U urednoj trudnoći, koja traje u prosjeku 40 tjedana, preporučuje se oko 12 ginekoloških pregleda i tri obavezna ultrazvuka. Detaljno o obaveznim pregledima piše dr. med. Ana Deković, spec. ginekologije i opstetricije

Trudnoća je zdravo, normalno stanje koje zovemo i blagoslovljenim ili blaženim jer se događa čudo stvaranja i donošenja na svijet novog malog bića koje je blagoslov za roditelje, obitelj i sve nas. Nažalost, postoje i određene komplikacije koje, prema izvorima u literaturi, prate 4 do 8% trudnoća. Kako bi se na vrijeme prepoznale i po mogućnosti spriječile ili ispravile komplikacije u trudnoći, ona se intenzivno nadzire kliničkim, laboratorijskim, ultrazvučnim i ostalim pretragama.

Cilj svake trudnice i njenoga ginekologa je zdrava trudnica i novorođenče pa se pri praćenju trudnoće držimo određenih protokola pregleda. U urednoj trudnoći koja traje prosječno 40 tjedana preporučuje se oko 12 ginekoloških pregleda i tri obavezna ultrazvuka.

Prvi pregled obavlja se od 6. do 8. tjedna trudnoće, računajući od prvog dana zadnjeg menstruacijskog ciklusa. Uz opći ginekološki pregled, uzimanje PAPA testa i opće anamneze trudnice, radi se prvi UZV pregled vaginalnom sondom. U urednoj trudnoći u sluznici maternice prikazat će se mala šupljina, gestacijska vrećica, s odjecima ploda i kucajima čedinjeg srca (KČS) ili više plodova.

Trudnica će biti upućena na osnovne laboratorijske pretrage kao što su krvna slika, urin, glukoza i hormoni štitnjače te krvna grupa i Rh faktor.

Preporučuje se terapija folnom kiselinom (B9 vitamin) koja pomaže boljem neurološkom razvoju ploda i pije se do 12. tjedna trudnoće, a nakon toga se do kraja trudnoće piju kombinirani vitaminski preparati s omega 3 kiselinama.

U urednoj trudnoći pregledi se rade svaka četiri tjedna, do 32. tjedna, a potom sa 35, 37, 38, 39 i 40 tjedana.

Na svakom pregledu medicinska sestra izvagat će trudnicu, izmjeriti joj krvni tlak i pregledati urin na bjelančevine. Optimalni prirast težine je 12 kg u cijeloj trudnoći. Odstupanja od normalnih vrijednosti mogu upozoriti na neke poremećaje kao što su EPH gestoza i eklampsija.
Svaki put ginekolog vaginalno pregledava trudnicu, čime prati veličinu i rast maternice te stanje materničnog ušća. Po potrebi uzima cervikalne briseve za mikrobiološku analizu, radi isključenja infekcije koja može dovesti do prijevremenog porođaja.

Obavezni UZV pregledi su do 12. tjedna (veličina ploda, srčana akcija, starost trudnoće, broj plodova), zatim oko 20. tjedna kada se radi tzv. anomaly scan (detaljan prikaz anatomije ploda) te od 32. do 34. tjedna zbog procjene stava i rasta ploda. Naravno da se, prema potrebi i procjeni ginekologa, napravi i više UZV pregleda, ali ova tri su obvezna. Oko 20. tjedna preporučuje se i 3D ili 4D ultrazvuk koji detaljnije prikazuje plod.

Osim ovih pregleda preporučuju se i genetske pretrage kojima nastojimo prepoznati postoje li kakve kromosomske anomalije ploda kao, primjerice, Downov sindrom. Trudnice mogu te pretrage prihvatiti ili odbiti, već prema svojim uvjerenjima. Starijima od 36 godina se zbog povećanog rizika od kromosomskih anomalija od 16. do 18. tjedna trudnoće predlaže i amniocenteza tijekom koje se iglom preko trbuha uzima uzorak plodne vode u kojoj se nalaze odljuštene stanice kože ploda i genetičari sa 100%-tnom sigurnošću postavljaju dijagnozu o eventualnim genetskim anomalijama. U tom slučaju trudnica odlučuje o prekidu ili zadržavanju takve trudnoće.

Za mlađe trudnice postoji niz testova koji se rade iz krvi i uz ultrazvuk, a sa sigurnošću od 75% (kombinirani test, Tripple test) do 98% (Niphty test, Harmony, Panorama itd). Ti se testovi provode u rodilištima, a prednost im je što nisu invazivni i rade se ranije, od 11. do 14. tjedna.

