a unosi se u uretru pri spolnom odnosu ili nepravilnom brisanju nakon defekacije. Simptomi se ne razlikuju od onih van trudnoće. U mokraćnom sedimentu se nađe povećan broj leukocita, često bez bakterija, a urinokultura je često s malim brojem bakterija ili sterilna.

3. Cistitis

Cistitis je upala mokraćnog mjehura. Nastaje kada se normalno sterilan donji dio urinarnog trakta (uretra i mjehur) inficira bakterijama uz posljedičnu upalu. Više od 90% slučajeva uzrokovano je Escherichiom coli.

Početak bolesti je najčešće nagao, simptomi variraju od lagano iritirajućih do jako bolnih, a najčešći su učestalo mokrenje, neugoda, pečenje i osjećaj pritiska pri mokrenju, bolno mokrenje malih količina urina, česta, nekontrolirana i neodgodiva potreba za mokrenjem, potreba za mokrenjem noću, promjena boje urina (zamućenost), krv u urinu, neugodan miris urina, pritisak u zdjelici ili bol nisko u leđima ili donjem dijelu trbuha (suprapubično), potreba za mokrenjem kad je jako malo urina u mjehuru ili kratko nakon mokrenja, umor, malaksalost, bolni spolni odnosi, povišena tjelesna temperatura.

Postoji mogućnost ascenzije infekcije u gornje mokraćne puteve.

Liječenje je peroralna antibiotska terapija.

4. Pijelonefritis

Pijelonefritis je upala bubrega. To je najčešća ozbiljna medicinska komplikacija u trudnoći i najčešći neopstetrički uzrok hospitalizacije trudnica. Može dovesti do prijevremenog porođaja, intrauterinog zastoja u rastu te trajnog oštećenja bubrega trudnice, zato se treba liječiti odmah. Učestalost u trudnoći je 1-2%. Najčešće je posljedica cistitisa.

Znakovi da se infekcija proširila na bubrege su bolovi u donjem dijelu leđa ili sa strane ispod rebara, povremeno jaka bol u trbuhu, povišena temperatura iznad 38ºC koja traje više od dva dana, zimica s drhtavicom, topla koža, zažarenost ili crvenilo kože, vlažna koža, znojenje, povraćanje, dehidriranost zbog povraćanja, mučnina, malaksalost, bolno mokrenje, učestalo mokrenje, potreba za mokrenjem noću, zamućen urin ili urin nenormalne boje, krv u urinu, neugodan ili jak miris urina, promjene svijesti ili konfuzija, mukopurulentni iscjedak, bol koja se širi uzduž uretera prema lumbalnim ložama. Češće je zahvaćen desni bubreg zbog pritiska povećane maternice na ureter.

Često je povišen CRP i smanjena sposobnost bubrega da koncentrira mokraću. Povišeni su leukociti u sedimentu urina i u krvi. Pri sporom odgovoru na antibiotsku terapiju uzima se uzorak za hemokulturu. Najčešći uzročnik je E-coli, zatim Enterococcus, Klebsiella, Pseudomonas.

Terapija je antibiotska, ista kao kod cistitisa, ali parenteralna.

Kako smanjiti vjerojatnost uroinfekcije?

Treba uzimati dovoljno tekućine, tuširati se umjesto kupki, mokriti čim se osjeti potreba, pokušati potpuno isprazniti mjehur, brisati se od sprijeda prema natrag, voditi računa o čistoći genitalnog područja, koristiti proizvode za čišćenje za intimno područje, izbjegavati grube sapune, mogu se uzimati preparati na bazi brusnice dok uvin čaj nije preporučljiv.

Kako pravilno dati urin na analizu? Najbolje je dati prvi jutarnji urin. Prvo valja dobro oprati spolovilo, prvi mlaz pustiti u WC školjku, a srednji mlaz uzeti za analizu.

Vidi više

Kutak za mame

...

Jeste li znali da je suplementacija jednako važna tijekom dojenja kao i tijekom trudnoće?

Na konferenciji koju je održao Nacionalni institut za zdravlje SAD-a na temu: „Upotreba dodataka prehrani kod žena: sadašnje stanje i buduće smjernice“ doneseni su zaključci o prehrambenim potrebama trudnica, kao i majki koje doje.”

Na konferenciji koju je održao Nacionalni institut za zdravlje SAD-a na temu: „Upotreba dodataka prehrani kod žena: sadašnje stanje i buduće smjernice“ doneseni su zaključci o prehrambenim potrebama trudnica, kao i majki koje doje.

Kao što je općenito prihvaćeno, tijekom prvih 6 mjeseci života djeteta preporučuje se isključivo dojenje, pod uvjetom da su prehrana majki i zalihe adekvatne te da se dovoljna količina istih prenosi na dijete. Sastav mlijeka je promjenjiv i ovisi o prehrani majke, što je najuočljivije u sadržaju vitamina.

Nutritivne potrebe tijekom laktacije su znatno povećane nego one tijekom trudnoće.

Razlog tome leži u činjenici da u prvih 4 do 6 mjeseci života dojenčad udvostručuje svoju težinu pri rođenju, a koju su dobili tijekom 9 mjeseci trudnoće. Mlijeko koje se izlučuje u ova 4 mjeseca predstavlja količinu energije približno jednaku ukupnom utrošku energije u trudnoći. Također, gustoća hranjivih tvari u prehrani majke ima veliku važnost tijekom laktacije jer je procijenjeno povećanje energetskih potreba manje od procijenjenog povećanja potreba za drugim hranjivim tvarima. Osim toga, zaključeno je da postoji veća potreba za određenim mikronutrijentima tijekom dojenja u odnosu na razdoblje trudnoće, kao što su vitamin C, vitamini B 1, B 6 , B 12 , pantotenska kiselina, biotin, kolin, vitamin E, cink, jod, selen itd

Možemo zaključiti da je zdrava prehrana koja osigurava visoku gustoću hranjivih tvari vrlo važna tijekom dojenja, kako za majku kako bi se spriječila njezina iscrpljenost, tako i za dijete kako bi osigurao pravilan rast i razvoj.

Uključivanje dnevnog dodatka prehrani namijenjenog majkama koje doje nije zamjena za zdravu prehranu, ali je pouzdan izvor potpore tijekom ovog važnog razdoblja Vašeg i djetetovog života.

Vidi više

Kutak za mame

...

Zašto je DHA tako važna tijekom trudnoće i dojenja?

Dokosaheksaenska kiselina (DHA) je omega-3 masna kiselina koja je bitna za zdravlje Vašeg tijela. Ona je glavni sastojak staničnih membrana i ima različite uloge u pravilnom funkcioniranju ljudskog organizma.

Dokosaheksaenska kiselina (DHA) je omega-3 masna kiselina koja je bitna za zdravlje Vašeg tijela. Ona je glavni sastojak staničnih membrana i ima različite uloge u pravilnom funkcioniranju ljudskog organizma.

Danas je dobro poznato da DHA doprinosi održavanju normalnog funkcioniranja mozga i vida.

Znanstveni dokazi pokazuju da postoji intenzivna akumulacija DHA u mozgu i očima bebe, posebno u posljednjem tromjesečju trudnoće i prvih 6 mjeseci života, kada je beba isključivo dojena. Ovo je razdoblje kada dijete u potpunosti ovisi o unosu mikronutrijenata majke za pravilnu prehranu.

Stoga se preporučuje da trudnice i majke koje doje uzimaju najmanje 200 mg DHA dnevno, kako bi doprinijele normalnom razvoju mozga i očiju svojih beba. Povoljan učinak postiže se unosom od 200 mg DHA na dan uz preporučeni dnevni unos omega- 3 masnih kiselina za odrasle, npr. 250 mg DHA i EPA (eikosapentaenska kiselina).

Kao omega-3 masna kiselina, DHA se može naći uglavnom u masnoj ribi kao što je losos, pastrva, sardina ili skuša. Ipak, u posljednje vrijeme postoji rasprava o sigurnosti ribe koju danas konzumiramo, u smislu njihovog porijekla i mogućih onečišćujućih tvari.

Imajući sve ovo u vidu, formula PreMama duo uključuje DHA u dozi od 200 mg po kapsuli kako bi se svakodnevno osigurala preporučena potrebna hranjiva vrijednost za majku i dijete.

Vidi više

Kutak za mame

...

Postporođajna depresija: koji su simptomi i što učiniti?

Procjenjuje se da će jedna od deset žena doživjeti postporođajnu depresiju nakon poroda, dok neka istraživanja govore da se radi o svakoj sedmoj ženi. Ovo može zvučati zabrinjavajuće, ali ono što više zabrinjava je da u gotovo 50% slučajeva nije dijagnosticirana od strane zdravstvenih radnika.

Možda se nekome može učiniti da je postporođajna depresija svojevrstan “trend” među današnjim majkama, izmišljena bolest koju moderne žene doživljavaju. Istina je sasvim suprotno. Postporođajna depresija nije trend, majke su se borile s njom i u prošlosti, ali se tada se o tome nije raspravljalo.. Ako se vratimo malo dalje u prošlost (u 4. stoljeće prije Krista), naići ćemo na slavnog grčkog liječnika Hipokrata koji je bio među prvima koji su je primijetili i o njoj zapisali. Što nas ostavlja da razmišljamo i pitamo…

Što je postporođajna depresija?

Kao što naziv govori, postporođajna depresija je vrsta depresije koja se javlja kod žena u postporođajnom razdoblju. Obično počinje u prva dva ili tri dana nakon poroda i može trajati tjednima ili čak mjesecima nakon poroda. Važno je razumjeti da je čin rađanja iskustvo koje majci mijenja život, a biti roditelj izuzetno je zahtjevan posao. Posebno za majku. Iscrpljenost, nedostatak sna i promjene u hormonima krivci su za postporođajnu depresiju (ili PPD) kod majki. Nemate se čega sramiti ili osjećati krivnju. Ako doživite PPD, niste sami I možete je prebroditi uz odgovarajuću pomoć.

Kako možete znati imate li postporođajnu depresiju?

Postoji nekoliko simptoma koje žene s postporođajnom depresijom mogu osjetiti, a koji su dobri pokazatelji da i vi možda patite od PPD-a:

  • Osjećaj tuge ili lošeg raspoloženja važan je simptom na koji treba obratiti pozornost.
  • Osjećaj uznemirenosti ili iritiranost je još jedna crvena zastavica da možda imate PPD.
  • Nedostatak energije i gubitak interesa za obavljanje stvari koje ste radili prije je nešto na što također treba obratiti pozornost.
  • Nesanica, gubitak apetita i loša koncentracija su dodatni simptomi PPD-a.
  • Tu su i negativne ili nametljive misli, tjeskoba i osjećaji krivnje, srama ili beznađa.
  • Plač je prilično čest u postporođajnoj depresiji, kao i problemi s povezivanjem između vas i vaše bebe.

Ako osjetite neke od ovih simptoma (ili sve), svakako se obratite svom liječniku.

Što učiniti kako bi si pomogli s postporođajnom depresijom?

Zapamtite, zatražiti pomoć odličan je način da se suočite s postporođajnom depresijom. Razgovarajte sa svojim liječnikom koji će vas savjetovati o odgovarajućim postupcima. Bilo da se radi o savjetovanju, kognitivnoj terapiji ili lijekovima, postoje načini kojima se može pomoći.

U međuvremenu:

  • Zatražite pomoć oko kućanskih poslova i bebe.
  • Možete ograničiti posjetitelje u svom domu.
  • Također možete raditi stvari koje vam donose radost. Stvari poput lagane tjelovježbe ili ležernih šetnji s bebom.
  • Uravnotežena, nutritivno bogata prehrana uvijek je dobra ideja u ovom razdoblju.
  • Odmor je također prijeko potreban, pa se potrudite spavati i odmarati se što više možete.

I na kraju, ali svakako ne manje važno, budite ljubazni i strpljivi prema sebi. Vi ste sjajna majka i ovaj period će također proći.

Vidi više

Kutak za mame

...

Dojenje bebe: Kako mogu znati da moja beba jede dovoljno?

Svaka se majka u jednom trenutku na svom putu dojenja zapita o tome. Dobiva li moja beba dovoljno mlijeka? Unosi li dovoljno svega što joj je potrebno? To se posebno pokazalo istinitim za prvorotkinje kojima nedostaje iskustvo i znanje majki koje su već prošle kroz proces dojenja.

Pedijatri i zdravstveni stručnjaci preporučuju majkama da svoje bebe prvih 6 mjeseci isključivo doje te se može reći da je dojenje za većinu majki posao s punim radnim vremenom. Bebe se hrane 24 sata dnevno, preporučljivo na zahtjev. Stoga ne brinite ako se osjećate kao “mljekomat”, većina majki se tako osjeća.

Ova nesigurnost može potrajati neko vrijeme dok se ne opustite dovoljno da točno odredite dobiva li vaša beba dovoljno mlijeka. To vrijedi i za majke koje odluče hraniti svoju bebu adaptiranim mlijekom. Praksa čini stvari lakšim, ali u prvim danima pa čak i tjednima s bebom, teško je reći.

Dakle… Kako možete znati jede li vaša beba dovoljno?

Prvi podoj u procesu dojenja jako je važan. Ako se uspostavi dobar prihvat dojke od strane bebe, tada će proces dojenja postati mnogo lakši za vas i vašu bebu. Neosjećanje boli tijekom dojenja također je dobar pokazatelj dobro uspostavljenog dojenja. Iako se prvih nekoliko podoja može činiti malo snažnijim (bolnijim), nastavak dojenja trebao bi biti bezbolno iskustvo. Unatoč svemu, očekivano je i može proći neko vrijeme dok se ne naviknete.

Što je još važno?

  • Za početak, vaša se beba redovito hrani. Bebe imaju tendenciju da se dosta često hrane, pa su česta hranjenja općenito dobar znak da vaša beba dobiva dovoljno mlijeka. Bebe do 2 mjeseca imaju tendenciju da se hrane do 15 puta dnevno. Prema tome, često hranjenje (još bolje na zahtjev) uvijek je dobar znak.
  • Također možete znati jede li vaša beba dovoljno ako je sretna i zadovoljna. Ako je vaša beba sretna, budna i zadovoljna nakon hranjenja, to obično znači da je potpuno sita i da je dobro nahranjena.
  • Jedna od korisnih metoda u prvim danima praćenja hranjenja vaše bebe jesu mokre pelene koje mijenjate tijekom dana i noći. Ako mijenjate najmanje 6 mokrih i prljavih pelena u 24 sata, to znači da se vaša beba dobro hrani.
  • Još jedan dobar pokazatelj jede li vaša beba dobro je dobivanje na težini. Ako vaša beba dobro napreduje, raste i razvija se, to svakako znači da jede dovoljno.
  • I na kraju, ako se vaše dijete odmiče od vaše dojke, to vjerojatno znači da više nije gladno. Bebe imaju sjajan način da vas obavijeste jesu li site i dobro nahranjene. Počet će odbijati vašu dojku, pa čak je i gurati od sebe.

Prvo hranjenje, pa podrigivanje

Ako ste mislili da je tu kraj hranjenja, pogriješili ste 😊. Podrigivanje je sljedeći korak nakon hranjenja, posebno za vrlo male bebe. Ukoliko ne podrigne nakon hranjenja, vaša beba može biti mrzovoljna i imati plinove. Ili čak može ispljunuti (povratiti) većinu mlijeka koje ste se toliko trudili proizvesti. To je zato što bebe gutaju puno zraka dok se doje, a taj zrak može ostati zarobljen u njihovim trbuščićima. Kako pomoći bebi da podrigne? Postavite bebu u uspravan položaj naslonjenu na vaše rame, nježno je tapkajte po leđima i čekajte dobro poznati zvuk podrigivanja.

Sretno, mama. Možeš ti to!

Vidi više

Kutak za mame

...

Postnatalna skrb za majke: 10 savjeta kako lakše prebroditi postporođajno razdoblje

Rađanje djeteta jedan je od trenutaka koji će ženi zasigurno promijeniti život. Razdoblje nakon poroda (često se naziva i postporođajno razdoblje) većini se majki čini najizazovnijim. Ne samo da su odgovorne za malo ljudsko biće koje su stvorile, već i same trebaju malo ljubavi i brige. Majke su u ovom razdoblju u posebno osjetljivom emocionalnom i fizičkom stanju, tako da su narednih šest do osam tjedana nakon poroda posebno važni za postporođajnu njegu.

Što je postporođajno razdoblje i kako ga lakše prebroditi?

Kao što samo ime sugerira, to je razdoblje nakon rođenja djeteta i do osam tjedana nakon toga. Ovo je izazovno razdoblje u kojem se roditelji pokušavaju povezati s bebom, uspostaviti dobre obrasce spavanja i prakse dojenja koje će koristiti ne samo bebi, već i majci. Iako je mama uglavnom usredotočena na sićušnu, ljupku bebu, mami je dapače potrebna i postnatalna njega. Neispavana je, umorna, znojna i vjerojatno osjeća bolove (barem tijekom prvih nekoliko dana). Da ne zaboravimo, ona se svakodnevno nosi i s valovima hormona.

Ovdje navodimo savjete i općenite prijedloge kako majci malo olakšati postporođajno razdoblje. Zapamtite, sretna mama znači i sretna beba:

  • Spavajte kad beba spava

Ili barem iskoristite svaku priliku za prijeko potreban odmor. Odite u krevet ranije, odspavajte poslije podne. Stadij novorođenčeta naporan je za oba roditelja, ali više za majku. Vjerojatno ustajete da promijenite pelene, dojite dijete i uspavljujete ga. Iscrpljujuće je, sigurno. Nedostatak sna je težak stoga ako imate priliku odmoriti se i naspavati… iskoristite je.

  • Budite ljubazni prema sebi

Kreirali ste novi život! Trebate biti strpljivi i ljubazni prema sebi. Negativnost, kritiziranje i grubi razgovori sa samim sobom kontraproduktivni su i neće vam donijeti ništa osim problema. Imajte malo suosjećanja i milosti prema sebi. Vi ste divna mama, najbolja za svoje dijete, a postporođajni period će proći. Samo pokušajte biti dobri prema sebi.

  • Pronađite načine da budete aktivniji

Znamo da odlasci u teretanu nisu na listi prioriteta u postporođajnom razdoblju. Međutim, postoje načini da ostanete aktivni čak i s novorođenčetom uz sebe. Jednostavno, izađite u šetnju, stavite bebu u kolica i idite u šetnju 30 minuta. Bit će to dobro za vas i bebu, a uz svježi zrak odraditi ćete tjelovježbu. Osim toga, promjena okruženja je uvijek dobra.

  • Prihvatite pomoć kad god možete

Nije uzaludna izreka da je “potrebno selo da se odgoji dijete”. Ako imate priliku dobiti pomoć u kućanstvu ili oko djeteta, iskoristite je. To će vam uštedjeti toliko energije i vremena, a i dobar je način da uključite svog partnera u brigu oko djeteta ili obavljanje kućanskih poslova.

  • Uspostavite rutinu s bebom

S novorođenčetom u kući stvari mogu lako postati “kaotične”. Zato je uspostavljanje rutine jako važno, a koristit će i vama koliko i vašoj bebi. Bez obzira radi li se o jutarnjoj ili noćnoj rutini, rutina je predvidljiva radnja ili niz ponavljajućih aktivnosti, koja će pomoći da stvari teku glatko i učiniti vaše dane (ili noći) organiziranijima i lakšima. Vrlo je važna za vašu bebu jer joj daje osjećaj sigurnosti i stabilnosti. Vaša će beba početi prepoznavati znakove rutine, poput vremena za ustajanje i početak dana ili ponovnog spavanja. Osjećala bi se mirnije i ugodnije, a i vi također.

  • Ne zaboravite se brinuti o sebi

Za većinu ljudi briga o sebi je redovita svakodnevna pojava. No majkama novorođenčadi se ponekad može činiti kao luksuz koji si ne mogu priuštiti. Većina mama nema vremena ni volje učiniti puno za sebe, poput okupati se u toploj kupki ili pojesti dobro izbalansiran i hranjiv obrok. Ali trebali biste zdravo jesti i trebali biste odvojiti malo vremena za sebe. Dakle, zatražite pomoć. Ostavite bebu neko vrijeme kod partnera, rođaka ili prijatelja. Radite nešto u čemu uživate.

  • Ograničite posjetitelje

Ovo se čini kao čudan prijedlog, ali se toplo preporučuje. Mnogi članovi vaše šire obitelji i prijatelji vjerojatno će htjeti doći vidjeti bebu. Iako ovo na papiru zvuči kao dobra ideja, u stvarnosti je upravo suprotno. Prvih šest do osam tjedana ključni su za vas, a posebno za vašu bebu jer ste oboje krhki. Dakle, najbolje je reći ne svojoj obitelji i prijateljima, ako izraze želju da vide vas ili bebu. Mogu donijeti klice i bakterije koje vaša beba može lako uhvatiti, stoga je najbolje ograničiti posjetitelje na minimum.

  • Obratite pažnju na svoje mentalno zdravlje

Ovo je izuzetno važno za majke. Posebno za nove majke koje se bore s nedostatkom sna, dojenjem, hormonskim promjenama i nemirnim bebama uz sebe. Postnatalna depresija je realna stvar i može utjecati na vas. Dakle, ako uočite znakove postnatalne depresije (kao što su tuga, neraspoloženje, nemogućnost povezivanja s bebom…), nemojte se ustručavati zatražiti stručnu pomoć.

  • Izađite iz rutine

Upravo smo rekli da je dobro imati ustaljenu rutinu. Međutim, za nas odrasle, rutine ponekad mogu biti monotone i dosadne. Pogotovo za mame koje su cijeli dan “zaglavljene” doma s bebom pa bi možda trebalo malo prodrmati stvari. Krenite novom rutom do svog omiljenog parka danas. Skuhajte novo brzo, ali ukusno jelo. Ili nazovite prijatelja s kojim niste razgovarali neko vrijeme. Samo male stvari koje će napraviti veliku razliku.

  • Posljednje, ali svakako ne najmanje važno. Ograničite stimulaciju!

Ovo se odnosi na vašu bebu, ali može se odnositi i na vas. Zapamtite, vaš um je već zaokupljen cijeli dan i noć. Kada sam posljednji put dojila bebu? Koliko je mlijeka moja beba popila? Kada smo zakazali kod pedijatra? … Dakle, kada je u pitanju odmor noću, slobodno prigušite svjetla. Isključite sve uređaje koji previše stimuliraju (TV, računalo) i odložite telefon. Ne morate skrolati po telefonu u 23 sata. Morate se odmoriti i napuniti energijom.