Govoreći o urednim trudnoćama, obavezno se oko 24. tjedna radi test opterećenja glukozom (OGTT) te testovi imunizacije na transfuziji.

S 35 tjedana uzima se mikrobiološki obrisak vagine i međice na streptokok, koji beba može prilikom poroda udahnuti i tako dobiti respiratorni infekt.

Od 38. tjedna trudnoća se nadzire snimanjem otkucaja čedinjeg srca (CTG), a s punih 40 tjedana počinje se svaki dugi dan u rodilištu raditi amnioskopija (gledanje plodne vode).
Ako porođaj ne nastupi do 42. tjedna, onda se izaziva umjetno, odnosno inducira).

Sve ove pretrage rade se u urednoj trudnoći, a uloga ginekologa koji prati trudnoću je da prepozna bilo kakvo patološko stanje i uputi trudnicu u sekundarni centar – rodilište ili kliniku. Najteži slučajevi, koji su – na sreću – rijetki, upućuju se u tercijarne centre.

Rani simptomi mogu se razlikovati po jačini, učestalosti i obliku kod svake žene. Obično se javljaju između 5.do 8. tjedna trudnoće. Sve o prvim znakovima trudnoće piše dr. Renata Orlović-Poljak, spec. ginekologije

Svaka je žena različita i svaka je trudnoća priča za sebe. Simptomi trudnoće, osobito oni rani, mogu varirati od žene do žene, što ovisi o njezinoj fiziologiji. Rani simptomi mogu se razlikovati po jačini, učestalosti i obliku kod svake žene. Obično se javljaju između 5. do 8. tjedna trudnoće.

Početak trudnoće računa se od prvog dana posljednje menstruacije, a to znači da se prvi simptomi i znakovi mogu javiti tjedan dana od izostanka menstruacije.

Do trudnoće dolazi nakon spajanja jajne stanice i spermija, a odvija se u jajovodu. Oplođena jajna stanica putuje do maternice gdje se ugnijezdi, tj. implantira šesti do deseti dan te počinje proizvoditi beta HCG, hormon koji održava trudnoću. On potiče stvaranje progesterona, koji je odgovoran za pojavu ranih simptoma trudnoće.

Rani znakovi trudnoće

• Izostanak menstruacije najčešće je prvi znak da žena posumnja na trudnoću i učini test. Danas postoje i rani testovi koji se mogu napraviti nekoliko dana prije očekivane menstruacije.
• Bolne i osjetljive grudi također su česti znak trudnoće. Dojke su pune, teške, napete i osjetljive na dodir, a bradavice mogu postati tamnije boje. Kod nekih žena može se uočiti pojačani žilni crtež po grudima zbog povećanog protoka krvi.
• I jutarnje su mučnine nerijetko rani simptom trudnoće, a mogu se javiti u bilo koje doba dana (ne samo ujutro). Glavni uzrok mučnina i povraćanja su hormonske promjene u tijelu. Uz to, može se javiti i averzija prema određenoj vrsti hrane ili pojačana želja za nekom vrstom hrane te preosjetljivost na mirise. U većini trudnica ovi se simptomi smanjuju nakon četrnaestog tjedna.
• Umor i pospanost na početku trudnoće mogu se javiti zbog hormonskih i neurovegetativnih promjena, a moguće su i promjene raspoloženja.
• Često mokrenje: Zbog porasta maternice stvara se pritisak na mokraćni mjehur pa trudnica ima potrebu za češćim mokrenjem.
• Zatvor (opstipacija) i nadutost: Progesteron, hormon koji je važan da se stvore optimalni uvjeti za rast i razvoj ploda u maternici, opušta sve mišiće u tijelu pa se usporava probava.
• Implantacijsko krvarenje: Kada se oplođena jajna stanica usađuje u maternicu, može doći do oskudnog krvarenja koje traje kraće nego prava menstruacija.
• Bolovi u trbuhu: Vrlo često u početku trudnoće mogu se javiti blagi do umjereni bolovi u donjem dijelu trbuha, poput menstrualnih, a nastaju zbog povećanog dotoka krvi u maternicu.
• Pojačan vaginalni iscjedak: Povišena razina hormona uzrokuje proizvodnju veće količine sluzi u cerviksu što dovodi do pojačanog iscjetka.
• Povišena tjelesna temperatura: Ovo je rani znak trudnoće koji se javlja zbog hormona. Ako u mjesečnom ciklusu pratite bazalnu temperaturu, znate da se ona povisuje za vrijeme ovulacije te pada sve do pojave menstruacije. Međutim, ako dođe do začeća, bazalna temperatura neće padati, već će ostati na povišenoj razini od ovulacije.

Zaključak

Početno razdoblje trudnoće je najosjetljivije pa je tada važno izbjegavati alkohol, droge i lijekove te štetne tvari iz okoliša poput pesticida, kemijskih spojeva i dima cigareta jer sve to može imati loše posljedice za razvoj ploda. Uz to, potrebno je konzumirati što kvalitetnije namirnice, unositi dovoljne količine tekućine i baviti se umjerenom tjelesnom aktivnošću.

Kad osjetite puknuće vodenjaka, ne paničarite! Imate dovoljno vremena polako se pripremiti i krenuti u rodilište. Bitno je prije toga informirati se o svemu kako bi porođaj prošao sa što manje stresa.

Nekoliko tjedana prije predviđenog poroda pripremite torbu sa stvarima koje će vam trebati u rodilištu kako biste, kad pukne vodenjak i dođe dan porođaja, bili potpuno spremni. Na vrijeme se predbilježite i na neki od trudničkih tečaja na kojem ćete naučiti sve o osnovnim fazama poroda te o pravilnim tehnikama disanja.

Oko dva tjedna prije kraja trudnoće plod se obično namješta u položaj za porođaj. Većina se djece okrene tako da im je glava dolje te da prianjaju uz majčinu zdjelicu. Oslobađanje oksitocina pokreće grčenje mišića maternice i do trudova dolazi zbog pritiska ploda na majčine unutarnje organe ili zato što posteljica više nije u stanju ispunjavati potrebe rastućeg ploda. Grlić, tj. otvor maternice se širi, zatim izlazi čep sluzi, koji izgleda kao lagano zakrvavljena želatinozna tekućina, nakon toga puca vodenjak i tekućina koja okružuje plod izlazi kroz rodnicu.

Trudovi traju od 10 do 24 sata. Najprije se javljaju svakih 20-30 minuta, a kako se porod približava, sve su učestaliji – svake dvije do tri minute.

Prije porođaja grlić maternice se potpuno otvara, do promjera oko 10 cm, tako da glava djeteta može proći između kostiju zdjelice.

Kada se pojavi glava djeteta, primalja ili liječnik će možda morati bebi nježno okrenuti ramena kako bi pomogli pri porođaju. Tada čujemo prvi bebin plač. Nakon toga prereže se pupčana vrpca koja spaja dijete s posteljicom. Do 20 minuta nakon porođaja posteljica i ostatak pupčane vrpce izlaze iz maternice.

Nakon porođaja dolazi do hormonalnih promjena koje ženinu tijelu pomažu da se vrati u normalan život i potiču izlučivanje mlijeka. Od svih tih promjena žena ponekad oslabi, osjeća se plačljivo i uznemireno, to nije ništa neuobičajeno.

Tijekom jednog do dva tjedna nakon poroda, dok se maternica intenzivno steže, još se javlja krvarenje iz rodnice. Ženinu će tijelu trebati oko šest tjedana da se vrati u normalno stanje (vrijeme babinja).

Trudnička mučnina najčešća je u prvom tromjesečju trudnoće, no kod nekih trudnica to stanje može potrajati i dulje. Kako je najlakše prebroditi, savjetuje dr. Maja Svetlić Zeljak, spec. ginekologije

Test na trudnoću je pozitivan i veselite se tome, ali ne osjećate se baš najbolje. Imate mučninu skoro cijeli dan? Povraćate, ali ne isključivo ujutro? Ne odgovara vam određena hrana? Umjesto da uživate i slavite sretnu vijest, pitate se što se to zbiva!?