Razdoblje nakon porođaja je teško, posebno je teško za majke, stoga učinite ono što je najbolje za vas i vaše dijete. Da, vaša beba vam može biti prioritet, ali morate se pobrinuti i za sebe. Samo polako, normalno je da ne možete sve postići sama. Zatražite pomoć i pokušajte proći kroz postnatalni period što smirenije, u dobrom fizičkom i psihičkom zdravlju.

Vidi više

Kutak za mame

...

Buđenje bebe: dobra ili loša ideja?

Postoji stara izreka: „Nikada ne budite bebu koja spava“. Starije generacije vole to reći novim majkama, zar ne? Ali danas ta stara izreka pripada samo prošlosti. Nove preporuke vodećih pedijatara govore drugačije… Doći ćemo ubrzo do toga.

Bebin san se razlikuje od sna odrasle osobe

Prvo i najvažnije je razumjeti da većina beba puno spava u prvoj godini. To je sasvim normalno jer one vrlo brzo rastu u ovom periodu. Njihov mozak i tijelo trebaju odmor i dobar san kako bi se pravilno razvijali.

Stručnjaci preporučuju da bebe do 12 mjeseci spavaju od 12 do 16 sati dnevno. Drijemanje je naravno uključeno u ovo vrijeme. Dakle, nemojte se bojati pustiti svoju bebu da spava.

Zatim, konfuzija dana i noći prilično je česta među bebama, budući da je cirkadijalni ritam bebe još nedovoljno razvijen. Međutim, ako vaša beba spava više danju nego noću, to može predstavljati mali problem.

Da zaključimo, ne želite da vaše dijete bude pospano cijeli dan, a budno cijelu noć? Pa onda imate dopuštenje probuditi svoju usnulu bebu ukoliko dnevno drijemanje premaši granicu od 3 sata.

Da odgovorimo na pitanje: je li dobra ideja probuditi bebu?

Da, sasvim je u redu probuditi bebu, a postoji nekoliko slučajeva u kojima je to itekako dopušteno:

  • Kao što smo već spomenuli, trebali biste probuditi bebu tijekom dana, pogotovo ako je premašila granicu od 3 sata.
  • Većina novorođenčadi treba do 12 obroka dnevno, što znači da bi se beba trebala hraniti svaka dva ili tri sata. Također, često hranjenje je dobro i za bebu i za mamu. Beba se hrani, a mama regulira količinu mlijeka. Upamtite, dojenje se temelji na ponudi i potražnji. Što više dojite svoje dijete, više ćete mlijeka proizvoditi.
  • Bebe koje se hrane adaptiranim mlijekom mogu produžiti razdoblje hranjenja na 3 sata, ali to je samo zato što adaptiranom mliječnom pripravku treba više vremena da se probavi u bebinom malom trbuščiću.
  • Još jedna stvar koju je dobro znati je da većina beba ima tendenciju izgubiti 10% porođajne težine u prvih par tjedana nakon rođenja, pa se preporuča često hranjenje kako bi se postigla zdrava težina.
  • I na kraju, dobar razlog za buđenje uspavane bebe je prljava ili mokra pelena. Svakako ne želite predugo ostaviti bebu u prljavoj peleni. To može uzrokovati pelenski osip, koji nije ugodan za bebu.

Ali kako produžiti san vaše bebe tijekom noći?

Kroz dosljednost i rutinu. Prije spavanja postavite bebi rutinu i držite je se svaku večer. Možete probati aktivnosti za odlazak na spavanje u slijedećim koracima: umirujuća kupka, promjena pelene, nova čista odjeća, hranjenje, a zatim u krevetić. Također pazite da ne dovedete bebu u stanje preumora. Jer preumorne, mrzovoljne i nemirne bebe nije lako smiriti. Dakle, započnite s rutinom, pratite znakove svoje bebe kada joj se spava i budite dosljedni. Vaša će beba voljeti rutinu.

Vidi više

Kutak za mame

...

Oticanje u trudnoći: kada se pojavljuje i što učiniti?

Drage naše trudnice, samo mali podsjetnik da je oticanje u trudnoći sasvim normalno. Ukoliko ste i vi među onim trudnicama koje imaju otekline, potpuno vas razumijemo. Vjerojatno se osjećate kao balon i budimo iskreni, vjerojatno mislite da tako izgledate, što i ne mora biti istina, zar ne?

Otekline se mogu činiti neugodnim, a posebno u posljednjim fazama trudnoće potpuno su normalne. Oko dvije trećine svih trudnica prijavljuje neki oblik trudničkog oticanja nogu (osobito gležnjeva), prstiju i lica. Dakle, ne brinite previše o tome i pokušajte uživati ​​u posljednjim danima trudnoće.

Kada se pojavljuje edem u trudnoći?

Iako se može pojaviti u bilo kojem trenutku trudnoće, oteklina se najčešće pojavljuje što ste dalje u trudnoći, tipično tijekom posljednjeg tromjesečja. Međutim, kada je riječ konkretno o dobu dana, mnoge trudnice navode da se oticanje pojavljuje pred kraj dana. To je doista razumljivo, obzirom da mnoge trudnice rade tijekom najvećeg dijela svoje trudnoće. Dugo sjedenje ili stajanje, trudnoća tijekom ljeta i druge okolnosti također pridonose trudničkom edemu. Oteklina će najvjerojatnije nestati ujutro i ponovno se pojaviti na kraju dana.

Zašto se oticanje pojavljuje?

Postoji sasvim dobro medicinsko objašnjenje za pojavu oteklina u trudnoći. Otprilike u drugom tromjesečju trudnoće, protok krvi u tijelu se smanjuje i tekućina se počinje nakupljati u tkivima. Također, rastuća maternica vrši veliki pritisak na donju šuplju venu. Time se smanjuje dotok krvi u središnju cirkulaciju i stoga oteklina počinje biti vidljiva.

Ukoliko se pojavi postupno, onda nije štetno pa se ne opterećujte previše oko toga.

Međutim, što možete učiniti kako biste smanjili oticanje u trudnoći?

  • Naravno, možete pokušati podignuti stopala. Ako većinu dana provodite sjedeći ili stojeći, tada biste vjerojatno trebali odvojiti vrijeme da podignete stopala više od struka.
  • Ili biste možda trebali razmisliti o stavljanju jastuka pod noge noću.
  • Također možete pokušati smanjiti unos soli u prehrani i povećati unos vode. Dakle, kako biste spriječili zadržavanje tekućine, nemojte jesti previše slanih grickalica u zadnjim fazama trudnoće.
  • Na kraju, ako oteklina u trudnoći postane previše neugodna i izražena, možete uložiti u kompresijske čarape. Ove čarape nisu trajni lijek, ali mogu puno pomoći time što vrše pritisak na oteklinu. I naravno, toplo se preporučuju ukoliko puno stojite u trećem tromjesečju.

Na kraju… prestanite se uzrujavati oko toga!

Oticanje u trudnoći je neugodno, to je točno. Osjećate se kao balon, a beba koja raste u vašem trbuhu ne pomaže vam puno. Ali otekline obično nestanu nakon poroda pa pokušajte izdržati i ovo će proći. Uskoro ćete se susresti sa svojom bebom što je najvažnije, a ostalo se sve zaboravi.

Vidi više

Kutak za mame

...

Baby brain syndrome: je li stvaran?

Vjerojatno ste čuli izraz “baby brain sindrom”. Da, to je stvarni izraz kojeg koristi većina mama, i da, zvuči malo nerealno. Ali što je baby brain sindrom i je li on stvaran ili je to samo mit?

Evo o čemu se radi. Velik broj trudnica navodi uobičajene i dobro utvrđene simptome trudnoće,  to mogu biti otečenost, jutarnje mučnine, često mokrenje… Ali stavljanje ključeva od auta u zamrzivač ili lonaca i tava u perilicu za rublje nije uobičajeno u trudnoći. To je ono što je kolokvijalno poznato kao “baby brain sindrome” i vrlo je stvaran.

Što je zapravo baby brain sindrom?

Ovo u biti i nije sindrom, a nije niti medicinsko stanje, već univerzalni izraz za razne simptome koji pogađaju većinu trudnica. Nije sasvim jasno što uzrokuje zaboravnost ili „mamneziju“. Međutim, istraživanje je pokazalo da postoje neki mogući čimbenici koje treba uzeti u obzir:

  • Smatra se da hormoni igraju ulogu u baby brain sindromu. Žene doživljavaju velike hormonalne promjene tijekom trudnoće.
  • Nedostatak sna tijekom trudnoće još je jedan okidač za „mamneziju“. Problemi sa spavanjem u trudnoći vrlo su česti, osobito kako trudnoća napreduje u posljednjem tromjesečju. Doduše, tjeskobe mogu započeti već u prvom tromjesečju, ali nema razloga za brigu. To neće imati dugoročni učinak na vaše pamćenje ili kogniciju.
  • Neke trudnice mogu doživjeti “zamagljenost” mozga uz zaboravnost, dezorijentiranost, nespretnost i lošu koncentraciju. Oni su također bezopasni i nestat će nakon nekog vremena.

Što možete učiniti da poboljšate svoj baby brain sindrom?

Postoji nekoliko stvari koje možete učiniti.

Prije svega, trebali biste se pokušati odmoriti i dobro naspavati. San je veoma važan za pravilno funkcioniranje našeg mozga.

Također možete napraviti dnevni podsjetnik na ono što treba učiniti, kako ne biste nešto zaboravili. Na primjer, pregled kod liječnika ili rođendan. Vođenje kalendara s aktivnostima, postaviti alarm na telefonu ili jednostavno neku aplikaciju koja pomaže u organiziranju može biti od velike pomoći. Samoljepljivi papirići naravno mogu biti učinkovit i jeftin način podsjećanja na određene stvari.

Dobra prehrana svakako može imati pozitivan učinak na vaše pamćenje i spoznaju kao i pravilna hidratacija. I na kraju pokušajte smanjiti stres i napor. Jasno je da su trudnice pod dodatnim stresom i naporom, ali pokušajte te stvari svesti na minimum koliko god možete.

Samo se opustite i polako

Znamo da je to lakše reći nego učiniti. Razvija se ljudsko biće u vama i to nije lak posao. Uz sve promjene koje se događaju, lako je moguće razviti baby brain sindrom. Ako se to i dogodi, ne brinite previše. I ovo će proći.

Vidi više

Kutak za mame

...

Oporavak nakon carskog reza i vaginalnog poroda: u čemu je razlika?

Porođaj je završna faza trudnoće. Trenutak koji svaka buduća majka nestrpljivo iščekuje devet dugih mjeseci konačno je stigao. Čestitamo, uskoro ćete upoznati svoju bebu. Ukoliko ste pohađali tečajeve o pripremi za porod, onda ste vjerojatno upoznati s mogućnostima rađanja. Postoje dvije odvojene opcije za porođaj vaše bebe, koje se uvelike razlikuju jedna od druge.

Vaginalni porod naspram carskog reza

Naravno, govorimo o vaginalnom porodu i carskom rezu. Jako se razlikuju u načinu poroda i vremenu oporavka u postporođajnom razdoblju. Međutim, ako postoji jedna stvar koja je zajednička kod oba tipa poroda, to je naknadno krvarenje. Krvarenje i vaginalni iscjedak uobičajeni su i kod vaginalnog poroda i kod carskog reza, ali nema razloga za brigu.