Muči vas što i 80% trudnica. Imate trudničku mučninu i povraćanje koje je najčešće u prvom tromjesečju trudnoće. Nažalost, kod nekih trudnica to stanje može potrajati i dulje. Prema istraživanjima, kod 50% trudnica tegobe prestaju do 14. tjedna trudnoće, a kod 90% trudnica do 22. tjedna. Simptomi su najizraženiji ujutro pa se zbog toga i zovu jutarnja mučnina, međutim najčešće traju i po cijeli dan. Simptomi mogu biti blagi, mučnina praćena povremenim povraćanjem koje je češće ujutro, pa sve do izrazito teških simptoma mučnine i povraćanja. Učestalo i obilno povraćanje više od 10 puta na dan može izazvati dehidraciju, malaksalost, gubitak težine, disbalans elektrolita, ketozu. Takvo stanje trudnice zovemo Hyperemesisi gravidarum te zahtijeva odlazak ginekologu. Povraćanje zna biti toliko obilno i učestalo da zahtijeva ostanak u bolnici.

Smatra se da je uzrok takvih tegoba povezan s naglim porastom i visokim razinama hormona povezanih s trudnoćom. Tome može pridonijeti i psihološka komponenta, odnosno strah od trudnoće i njena ishoda može pojačati tegobe prvog tromjesečja.

Zato savjetujemo trudnicama da kod blagih tegoba piju i jedu više puta dnevno manju količinu pića i hrane, gutljaj po gutljaj, odnosno griz po griz. Ne opterećujte želudac odjednom cijelom čašom pića ili većom količinom hrane. Jedite blagu hranu koja nije teška i jaka. Kod blagih tegoba smatra se da pomažu đumbir i vitamin B6. Neke trudnice se okreću i akupunkturi te navode da im uvelike olakšava tegobe.

Ako se stanje pogorša i ništa od navedenog ne pomogne, mogu pomoći lijekovi antiemetici, a uzimaju se oralno ili u obliku čepića. Kod izuzetno teških simptoma jedino rješenje je odlazak ginekologu te intravenska terapija antiemeticima uz intravenske otopine kojima se uz nadoknadu tekućine korigira disbalans elektrolita.

U tom periodu trudnoće trudnice često ne uspijevaju popiti ni suplemente. Mogući uzrok je i to što neke tablete mogu biti velike i znaju teško padati na želudac. Prednost tada dajemo pripravcima koji imaju odvojeno vitaminsko-mineralnu tabletu i meku kapsulu kao što je Premama duo. U tableti je 11 vitamina i 10 minerala, a u kapsuli su omega 3 masne kiseline – DHA koja je bitna za vrijeme trudnoće, ali i dojenja. Ovaj pripravak ne ostavlja trudnicama ružan okus u ustima te ih je vrlo lako progutati i ne ostavljaju osjećaj težine u želucu. Mogu se piti uz obrok ili neovisno o njemu, mogu se popiti odjednom ili odvojeno, što trudnicama omogućava da prilagode sebi i svom stanju vrijeme konzumiranja tablete i meke kapsule.

Naravno da trudnicama s ovakvim tegobama nije ugodno, traže savjet i razumijevanje okoline te svoga ginekologa. Prisutna je određena doza neizvjesnosti i nelagode, ali većinom se radi o blažim oblicima mučnine s povremenim povraćanjem. Valja znati da će sve tegobe s odmakom trudnoće proći, da treba prigrliti trenutno stanje i nakon toga preostaje vam uživati u tih nezaboravnih devet mjeseci trudnoće.

Poremećaj vaginalne flore može se dogoditi u bilo kojoj životnoj dobi žene, ali se ipak najčešće javlja u reproduktivnom razdoblju, počevši od prve menstruacije. O uzrocima, dijagnozi i prevenciji piše Zrinka Komadina Estatiev, dr. med., specijalist ginekologije i opstetricije.

Normalni uvjeti u rodnici sačuvani su složenim mehanizmom održavanja pH kiselim koji je između 3,8 do 4,2. Za kiseli pH rodnice odgovorna je mliječna kiselina. U zdravoj vaginalnoj flori dominiraju vrste laktobacila (Lactobacilus reuteri, Lactobacilus rhamnosus, Lactobacilus crispatus..,) koje pomažu održavati fiziološku kiselost metaboliziranjem glikogena u mliječnu kiselinu. Nizak pH rodnice sprječava razmnožavanje anaerobnih bakterija koje su u malom postotku prisutne u vaginalnoj flori.

Poremećaj vaginalne flore može se dogoditi u bilo kojoj životnoj dobi žene, ali se ipak najčešće javlja u reproduktivnom razdoblju, počevši od prve menstruacije. Do poremećaja u vaginalnoj flori može doći uslijed hormonskih promjena u menstruacijskom ciklusu, kod uzimanja oralnih kontraceptiva, u trudnoći i babinju. Učestali spolni odnosi kao i neodgovarajuće održavanje intimne higijene korištenjem alkalnih sapuna također će poremetiti pH rodnice. Dugotrajne terapije antibioticima uz psihički i fizički stres te smanjeni unos vitamina D, vitamina A, cinka i željeza isto tako dovode do poremećaja mikroflore rodnice.

Poremećaj vaginalne flore očituje se u padu broja laktobacila pa dolazi do prekomjernog rasta anaerobnih bakterija rodnice – Gardnerelle vaginalis, Mobiluncusa, Prevotelle, Mycoplasme hominis… Taj sindrom nazivamo bakterijska vaginoza. Bakterijska vaginoza najčešći je uzrok abnormalnog vaginalnog iscjetka u žena u reproduktivnoj dobi.

Dijagnozu bakterijske vaginoze liječnik ginekolog postavlja na temelju kliničke slike koja uključuje pojačani vaginalni iscjedak neugodnog mirisa (po ribi), pregled obriska rodnice pod mikroskopom na kojem se prikažu brojne epitelne stanice okružene brojnim bakterijama (clue cells), a pozitivan test kalijevom lužinom dodatno potvrđuje dijagnozu. pH rodnice je između 5 i 6. Mikrobiološka obrada za postavljanje dijagnoze bakterijske vaginoze nije potrebna.

Bakterijska vaginoza u trudnoći je ozbiljno stanje koje povećava rizik od spontanog pobačaja, osobito u drugom tromjesečju, te nosi visoki rizik prijevremenog poroda. Čak 50% žena ima bakterijsku vaginozu bez simptoma što je bitno prepoznati na vrijeme, najbolje prije planirane trudnoće, a svakako u 1. tromjesečju. Bakterijska vaginoza ne smatra se spolno prenosivom bolešću, ali u njezinoj pozadini može biti biti neka spolno prenosiva bolest, osobito klamidija, pa je nužno trudnicama s bakterijskom vaginozom napraviti mikrobiološku obradu vrata maternice.

U terapiji bakterijske vaginoze koristi se odgovarajuća antimikrobna terapija uz uzimanje probiotika koji sadrže laktobacile prilagođene vaginalnoj flori. Istodobno treba liječiti i partnera jer su, u protivnom, češći recidivi.

S obzirom na to da nastanak bakterijske vaginoze nije u potpunosti jasan, nije potpuno poznato ni kako je prevenirati. Antibiotici preveniraju rast anaeroba, ali nužno ne eliminiraju faktore koji dovode do razvoja bakterijske vaginoze, pa je i ponovno pojavljivanje bakterijske vaginoze relativno često. Ipak, istraživanja pokazuju da povećani unos masti u prehrani povećava rizik bakterijske vaginoze, a povećani unos folata, vitamina E i kalcija može smanjiti rizik teškog oblika bakterijske vaginoze. Isto tako istraživanja su pokazala da je deficit vitamina D povezan s bakterijskom vaginozom u trudnica u prvom tromjesečju.

Uravnotežena i raznolika prehrana najbolji je put do jakog imuniteta koji onda pomaže u borbi protiv bakterijske vaginoze.

Trudnicama koje su sklone bakterijskoj vaginozi savjetuje se da iz prehrane izbace kofein, hranu bogatu zasićenim mastima, brzu hranu, da konzumiraju fermentirane mliječne proizvode, uzimaju multivitaminske formule namijenjene trudnicama te probiotike namijenjene vaginalnoj flori.

Dijabetes u trudnoći definira se kao povećana koncentracija glukoze u krvi koja se prvi put javlja u trudnoći. Procjenjuje se da 3-7% trudnica može razviti dijabetes, a posljednjih godina ta učestalost raste. Piše Doris Pilato Ćurko, dr. med., specijalist ginekologije i opstetricije

Čimbenici rizika za razvoj dijabetesa u trudnoći su dob majke (mlada ili starija trudnica), povećana tjelesna težina, etničko porijeklo (Afroamerikanke, Azijatkinje, Indijanci), sindrom policističnih jajnika, dijabetes u prethodnoj trudnoći, dijabetes u obitelji, prethodni neželjeni ishod trudnoće i velika beba u prijašnjoj trudnoći (dijete na porodu teže od 4000 g).