Krvarenje (ili lohije) u postporođajnom razdoblju savršeno je normalno i obično traje četiri do šest tjedana nakon poroda. Iscjedak će u početku biti prilično obilan, ali će se postupno smanjiti u sljedećih šest tjedana. U tom razdoblju dobro je koristiti higijenske uloške, a ne tampone jer se time povećava rizik od infekcije.

Također, u ovom razdoblju primijetit ćete kako se vaš trbuh polako vraća u prvobitnu veličinu. To je proces koji može potrajati neko vrijeme, stoga nemojte žuriti, svaka majka prolazi kroz isto. Grčevi su također česti u oba tipa poroda u ovom razdoblju. Iako mogu biti neugodni, sasvim su normalan dio postporođajnog razdoblja, a povezani su sa kontrakcijama i skupljanjem maternice. Dakle, nema razloga za brigu.

To su glavne karakteristike i sličnosti vaginalnog poroda i carskog reza. Što je s razlikama?

Počnimo s vaginalnim porodom:

Kao što naziv sugerira, to je vrsta poroda koja uključuje porod kroz vaginalni kanal. To je najčešći način poroda, a prema nekim izvorima i najsigurniji. Vaginalni porod sastoji se od tri odvojena dijela. Trudovi, porođaj i porođaj posteljice. Vaginalni porod može biti spontan ili induciran, a u određenim trenucima postoji i potpomognuti vaginalni porod. To je vrsta vaginalnog porođaja gdje opstetričar koristi pincetu ili vakuum kako bi izvadio dijete iz vaginalnog kanala.

Vrijeme oporavka najčešće je kraće nakon vaginalnog porođaja (u usporedbi s carskim rezom) i ima niže stope infekcija.

Također, bebe rođene vaginalnim porodom mogu imati manji rizik respiratornih problema. Laktacija i dojenje obično se lakše uspostave nakon vaginalnog poroda.

Vaginalni porođaj smatra se poželjnom opcijom kad god je to moguće, iako postoje određene neugodnosti, poput epiziotomije. Epiziotomija je rez između otvora rodnice i anusa koji liječnički tim često izvodi. Ukoliko u nekom trenutku vašeg vaginalnog porođaja doživite vaginalni rascjep (ili vam je liječnik prerezao perineum), vjerojatno ćete imati šavove na tom području nakon poroda. Šavovi mogu učiniti sjedenje i hodanje bolnim iskustvom, ali taj dio oporavka ne bi trebao trajati dulje od nekoliko tjedana. Dakle, nema potrebe za brigom.

Nastavimo carskim rezom:

Porođaj carskim rezom je druga opcija za porođaj vašeg djeteta i drugačija je od vaginalnog porođaja. Boravak u bolnici nakon porođaja carskim rezom obično je duži nego nakon vaginalnog poroda, od dva do četiri dana u većini slučajeva. Prema nekim procjenama, potpuni oporavak  nakon carskog reza traje od četiri do šest tjedana, a tijekom tog vremena majke se mogu suočiti s istim izazovima kao i kod vaginalnog poroda: grčevi, kontrakcije i skupljanje maternice. Naravno, tu je i bol.

Dok ste još u bolnici vjerojatno ćete dobiti lijekove za ublažavanje boli i nelagode. Kada je u pitanju sam rez, prvi savjet koji ćete dobiti je da vodite račina o rani. Vjerojatno će vam liječnički tim dati upute da nježno čistite i sterilizirate ranu. Također će vam se savjetovati da nosite širu pamučnu odjeću i donje rublje koje ne dodiruje i ne iritira rez.

Dalje, trebate se puno odmarati tijekom vremena oporavka. Odgodite na neko vrijeme teške, fizički naporne kućanske poslove i poslušajte svoje tijelo. Nemojte dizati ništa teže od bebe u prvih šest do osam tjedana. S druge strane, kretanje i kratke šetnje u tom razdoblju bile bi korisne. One su izvrstan način za povećanje izdržljivosti i snage.

Naposljetku, bez obzira na vrstu porođaja koju biste mogli imati, pobrinite se da nakon toga sve radite lagano. Najbolje je da period nakon poroda provedete povezujući se s bebom i oporavljajući se od porođaja. Hranite se pravilno i pazite na sebe. Podrška i pomoć bližnjih i voljenih će vam zasigurno dobro doći. Nemojte se previše opterećivati ​​novim tijelom koje biste mogli imati nakon poroda. Upamtite da je vaše tijelo izraslo cijelo živo biće pa bi moglo potrajati neko vrijeme da se vratite u normalno stanje.

Budite ljubazni prema sebi i ne žurite s procesom. Sretno!

Vidi više

Kutak za mame

...

5 uobičajenih razloga zašto se beba budi noću: dojenje, nicanje zubića i više

Noćno buđenje prilično je česta pritužba većine majki. Pogotovo u prvoj godini bebinog života. Nedostatak sna nije ugodan, s tim se svi možemo složiti. Noćni plač teško je iskustvo za svakog roditelja. Važno je znati da nismo sami. Gotovo svaki roditelj prolazi kroz ovo iskustvo, pa i vi ćete morati izdržati. Vaše dijete vas sada treba i više nikada neće biti ovako maleno. Stoga je najbolje saznati više o mogućim razlozima noćnih buđenja vaše bebe. Ovo su neki od uzroka, prepoznajete li ih?

Glad

Da, noćno buđenje jer je vaša beba gladna može trajati mjesecima, a ponekad i nakon prve godine. To je sasvim normalno i nema razloga za brigu. Vaše novorođenče ima mali želudac i potrebno mu je često hranjenje kako bi imalo pravilan rast i razvoj. Ponekad i do 12 puta dnevno, i to roditeljima zna biti naporno. Pobrinite se da vaša beba ima redovite obroke tijekom dana kako bi unijela potrebne dnevne kalorije, a s tjekom vrijemena bi se noćna buđenja trebala smanjiti.

Nedovoljno razvijen biološki ritam

Sve se bebe rađaju s nerazvijenim biološkim ritmom. Vaša beba ne može razlikovati dan od noći i ciklusi spavanja su pomiješani. Međutim, postoji način da poboljšate cirkadijalni ritam vaše bebe čak i od rane dobi. Većini beba treba do 8 tjedana da počnu razlikovati dan od noći, a to je savršena dob za početak njihove obuke spavanja.

Jedan od trikova bio bi da bebi ne dopustite da spava više od 3 sata odjednom tijekom dana. Nakon 3 sata preporučljivo je probuditi bebu radi hranjenja. Nastojte da soba bude svijetla i glasna, uključite TV ili usisavač tijekom dana.

Učinite suprotno noću. Prigušite svjetla, isključite sve elektroničke uređaje i glasnu glazbu. Uspostavite večernju rutinu spavanja i držite je se. Nešto umirujuće za babu poput: kupke, oblačenja pidžame, nježnog maženja i pjevanja, i odlaska u krevetić. Tako vaša beba može znati kada je noć i kada je vrijeme za spavanje.

Bebe s plinovima također se često bude

Plinoviti trbuščić može uzrokovati mnogo nelagode i mnogo suza, pogotovo noću. Taman kad pomislite da je vaša beba nahranjena i presvučena, krenu suze. Jeste li pokušali pomoći svojoj bebi da podrigne? Taj plin u trbuhu mora izaći i dobro podrigivanje nakon hranjenja, pa čak i masaža trbuha, učinit će trik.

Nicanje zubića

Ovo je samo po sebi razumljivo. Nicanje zubića je normalan process, ali može postati priličan problem za mnoge roditelje. Nicanje zubića boli i to može poremetiti bebin san. Probajte umanjiti bol pomoću hladnih obloga ili gelovima za desni. Biserčići će se svakako pojaviti, a vi i vaša beba morati izdržati ovaj period.

Regresije spavanja zbog skokova rasta

Ovdje koristimo množinu jer postoji nekoliko regresija spavanja u prvoj godini života vaše bebe. Bebe se neprestano razvijaju i rastu. Samo tijekom prvih 4-6 mjeseci vaša će beba udvostručiti svoju porođajnu težinu. Proces razvoja također je vrlo intenzivan tijekom prve godine života, a to utječe na njihove obrasce spavanja. Regresije spavanja događaju se oko 4 mjeseca, 6 mjeseca, 8 mjeseca, 12 mjeseca, 18 mjeseca i 2 godine. Obično traju između 2 i 6 tjedana i također su normalni.

Umorna mama, ako si usred svega, nemoj se ustručavati pitati partnera za pomoć. Pogotovo noću. Nedostatak sna je težak za oba roditelja, ali može biti posebno težak za majku. Važno je znati da će sve neprospavane noći proći i da je radost vidjeti svoju bebu kako raste neprocjenjiva. Možeš ti to.

Vidi više

Kutak za mame

...

Vježbanje tijekom trudnoće: Mogu li nastaviti vježbati tijekom trudnoće?

Što vam prvo padne na pamet tijekom trudnoće? Beba raste u vašem trbuhu. Trebam li jesti za dvoje? Trebam li raditi tjelovježbu? … Tjelovježba vjerojatno nije tako visoko na popisu stvari o kojima se obično razmišlja u trudnoći. Međutim, stručnjaci se s ovim ne slažu te trudnicama savjetuju da ostanu tjelesno aktivne tijekom cijele trudnoće.

Možete li nastaviti vježbati tijekom trudnoće i kako?

Jedan od najčešćih mitova o tjelovježbi jest upravo to da bi se žene trebale suzdržati od nje i fokusirati se na vježbanje u postporođajnom razdoblju, uglavnom kako bi skinule dodatnu tjelesnu težinu dobivenu tijekom trudnoće. To ne može biti dalje od istine. Redovita tjelesna aktivnost uz zdravu i uravnoteženu prehranu jedna je od najvažnijih stvari koje možete učiniti tijekom trudnoće. To je dobro za vas i vašu bebu.

Ako ste već sportski tip dame, ako primjerice idete u teretanu ili ako možda trčite svaki dan, nema razloga da prestanete s tjelovježbom samo zato što ste trudni. U svakom slučaju, najbolje je prvo se posavjetovati sa svojim ginekologom u slučaju da postoji određeni razlog uvesti određene promjene u redovitim rutinama.

Dakle, generalni zaključak je da ukoliko ste bili aktivni prije trudnoće, trebali biste biti aktivni i u trudnoći. Neke naporne aktivnosti poput jahanja, dizanja utega ili skijanja nisu preporučljive, ali lagane tjelesne aktivnosti poput pilatesa i trudničke joge ili jednostavnog hodanja svakako jesu.

Ne zaboravite da prije nego donesete odluku o tjelesnim aktivnostima I što je najbolje za vašu trudnoću, prvo razgovarate sa svojim liječnikom.

Koje su dobrobiti vježbanja tijekom trudnoće?

Biti tjelesno aktivna tijekom trudnoće ima brojne zdravstvene prednosti. Vježbanje vas može bolje pripremiti za porod i može pomoći u smanjenju vjerojatnosti razvoja gestacijskog dijabetesa. Kod žena koje već imaju gestacijski dijabetes, vježbanje može pomoći u njegovoj boljoj kontroli.

Vježbanje vam također može pomoći u kontroli tjelesne težine i stalne promjene oblika vašeg tijela tijekom trudnoće te može smanjiti pojavu oteklina. Da ne spominjemo poboljšanje bolova u leđima, što je uobičajena pojava tijekom trudnoće za većinu žena. Vježbanje u trudnoći može pomoći u poboljšanju vašeg raspoloženja i može pomoći u smanjenju depresije i tjeskobe. Posljednje, ali ne i najmanje važno, vježbanje tijekom trudnoće može pomoći u smanjenju krvnog tlaka. Fantastična pomoć za one majke koje su podložne razvoju preeklampsije.


Zaključak je… Nemojte se bojati vježbanja u trudnoći. Možda ćete morati odabrati manje napornu i fizički izazovnu vježbu, ali ne biste trebali provesti trudnoću bez nje. Tjelesna aktivnost u trudnoći ima mnogo više prednosti nego mana i trebali biste je prakticirati. Na kraju, vaše
tijelo će vam biti zahvalno što je najvažnije.



Vidi više

Kutak za mame

...

Majčino mlijeko nakon porođaja: Kada majčino mlijeko dolazi?

Čestitamo, postali ste mama! Vjerojatno već napuštate bolnicu s najnovijim članom obitelji. Također, vjerojatno imate sve spremno za dolazak: krevetić, kombinezoni i puno, puno pelena pri ruci. Međutim, jedna stvar može u ovom trenutku nedostajati – mlijeko.

Ukoliko planirate dojiti, vjerojatno se već pitate… kada će mi stići mlijeko? Sada imate gladno novorođenče koje plače, ali majčino mlijeko nedostaje. Ne brinite, stiže.

Prvo kolostrum, zatim redovno majčino mlijeko

Doista, prije nego što dođe redovno majčino mlijeko, bebu hranite svojim kolostrumom. Pitate se što je kolostrum? To je prvo mlijeko koje proizvedu vaše dojke, odmah (sat ili dva) nakon poroda. Gušće je, dolazi u manjim količinama od običnog majčinog mlijeka i nešto je izraženije žute boje.

Kolostrum je vrlo hranjiv i ima zaštitna svojstva za vašu bebu jer sadrži veliki broj antitijela.

Također možete razmisliti o sakupljanju svog kolostruma, to bi vam moglo pomoći u uspostavljanju dojenja u narednom periodu. Bebi se zatim kolostrum može dati čašicom, žličicom ili kapaljkom. Količina kolostruma koju proizvedete može varirati, ali obično je između 2 ml i 20 ml tijekom prvih nekoliko dana. Ako ste prije dojili, može doći brže i u većim količinama u usporedbi s majkama koje doje prvi put. Pitajte svoju medicinsku (patronažnu) sestru ili liječnika kako sakupiti vaš kolostrum.

Ali što je s redovnim majčinim mlijekom?

Bez brige, moglo bi potrajati neko vrijeme dok majčino mlijeko ne poteče. Postoji nekoliko pokazatelja da je vaše tijelo spremno za dojenje. Obično oko 72 sata nakon poroda vaše bi se dojke počele osjećati punima (ili nabujalim). Također mogu biti malo čvršće, toplije i puno teže nego prije. Iz vaših grudi također može početi curiti mlijeko. To znači da se pune majčinim mlijekom i da je vrijeme da beba jede. Također možete osjetiti refleks ispuštanja mlijeka. To su osjećaji bockanja u grudima koji pomažu vašem tijelu da istisne mlijeko iz grudi. A kada vaše mlijeko dođe, beba će uzimati više sa svakim podojem.

Dakle, nemojte pasti u iskušenje da sada prestanete. Dojenje je proces ponude i potražnje. Što vaša beba više traži majčino mlijeko, to ćete ga više proizvoditi. Također možete razmisliti o izdajanju kako biste povećali opskrbu. Ali ako ne dojite prema dnevnom rasporedu, razmislite o dojenju na zahtjev. Dojenje na zahtjev može biti prilično izazovno, posebno za nove i neiskusne majke, ali je vrlo korisno za vašu bebu. Ono se zapravo smatra boljim pristupom i za vas i za vašu bebu.

Bebe imaju malene želudce i u prvim danima (pa čak i tjednima) od rođenja, te im je potrebno često hranjenje. Mlađe bebe imaju tendenciju hranjenja svaka dva ili tri sata ili čak i češće, dok se ostale hrane na zahtjev.

Ukoliko odlučite izdojiti i pohraniti nešto viška majčinog mlijeka, svakako ga zamrznite. Tako ga možete čuvati do 6 mjeseci i odmrznuti kad god vam zatreba. Općenito je pravilo da se svježe izdojeno mlijeko može čuvati do 4 sata na sobnoj temperaturi ili do 4 dana u hladnjaku.

Opustite se i uživajte u procesu dojenja

Ako ste tek postali majka, korisno je pokušati se opustiti što je više moguće i podsjetiti se da uživate u vremenu koje provodite s bebom. Oboje se sada upoznajete i ponekad to dođe samo po sebi. Međutim, ponekad je to zahtjevniji proces, stoga si dajte malo prostora i strpljenja. Upravo ste stvorili malog čovjeka i pokušavate ga održati na životu. Radiš sjajan posao mama!

Vidi više

Kutak za mame

...

3 dobrobiti dojenja za vašu bebu: koje su?

Kada je u pitanju hranjenje babe, stručnjaci se slažu da je dojenje najbolje. Međutim, bez obzira odakle mlijeko dolazi (dojenje ili mliječna formula), najvažnije je da se vaša beba hrani nutritivno, dobiva na težini, raste, i postiže razvojne prekretnice.

Stručnjaci se također slažu da postoje brojne dobrobiti dojenja, ne samo za malu bebu, već I za mamu. U ovom članku, fokusirat ćemo se uglavnom na dobrobiti za vašu bebu.

Koji je sustav malčinog mlijeka?

Budući da većina pedijatara i zdravstvenih stručnjaka preporuča isključivo dojenje do 6 mjeseci, postavlja se pitanje koji je magičan sustav majčinog mlijeka? Dali ste znali da postoje dvije vrste proteina koje se nalaze u majčinom mlijeku, sirutka i kazein? Oko 60% do 80% proteina majčinog mlijeka je sirutka i do 40% kazein. Između ostalog, tu su masti, ugljikohidrati, vitamini i bijela krvna zrnca koja pomažu u borbi protiv infekcija.

Imajući ovo na umu… Koje su 3 glavne prednosti dojenja za vašu bebu?

  1. Majčino mlijeko sadrži važna antitijela koja se bore protiv bakterija i virusa. Istraživanja također pokazuju da bebe koje su dojene imaju manji rizik od razvoja proljeva, infekcija dišnog sustava i uha, astme i drugih stanja. To se posebno odnosi na kolostrum ili takozvano “prvo mlijeko” koje majka izlučuje u prvim danima nakon poroda. Kolostrum sadrži visoke doze imunoglobulina A (IgA) koji štiti tkivo sluznice od infekcija.
  • Dojenje potiče zdravu težinu vaše bebe. Nekoliko je studija pokazalo da dojenje može pomoći vašem djetetu da održi zdravu tjelesnu težinu i može spriječiti pretilost kasnije u životu. To je zato što dojene bebe bolje reguliraju unos mlijeka dok se ne zasite, što im može pomoći da kasnije nauče pozitivne i zdrave obrasce prehrane.
  • Dojenje također može pozitivno uticati na san vaše bebe. Razotkriven je mit da bebe hranjene formulom spavaju dulje. Istraživanja su pokazala da se i dojene i bebe hranjene adaptiranim mlijekom jednako vjerojatno probude noću, kao što bebe obično rade. Međutim, dojene bebe brže zaspu od beba hranjenih adaptiranim mlijekom. Pitate se zašto? To je zbog oksitocina koji majčino tijelo proizvodi i zatim prenosi kroz majčino mlijeko na bebu. Kada vidite svoju bebu kako slatko klone u san nakon podoja, to je zbog oksitocina koji ste joj dali.

Ali to nije sve. Podsjetimo se ukratko da je dojenje korisno i za vas.

U mjesecima nakon poroda ako dojenje ide dobro, to bi moglo smanjiti rizik od postporođajne depresije, naravno I ako osjećate da imate dobru podršku u procesu. Kako se proizvodi hormon oksitocin, on pomaže vašoj maternici da se brže kontrahira do normalne veličine i smanjuje količinu vaginalnog krvarenja nakon poroda. Dojenje također može pomoći majkama da izgube težinu dobivenu tijekom trudnoće jer sagorijeva više kalorija.

Na kraju, ali ne i najmanje važno, dojenje je posebna prilika da izgradite vezu s vašom bebom, osjetite jedno drugo, učite jedno od drugoga i uspostavite povjerenje.

Konačno, što god odlučili da je najbolja opcija za vas i vašu bebu (dojenje ili formula), najvažnije je da je beba dobro nutritivno nahranjena I srećna.

Vidi više

Kutak za mame

...

Rizik od krvnih ugrušaka tijekom i nakon trudnoće: Koji su simptomi i kako ih možete spriječiti?

Svaka žena koja je rodila doživjet će postporođajno krvarenje. I svaka žena koja je rodila može razviti krvne ugruške. Također, većina krvnih ugrušaka nastaje nakon poroda, ali neke trudnice mogu doživjeti rizik od krvnih ugrušaka tijekom trudnoće. Rizik za razvoj krvnih ugrušaka je povećan 6 tjedana nakon porođaja. Većina komplikacija uslijed krvnih ugrušaka posljedica je ozljeda koje se javljaju tijekom poroda. Rizik je veći nakon carskog reza nego nakon vaginalnog porođaja. Postoji nekoliko stvari koje treba uzeti u obzir kada su u pitanju rizici povezani s razvojem krvnih ugrušaka.

Što je krvni ugrušak, pitate se?

Krvarenje je prilično često u postporođajnom razdoblju. To znači da se vaše tijelo oporavlja od poroda i da dolazi do “otpadanja” sluznice maternice.

Postoje dvije glavne vrste krvnih ugrušaka koje žene mogu doživjeti nakon poroda:

  • Prva vrsta je ona koja prolazi kroz vaginu nakon poroda. Rezultat je obilnog izlučivanja sluznice maternice. I naravno, zbog odstranjivanja posteljice nakon porođaja. Ova vrsta ugruška potpuno je bezopasna i očekuje se da u potpunosti izađe iz tijela žene kroz vaginu. Postoji jedan prilično precizan način da prepoznate krvni ugrušak redovitog krvarenja u postporođajnom razdoblju i to prema izgledu. Krvni ugrušak je masa krvi koja se lijepi zajedno i tvori želatinastu strukturu ili sluz. Redovito postporođajno krvarenje nije tako viskozno i ​​nema želatinastu strukturu.
  • Druga vrsta ugruška je malo opasnija, na sreću rjeđa, i treba je liječiti medicinsko osoblje. Medicinski izraz za ovaj ugrušak je duboka venska tromboza ili DVT. Obično se javlja u nozi, ruci, bedru ili zdjelici žene i ako se ne liječi može uzrokovati brojne zdravstvene probleme.

Koji su čimbenici rizika za duboku vensku trombozu nakon poroda?

Evo o čemu se radi. Žena može razviti DVT tijekom trudnoće, tijekom poroda i nakon poroda. I ne postoji samo jedan profil žena koje mogu razviti DVT. Međutim, rizik od razvoja DVT-e u trudnoći povećava se ako žena ima genetsku predispoziciju za krvne ugruške ili ih je imala u prošlosti. Starija dob majke, pretilost i smanjena pokretljivost dodatni su čimbenici, ali također i ako žena ima neka prethodna zdravstvena stanja poput visokog krvnog tlaka ili dijabetesa, težih infekcija, i drugih. Kirurške procedure (primjer carski rez) jedan su od ozbiljnijih faktora kao I primjena estrogene terapije tijekom trudnoće.

Ali što je sa simptomima? Kako možete znati razvijate li krvne ugruške?

Ako ste trudni ili ste tek rodili, vodite računa o simptomima kao što su otežano disanje, vrućica, bol (kada hodate ili stojite) i otekline. Također, vene koje izgledaju veće nego što je normalno ili promjena boje i crvenilo na vašoj koži mogu ukazivati ​​na razvoj krvnih ugrušaka pa vodite računa o tim mogućim simptomima.

Što učiniti kako biste spriječili razvoj krvnih ugrušaka?

Ako ste trudni ili ste nedavno rodili, postoji nekoliko stvari koje možete učiniti kako biste spriječili razvoj krvnih ugrušaka. Kretanje može pomoći u prevenciji. Liječnici mogu savjetovati da izbjegavate mirno sjedenje duže vrijeme, a to vrijedi i nakon poroda. Znamo da je teško, ali morat ćete se motivirati da se malo više krećete. Liječnički tim vam može savjetovati da hodate čak i odmah nakon poroda, kako biste spriječili stvaranje krvnih ugrušaka. Da, znamo, otečeni ste, umorni i u bolovima, posljednje što vam treba je hodanje. Međutim, može vam donijeti više koristi nego štete.

Međutim, ako se ipak razviju krvni ugrušci, vaš liječnik će vam preporučiti odgovarajuće liječenje. Pokušajte ostati mirni tijekom ovog razdoblja. Liječnički tim koji vas je vodio kroz trudnoću i kasnije porod pobrinut će se da se krvni ugrušci ne razviju. Ali ako se ipak pojave, ne brinite previše jer postoji učinkovit tretman, a dugoročnih učinaka neće biti ni za vas ni za vašu bebu.

Vidi više

Kutak za mame

...

Krvarenje u trudnoći: Kada se trebam zabrinuti?

Ako ste trudni i primijetite malu količinu krvi na donjem rublju, pokušajte ne stvarati paniku. Dosta je uobičajena pojava krvarenja tijekom trudnoće i to nije uvijek znak da nešto nije u redu s vama ili vašom bebom.

Vaginalno se krvarenje u trudnoći događa češće nego što mislite, a za to može biti više uzroka. Krvarenje u trudnoći može biti ozbiljno stanje, ali na sreću većina je bezopasna i ne bi trebala izazivati ​​zabrinutost. U svakom slučaju, ukoliko primijetite krv na vašem donjem rublju, odmah se posavjetujte s vašim liječnikom.  

Uzroci krvarenja u trudnoći

Kao što smo ranije spomenuli, postoje mnogi uzroci krvarenja u trudnoći. Međutim, važno je napomenuti da postoje dvije uvelike različite vrste krvarenja tijekom trudnoće.

Prvi tip naziva se „spotting“. Obično je bezopasno, lagano krvarenje i javlja se rano u trudnoći. To se uglavnom događa kada se embrij pričvrsti za sluznicu maternice, a krvarenje nije toliko zabrinjavajuće. Međutim, najčešći uzroci krvarenja u drugom i trećem tromjesečju su abrupcija posteljice, prijevremeni porod ili spontani pobačaj.

Trudnoća je delikatno razdoblje u životu svake žene pa čak i sama trudnoća može uzrokovati promjene na ionako osjetljivom vratu maternice. U to vrijeme Papa testovi i spolni odnosi mogu uzrokovati vaginalno krvarenje, a naravno i infekcije mokraćnog sustava. I one su prilično česte.

Krvarenje u prvom tromjesečju također može biti znak ektopične trudnoće, molarne trudnoće ili jednostavno pobačaja. Trudnice koje će doživjeti pobačaj mogu imati neku vrstu krvarenja prije pobačaja, ali ne uvijek.

Koja je vrsta krvarenja normalna?

Lagano krvarenje (spotting) sasvim je normalno u trudnoći. Ovakvo krvarenje u prvom tromjesečju događa se u 15 do 25 od 100 trudnoća. Međutim, jače krvarenje nije normalno. Obavezno obavijestite svog liječnika ako dođe do jačeg krvarenja nego inače ili ako je popraćeno boli, vrućicom ili grčevima. Također provjerite boju krvi, kao i tok krvarenja. Ako postaje sve teže, to je obično znak da nešto nije u redu i morate otići liječniku.

Postoje savjeti koje vam vaš liječnik može preporučiti s ciljem očuvanja trudnoće i sprečavanja krvarenja. Pazite da se u ovom razdoblju ne bavite nikakvim napornim aktivnostima i pijte puno tekućine. Od stvari koje ne smijete raditi, nemojte uzimati lijekove koje vam nije prepisao liječnik, a također nemojte koristiti tampone. I na kraju, pokušajte tijekom svega ostati mirni. Ostanite pozitivni i obratite se svom liječniku ako trebate bilo kakav medicinski savjet.

Tijekom trudnoće ili čak nakon poroda, neki simptomi nisu baš zabrinjavajući, ali drugi mogu značiti da nešto nije u redu. Naravno, nije lako, ali panika i nervoza neće pomoći. Dobro ili loše, i ovo će proći.

Vidi više

Kutak za mame

...

Rh nekompatibilnost tijekom trudnoće: što učiniti u vezi s tim?

Od brojnih pretraga koje će trudnica obaviti tijekom trudnoće, jednostavne krvne pretrage svakako su jedne od njih. Ovim testovima se utvrđuje krvna grupa trudnice i naravno njen Rh faktor.

Doći ćemo do važnosti krvnih pretraga tijekom trudnoće, ali za sada pogledajmo pobliže Rh faktor. Što je to Rh faktor i zašto je važan?

Rh faktor: važan protein koji svi imamo

Rh faktor može se naći u nekim crvenim krvnim stanicama. Nemaju svi ljudi ovaj protein, ali oni koji ga nose, imaju krvnu grupu koja se zove Rh pozitivna. Oni koji ga ne nose, imaju Rh negativnu krvnu grupu. Svatko od nas nasljeđuje ovaj protein od svojih bioloških roditelja, no kada, kako i zašto zbog njega mogu nastati komplikacije tijekom trudnoće?

Rh inkompatibilnost i moguće komplikacije

Rh inkompatibilnost u trudnoći je stanje koje se razvija kada trudnica s Rh negativnom krvnom grupom nosi dijete s Rh pozitivnom krvnom grupom. Različiti tipovi Rh faktora kod bebe su ono što uzrokuje Rh nekompatibilnost. Jednostavnim riječima, Rh-negativna krvna grupa majke tretira Rh-pozitivne stanice djeteta kao stranu tvar i napada ih. Kako? Stvaranjem antitijela koja djeluju protiv bebine krvne grupe. Simptomi RH inkompatibilnosti kod bebe mogu varirati od blagih do teških, ali pri rođenju uobičajeni simptomi su žutica, nizak tonus mišića i letargija.

Ako ste vi Rh negativni, a vaš partner Rh pozitivan, u prvoj trudnoći bi sve trebalo biti dobro. Međutim, ako ste u drugoj ili trećoj trudnoći, trebali biste razgovarati sa svojim liječnikom o ovome. Također, može biti potrebno napraviti Coombsov test. Uz jednostavan uzorak krvi, zdravstveni djelatnici će utvrditi imate li Rh inkompatibilnost sa svojom bebom.

Koji je postupak?

Ne brinite, dobra vijest je da postoji tretman Rh inkompatibilnosti i vaše sljedeće trudnoće trebale bi biti sigurne. Ukoliko medicinski tim koji vas vodi utvrdi da možda imate Rh inkompatibilnost sa svojom bebom, tada ćete vjerojatno dobiti dvije injekcije Rh imunoglobulina. Prvu oko 27. tjedna trudnoće, a drugu unutar 72 sata nakon poroda. Te bi vas injekcije trebale zaštititi u daljnjoj trudnoći ako ih odlučite primiti. Hoćete li primiti tretman također ovisi i o tome jeste li imali spontani pobačaj u prethodnoj trudnoći jer vaše tijelo to računa kao prvu trudnoću.

Ako ste buduća majka s Rh negativnom krvnom grupom, opustite se. I dalje možete imati zdravo dijete čak i ako imate RH inkompatibilnost s njim. Najbolje je informirati se o svojoj i partnerovoj krvnoj grupi, a ostalo prepustiti medicinskom timu. Prenatalna skrb iznimno je važna i može spriječiti moguće komplikacije tijekom trudnoće. Rh inkompatibilnost se gotovo u potpunosti može spriječiti i vi i vaša beba biste trebali biti dobro.

Vidi više

Kutak za mame

...

Koliko bi moja beba trebala imati pokreta tijekom trudnoće i kada bih se trebala zabrinuti?

Većina trudnica počinje osjećati pokrete bebe između 16. i 25. tjedna trudnoće. Međutim, ako se radi o prvoj trudnoći, možda ćete pokrete početi osjećati tek nakon 20. tjedna. S druge strane, ako već imate iskustvo i ovo nije vaša prva trudnoća, možete početi osjećati pokrete i nakon 13. tjedna. Ukoliko ste već osjetili kretanje vaše bebice u trbuhu, čestitamo! Upravo ste dosegli još jednu prekretnicu u svojoj trudnoći. Buduće majke željno iščekuju ovu fazu trudnoće i to s dobrim razlogom. To je prekrasan osjećaj.

Jesu li bebini pokreti samo udarci?

Pa i ne baš, barem ne u svakom stadiju trudnoće. Trudnice često pokrete u ranoj fazi trudnoće opisuju kao osjećaj leptirića u trbuhu. Dio trudnica kaže da osjećaju pokret kao trzaj, a dio ih čak opisuje kao prevrtanje.

Kretanje bebe u drugom i trećem tromjesečju trebalo bi biti izraženije i uočljivije. Moglo bi se osjećati kao doslovni udarci nogama ili ubodima laktovima u trbuh i slično. To vjerojatno i jesu udarci koje osjećate. Udovi vaše bebe su razvijeniji u drugom i trećem tromjesečju i svakim su tjednom sve veći. Broj pokreta se ravnomjerno povećava do otprilike 32. tjedna trudnoće I onda ostaje više-manje konstantan sve do rođenja djeteta.

Što je važno znati o pokretima bebe u trudnoći?

Ne morate mjeriti i brojati udarce koje osjećate dnevno. To stvara nepotreban dodatni stres. Također, ne postoji jedinstveni i određeni broj udaraca koje morate osjećati tijekom dana. Prije svega, svaka je beba drugačija pa se nemojte opterećivati ​​i time. Treće, ako neko vrijeme tijekom dana ne osjetite bebin udarac, vaša beba vjerojatno spava.

Stoga je najbolje ne brinuti se oko nečega što vjerojatno nije problem.

Kako vaša beba bude rasla, vjerojatno ćete moći malo bolje razlikovati pokrete. A kad dođete do 32. tjedna trudnoće, vjerojatno ćete osjećati malo manje pokreta nego inače. To je također normalno, budući da vaše dijete raste u maternici i postaje pretijesno da bi se slobodno kretalo. Drugim riječima, beba ima puno manje prostora za kretanje pa je normalno da duže vrijeme ostane u jednom položaju.

Ipak, ako dulje vrijeme primjećujete manje udaraca nego inače, posjet ginekologu mogao bi vam pomoći da se riješite brige.

A što je s vremenom u kojem je beba aktivna?

To je također zanimljivo znati. Bebe se vole kretati u određeno doba dana iz razloga što  prelaze između sna i budnosti. Ne mogu razlikovati noć od dana, ali su obično najaktivnije navečer između 21h i 1h.  Zbog toga se većina trudnica žali na nedostatak dobrog sna u završnoj fazi trudnoće. Dakle, ako je tako i s vama, to je očekivano. Pokušajte uživati ​​u trudnoći (udarci i sve propratne slatke muke) jer vrlo brzo ćete upoznati slatku malu bebu koja vas je udarala “kung-fu” udarcima.

Čekanje može nekad biti malo naporno, ali moramo se složiti da se isplati.

Vidi više

Kutak za mame

...

Prirast težine u trudnoći: koliko je normalno?

Prvo i najvažnije, dopustite da počnemo s jednom umirujućom informacijom. Prirast tjelesne težine u trudnoći potpuno je normalan. Očekuje se da će se trudnica udebljati između 10 i 12,5 kilograma, a najveći prirast tjelesne težine događa se uglavnom nakon 20. tjedna trudnoće.

Međutim, postoji činjenica koju treba uzeti u obzir kada govorimo o prirastu težine u trudnoći. Važno je da se radi o zdravom prirastu tjelesne težine. To znači da ćete jesti zdravu i nutritivno bogatu hranu te ostati aktivni tijekom cijele trudnoće kako bi osigurali da prirast težine bude u očekivanom, zdravom rasponu.

Koje su moguće zdravstvene komplikacije ako se previše udebljate?

Previše dobivanja na težini tijekom trudnoće može povećati vjerojatnost razvoja ozbiljnih komplikacija koje potencijalno mogu biti štetne za vas i vaše dijete. Jedna od takvih komplikacija je hipertenzija koja se može pojaviti tijekom trudnoće ili čak i preeklampsija.

Gestacijski dijabetes je još jedna potencijalna komplikacija u trudnoći. To znači da imate previše glukoze u krvi tijekom trudnoće, što može rezultirati rođenjem djeteta velike kilaže.

Ipak, čak i ako se ne pojave zdravstveni problemi, što se više udebljate, to će vam biti teže nakon toga izgubiti višak kilograma.

Već smo spomenuli da prekomjerno dobivanje na težini tijekom trudnoće može biti problem. U isto vrijeme, premalo dobivanje na težini također može postati potencijalni problem. Premalo dobivanje na težini može rezultirati preranim rođenjem vašeg djeteta ili rođenjem bebe s niskom težinom.

Dakle, što se preporučuje za zdravo debljanje u trudnoći?

Stručnjaci savjetuju da tijekom trudnoće održavate zdravu i uravnoteženu prehranu. Također:

  • preporučuju da ne unosite više od dodatnih 350 kalorija (povrh uobičajenog preporučenog unosa kalorija za žene) u prvom i drugom tromjesečju;
  • preporučuju da ne unosite više od dodatnih 450 kalorija tijekom posljednjeg tromjesečja trudnoće.

Količina kalorija se mijenja ako ste trudni s blizancima pa bi svoju prehranu trebali prilagoditi tome. Također trebate razmisliti o ograničenju unosa prerađene hrane i dodanih šećera ili masti u vašoj prehrani. U isto vrijeme pokušajte ostati fizički aktivni tijekom cijele trudnoće.

Još jedna stvar koju treba uzeti u obzir kada definirate koliko biste težine trebali dobiti tijekom trudnoće je vaš početni BMI. Što je veći BMI, trebali bi što manje dobiti na težini tijekom trudnoće. Što je niži BMI, to bi više trebali dobiti na težini tijekom trudnoće.

Razgovarajte sa svojim liječnikom o svim pitanjima i nedoumicama koje imate i uživajte u trudnoći. Na početku ste jednog lijepog putovanja koje se zove majčinstvo i pokušajte ga maksimalno iskoristiti tijekom 9 mjeseci trudnoće.

Vidi više

Kutak za mame

...

Kava u trudnoći: Koliko je kave dopušteno?

Za većinu nas miris te prve šalice kave dovoljan je razlog za jutarnje buđenje. Možemo se složiti i izvrstan i ukusan početak dana. Neki od nas u kavi uživaju čak i više puta tijekom dana. Međutim, ako ste trudni, možda biste ipak trebali ograničiti unos kofeina. To je dobro za vas i za bebu. U nastavku slijedi pojašnjenje.

Hrana i piće koji su NE-NE!

Među hranom i pićima koje trudnice ne smiju uzimati (u velikim količinama ili uopće), kava i alkohol su visoko na listi. Također, određeno meso i sirevi, mesne delikatese i djelomično kuhana jaja smatraju se nesigurnima za konzumaciju u trudnoći. Stoga će, naravno, mnogi liječnici savjetovati trudnicama da ograniče konzumaciju ili potpuno prestanu s konzumacijom ovih proizvoda.

Kofein nije samo u kavi!

Ako ste trudni, najbolje je znati da se kofein ne nalazi samo u kavi. Ima ga i u nekim čajevima, bezalkoholnim pićima, mnogim energetskim pićima pa čak i u nekim čokoladama. Dakle, ako ste trudni, najbolje je izbjegavati i te namirnice. Ionako su često puni dodanih šećera, a dobrim dijelom i drugih štetnih sastojaka.

Postoji više razloga zašto liječnici savjetuju ograničen unos kofeina tijekom trudnoće.

Prvo i najvažnije, iako bi vaš organizam mogao metabolizirati veće količine kofeina, organizam vaše bebe koji je u razvoju, ne može. Kofein može utjecati na obrasce spavanja vaše bebe, a budući da je stimulans, može vas oboje održati budnima. A to nitko ne želi, zar ne?

Nadalje, kofein je prirodni diuretik. Pretjerana konzumacija kofeina ne samo da može povećati vaše mokrenje, već može pridonijeti i dehidraciji. S druge strane, može vam povisiti i krvni tlak. Ukoliko već patite od visokog krvnog tlaka, kofein će učiniti više štete nego koristi. Pazite da cijelo vrijeme slijedite upute svog liječnika.

Dakle, postavlja se pitanje… Koliko je kave dopušteno u trudnoći?

Ako želite biti sasvim sigurni u točnu količinu kofeina koju biste trebali konzumirati tijekom trudnoće, najbolje je da se posavjetujete sa svojim ginekologom. Zdravstveni djelatnik može biti od veće pomoći u pružanju savjeta. Ali opće pravilo koje mnogi zdravstveni djelatnici savjetuju jest ograničiti unos kave na manje od 200 ml dnevno. To je otprilike jedna šalica kuhane kave dnevno.

Konačno, izbjegavanje kofeina u bilo kojem obliku najbolji je odabir za vas i vašu bebu. Ali ako ne možete ne konzumirati kofein onda je jedna šalica kave dnevno sasvim dovoljna.

Vidi više

Kutak za mame

...

Prenatalni genetski testovi: koje su mogućnosti i kada ih treba napraviti?

Upravo ste saznali da ste trudni. Čestitke! Devet mjeseci trudnoće razdoblje je puno strepnje i izazova, a za roditelje koji prvi put prolaze kroz trudnoću, biti će i puno prvih-puteva. Prvi ultrazvuk, prvi bebin udarac u trbuh… Ipak, od mnogih testova koji su predviđeni u trudnoći, nekoliko je neobaveznih.

Da, svako tromjesečje trudnoće zahtjeva puno praćenja, testova i smjernica kako bi se osigurala zdrava trudnoća za majku i bebu. Svaki se roditelj nada da će imati zdravu bebu, a prenatalni testovi probira izvrstan su način da se u to uvjerite.

Što su prenatalni genetski testovi?

To su testovi osmišljeni kako bi budućim roditeljima dali informacije o mogućim genetskim poremećajima koje bi njihovo dijete moglo imati. Većina genetskih poremećaja nasljeđuju se od jednog ili oba roditelja, stoga je najbolje otkriti ih rano u trudnoći. Ovdje vrijedi napomenuti da se genetski testovi mogu napraviti i prije trudnoće, ako se oba partnera žele uvjeriti da nisu nositelji nekog genetskog poremećaja. Za sada ćemo se usredotočiti samo na one prenatalne.

Postoje dvije glavne vrste prenatalnih genetskih testova. Prenatalni testovi probira i prenatalni dijagnostički testovi. Prvi određuju postoji li vjerojatnost (ili rizik) da će beba imati neke urođene mane, dok drugi određuju ima li beba urođenu manu. Dijagnostički testovi jedini su način postavljanja dijagnoze, ali oba ova testa nisu obavezna.

Testovi probira u prvom tromjesečju

Najčešći su testovi probira u prvom tromjesečju, poznati kao kombinirani screening u prvom tromjesečju. Oni mogu uključivati ​​testove koji ukazuju na rizik od Downovog sindroma (trisomija 21 ili prisutnost dodatnog kromosoma na poziciji 21), Edwardsov sindrom (trisomija 18) i Patauov sindrom (trisomija 13). Testovi uključuju krvnu sliku, ultrazvučni pregled nuhalne translucencije (NT), određivanje dobi i težine majke te dobi trudnoće. Obično se rade između 9. i 13. tjedna trudnoće.

Prenatalni dijagnostički testovi

Ovi testovi mogu odrediti s točnošću većom od 99,9% ima li beba u razvoju kromosomsku abnormalnost ili ne. Najčešće korištena je amniocenteza koja se izvodi u drugom tromjesečju. Obično, ukoliko test probira u prvom tromjesečju pokazuje određenu razinu rizika za genetski poremećaj ili ako je majka starija od 35 godina, liječnik može preporučiti dijagnostički test.

Zašto biste trebali napraviti prenatalni genetski screening?

Kako smo spomenuli, ovi su testovi izborni i ovise o osobnim preferencijama roditelja. Međutim, postoji mnogo razloga zašto roditelji mogu odlučiti napraviti ove testove. Jedan od tih razloga je obiteljska povijest nekih od genetskih poremećaja. Ako jedan ili oba roditelja imaju člana obitelji s nekim genetskim poremećajem, velika je vjerojatnost da će ga i njihovo dijete naslijediti. Još jedan razlog je ako je trudnica starija od 35 godina, dok je drugi razlog ukoliko je već imala povijest spontanih pobačaja ili mrtvorođenčadi.

Što god odlučili učiniti, najbolje je prvo se posavjetovati sa svojim liječnikom. Liječnički tim savjetovat će vas o vrstama testova i mogućnostima koje imate kako trudnoća napreduje.

Vidi više

Kutak za mame

...

Dojenje tijekom bolesti: Što bi majke trebale učiniti?

Postoji jedna stara izreka “majčin posao nikada nije gotov”. Kuhanje, čišćenje, njega i briga za obitelj… psihičkom i fizičkom opterećenju nikad kraja. To je osobito teško ukoliko majka prolazi kroz neku vrstu prehlade i gripe. Da, sezone gripe i prehlade posebno su izazovne za obitelj, ali rekli bismo da su posebno teške za majke koje doje. One se često pitaju trebaju li nastaviti s dojenjem dok su bolesne, a mi smo tu da razjasnimo dileme.

Kako smo naveli, dojenje tijekom bolesti može biti veliki izazov za majku. Većinom zato što postoje neke sigurnosne mjere, ali i zato što je to prilično neugodno iskustvo. Kad imate prehladu ili gripu, sve što želite je ležati u krevet i odmoriti. Međutim, majke koje doje najčešće nemaju tu mogućnost. Postavlja se pitanje…

Je li sigurno dojiti bebu dok je mama bolesna?

Ne brinite, sve dok poduzimate odgovarajuće higijenske korake kao što je pranje ruku ili nošenje maske, vaša će beba biti sigurna. Zapravo, većina zdravstvenih radnika potiče majke da doje svoje bebe čak i tijekom bolesti kako bi održale količinu mlijeka.

Dojenje također pruža dobru dozu zaštite za vašu bebu od prehlade ili gripe ili drugih bolesti koje imate zahvaljujući antitijelima koja se proizvode dok ste bolesni i pohranjuju u majčino mlijeko.

Je li sigurno uzimati lijekove tijekom dojenja?

Što se tiče uzimanja lijeka protiv gripe ili prehlade, najbolje je posavjetovati se s liječnikom ili ljekarnikom. Ne uzimajte ništa bez savjetovanja sa zdravstvenim djelatnikom jer neki lijekovi mogu biti štetni za vašu bebu.

Obično se bezreceptni lijekovi poput paracetamola i ibuprofena, kada se koriste tijekom kratkotrajnog liječenja boli i povišene temperature preporučenim dozama, smatraju sigurnima tijekom dojenja. A ukoliko biste trebali uzeti i antibiotik, provjerite sa svojim liječnikom je li siguran za korištenje tijekom dojenja.

Što još možete učiniti?

Možete uzeti dodatak prehrani koji sadrži vitamine i minerale. Majčin organizam se iscrpljuje dojenjem, nespavanjem i svim izazovima u ovom razdoblju. Dakle, suplementacija esencijalnim mikronutrijentima bila bi korisna za vaše cjelokupno zdravlje, a ne samo za vaš imunološki sustav.

Važno je i tijekom prehlade posebno obratiti pozornost na dobru hidrataciju. Pijte puno tekućine, a također koristite ovlaživač zraka. Suh zrak i loša ventilacija mogu prehladu učiniti još gorom. Pokušajte se odmoriti i veoma važno, pokušajte spavati kada beba spava. Znamo da to nije uvijek moguće, ali odmaranje vašeg tijela je jako potrebno kada ste bolesni stoga se potrudite da se što bolje odmarate. To svakako uključuje manje kućnih poslova i manje napornog fizičkog iscrpljivanja.

Dojenje dok ste u isto vrijeme bolesni svakako je izazov. Ali morat ćete dati sve od sebe da ostanete mirni i slijedite savjete liječnika što učiniti i poduzeti tijekom ovog razdoblja. Znajte da će većina majki proći slično iskustvo u jednom ili drugom trenutku. I ovo će proći.

Vidi više

Kutak za mame

...

Prehrana tijekom dojenja: Koliko trebam jesti tijekom dojenja?

Dojenje je lijep proces. Ne samo da omogućuje majkama da hrane i njeguju svoje bebe, već u isto vrijeme predstavlja sjajnu priliku za povezivanje s bebom. Međutim, mnogim majkama taj proces ne pada lako. Većina njih se bori s nedostatkom sna, a mnogim novim majkama dojenje samo po sebi može biti izazov, barem u prvim danima.

No dok je dobro utvrđeno da bebe trebaju prehranu i njegu, ista se izjava može odnositi i na majke. Bebe svoju dnevnu dozu hranjivih tvari, vode i antitijela dobivaju kroz majčino mlijeko. Ali što je s majkama?

Prehrana tijekom dojenja vrlo je važna

Doista, jest. Opća smjernica koju većina stručnjaka daje majkama koje doje jest da im nije potrebna posebna prehrana tijekom dojenja. Međutim, prehrana dojilja mora biti zdrava i nutritivno uravnotežena. Što to znači?

Sve skupine namirnica moraju biti uključene u vašu dnevnu prehranu. To znači da bi na jelovniku trebalo biti puno sezonskog voća i povrća, puno izvora proteina poput jaja, ribe i mesa. Ne zaboravimo na zdrave ugljikohidrate i drugu hranu bogatu škrobom, poput riže, kruha od cjelovitog zrna pšenice, krumpira i tjestenine. Konačno, brze i ukusne žitarice također bi trebale biti uključene obzirom da su bogate vlaknima.

Nakon što dostignete punu proizvodnju mlijeka, to bi obično bilo negdje između 750 ml – 1000 ml dnevno, pobrinite se da budete i dobro hidrirani.

Ono što tijekom dojenja trebate izbjegavati je prerađena, pržena ili općenito “brza hrana” koja nema nikakvu nutritivnu vrijednost. Znamo da ovo općenito nije zdrava hrana za sve, a posebno za dojilje. Dok dojite najbolje je izbjegavati i alkohol.

Neke od vas možda slijede određeni stil života (veganski ili vegetarijanski) ili se iz određenih razloga moraju pridržavati ograničene dijete. Bez obzira na to, znamo da nije uvijek lako dobro se pobrinuti za svoju prehranu, kada morate riješiti toliko stvari tijekom dana. U tom bi slučaju dodatna suplementacija dodatcima prehrani mogla biti od pomoći.

Kako izgleda prehrana dojilja u smislu kalorija?

Vjerovali ili ne, nema drastične razlike kada je u pitanju prehrana dojilja u smislu unosa kalorija. Preporuča se da žene koje doje unose samo dodatnih 450 do 500 kalorija dnevno, povrh uobičajenog preporučenog unosa kalorija za žene.

Ponekad bi broj dodatnih kalorija varirao, uzevši u obzir indeks tjelesne mase, doji li majka blizance i opseg dojenja ili ako majka dio dojenja nadopunjuje formulom.

Na kraju, ne biste se trebali brinuti o kalorijama tijekom vašeg dojenja. Kontraproduktivno je biti prestrog u vezi s tim. Samo slijedite potrebe svog tijela. Dojenje sagorijeva puno energije pa je sasvim normalno da su vam potrebne dodatne kalorije u prehrani.

Zapamtite, vi hranite još jedno živo biće. Proizvodite hranu kojom bi trebali osigurati rast i razvoj zdrave bebe. Stoga, vrlo je važno da se I vi tijekom dojenja hranite zdravo i sve ostalo će biti u redu.

Možeš ti to mama!

Vidi više

Kutak za mame

...

Dojenje i bol: Kako to prevladati?

Dojenje je jedan od najprirodnijih, normalnih procesa koje žena može doživjeti tijekom života. To je prekrasan trenutak povezivanja majke i djeteta. Stručnjaci savjetuju majkama isključivo dojenje djeteta minimalno 6 mjeseci te dohranu do 2 godine.

Majčino mlijeko je idealna hrana za dojenčad. Sadrži hranjive tvari potrebne za pravilan rast i razvoj bebe, kao i antitijela koja štite bebu. Osim za bebu, dojenje je dobro i za majku.

Međutim, određenim majkama dojenje može predstavljati izazov pa tako neke mame prijavljuju probleme kao što su nelagoda i bol tijekom procesa dojenja. Budite strpljivi, to je sve očekivano, jer i mami i bebi treba vremena da se naviknu na proces dojenja, ali nakon što uspiju, dalje ide glatko.

Koji su izazovi dojilja?

Postoji više izazova za majku koja doji, pogotovo ako postaje mama prvi put. Spomenut ćemo neke:

  • Prepunjenost dojki veliki je izazov za većinu majki koje doje. Kada se grudi prepune mlijekom, mogu biti tvrde i vrlo bolne. Ovo se najčešće događa u prvim danima dojenja, kada dijete zapravo treba vrlo malo mlijeka, ali vrlo često. Razlog može biti prekomjerna proizvodnja mlijeka dok se ne uspostavi balans potražnje i proizvodnje ili jednostavno nepravilno sisanje djeteta.
  • Ukoliko beba nepravilno hvata bradavicu tokom sisanja može doći do bolova ili čak i krvarenja bradavica što također uzrokuje dodatnu nelagodu i bol.
  • Začepljeni mliječni kanali su jedan od čestih razloga za bolne grudi kod dojilja. Ako se mliječni kanali u dojkama ne dreniraju pravilno, mogu se začepiti i to je također neugodno i bolno iskustvo. Možete osjetiti i kvržicu na mjestu gdje je mliječni kanal začepljen. Ne brinite, to je normalno. Međutim, ukoliko se začepljeni kanal ne izdrenira u skoro vrijeme, to može dovesti do mastitisa, što također može biti prilično nelagodno i bolno iskustvo.
  • Mastitis je upala tkiva dojke koja ponekad može uključivati ​​čak i infekciju. Posljedica je oticanje, bol u dojkama i crvenilo, te može biti prilično teško za majku. Mastitis može prouzrokovati i simptome slične gripi, a bol je obično intenzivnija od boli kod začepljenih mliječnih kanala. Svakako se obratite svom liječniku ako sumnjate da imate mastitis. Možda ćete trebati dodatnu terapiju, poput antibiotika.

Što možete učiniti kako bi smanjili vjerojatnost pojave boli tijekom dojenja?

Postoji više stvari koje možete učiniti kako biste smanjili bol tijekom dojenja ovisno o situaciji.

  • Prvenstveno, možda zvuči kontraintuitivno, ali u većini slučajeva morate progurati kroz bol i nastaviti dojiti.
  • Najvažnije je osigurati da beba dobro i pravilno drži bradavicu tokom sisanja, jer nepravilan prihvat može uzrokovati rane na bradavicama, a zatim i ostale prateće problem te naravno bol.
  • Kada imate začepljen mliječni kanal, topli tuš i nježna masaža bolne dojke mogli bi biti vrlo učinkoviti za dreniranje začepljenog kanala i ublažavanje boli. Toplina tuša i pritisak masaže pospješuju protok mlijeka i time se može spriječiti ozbiljniji problem kao što je mastitis.
  • Dodatno možete uložiti u dobru kremu za bradavice. Previše suhe bradavice mogu biti bolne, a dobra krema za bradavice može ublažiti bol i nelagodu. Većina krema namijenjenih za bradavice napravljena je od 100% lanolina i sigurna je za bebu.
  • Dojilje također mogu investirati u kvalitetne grudnjake za dojilje, izrađene od prirodnih materijala (npr. pamuk) i koji se lako mogu pričvrstiti i skinuti kada je to potrebno.

Ne odustajte! Bit će sve lakše i ljepše!

Drage dojilje, nemojte odustati! Prvi dani vašeg puta dojenja mogu se činiti teškim, ali važno je da budete uporne i ustrajne. Naravno, potražite stručnu medicinsku pomoć kad god vam je to potrebno i slijedite savjete. Dojenje je najizazovnije u početku, dok se i vi i beba priviknete, nakon toga sve će biti lakše i ljepše iskustvo.

Vidi više