Dijabetes u trudnoći povećava pobol i smrtnost fetusa i trudnica

Kod trudnica se može razviti povišen krvni tlak, preeklampsija, oštećenje vida, oštećenje rada bubrega i ostalih organa.Žene s prethodnim dijabetesom u trudnoći imaju vrlo visok rizik od razvoja dijabetesa tipa 1 i 2 kasnije u životu. Rizik od metaboličkog sindroma povećan je 3 puta u ovih žena, a njihovi potomci imaju osmerostruki rizik od razvoja dijabetesa.

Novorođenče je u opasnosti od respiratornog distresa (problem s disanjem), hipoglikemije i hiperbilirubinemije. Loš nadzor nad razinom šećera u krvi trudnice u prvom tromjesečju povećava rizik od prirođenih malformacija ploda. Dijabetes povećava rizik od rađanja makrosomne djece (težina na porodu iznad 4000 g), što povećava rizik za distociju ramena pri vaginalnom porodu i povećava učestalost dovršenja poroda carskim rezom.

Simptomi i dijagnoza

Većina simptoma ne razlikuje se od simptoma normalne trudnoće. Najčešće se javljaju često mokrenje, povećana žeđ i glad, urinarne infekcije i kandidijaze. Preporuka je da se svim trudnicama određuje razina glukoze u krvi.

U prvom tromjesečju ginekolog upućuje trudnice na obavljanje laboratorijskih pretraga, gdje se uz ostale pretrage natašte određuje visina glukoze u krvi.

Sljedeći probir glukoze u krvi je od 24. do 28. tjedna trudnoće kada se, prema preporuci IADPSG-a (Međunarodne udruge za proučavanje dijabetesa u trudnoći), svim trudnicama radi OGTT, odnosno test opterećenja glukozom.

OGTT testom natašte se mjeri vrijednost glukoze u venskoj krvi, zatim trudnica popije 75 g glukoze i ponavlja se vađenje krvi nakon 1 sata i nakon 2 sata. Vrijednosti glukoze koje su jednake ili iznad 5.1 mmol/L natašte, 10.0 mmol/L nakon 1 sat i 8.5 mmol/L nakon 2 sata kriterij su za dijagnozu dijabetesa u trudnoći.

Osim navedenih testova, može se određivati i HbA1c koji bi trebao biti manji od 6.5 %.

Terapija

Kada se postavi dijagnoza dijabetesa u trudnoći, cilj je održavati normalnu razinu glukoze u krvi. Trudnicama se savjetuju češće kontrole glukoze u krvi, tijekom trudnoće i nakon poroda. Savjetuje se dijeta, pravilna prehrana, održavanje tjelesne težine i tjelovježba.

Dijeta

Prehrana u trudnoći mora biti uravnotežena i raznolika. Mora sadržavati 50-60% ugljikohidrata, 25% masti i 20% proteina.

Preporučljivo je tijekom dana konzumirati tri glavna obroka (doručak, ručak i večera) i tri međuobroka (sredinom prijepodneva, sredinom poslijepodneva i poslije večere). Treba izbjegavati namirnice bogate šećerom (slatkiše, grickalice, gazirana pića i voćne sokove) te jesti puno povrća i voća (3-5 porcija dnevno) i uzimati puno tekućine

Ako trudnica uzima vitaminske preparate, može potražiti preparat koji u svom sastavu ima krom koji doprinosi održavanju normalne razine glukoze u krvi(naša je preporuka PreMama duo).

Krom se nalazi i u namirnicama kao što su rajčice, kruške, brokula, češnjak.

Vježbanje

Vježbanjem se smanjuje količina glukoze u krvi. Zdravim trudnicama preporučuje se 2 i pol sata vježbanja tjedno u obliku hodanja, plivanja i prakticiranja vježbi prilagođenih trudnicama.

Ako se ni nakon pridržavanja dijete i tjelovježbe, razina glukoze u krvi ne smanji, liječnik može propisati lijekove za regulaciju glukoze.

Prevencija gestacijskog dijabetesa

Dobra i pravilna prevencija gestacijskog dijabetesa bila bi redovita i stalna tjelesna aktivnost uz zdravu i uravnoteženu prehranu. Uz to, preporuka je planirati trudnoću. Ako žena ima prekomjernu tjelesnu težinu, bilo bi poželjno smršaviti prije trudnoće.

Bitni su i redoviti ginekološki pregledi tijekom trudnoće. Uz pridržavanje savjeta ginekologa velike su šanse da će trudnoća proći u redu i da ćemo na porodu imati zdravo novorođenče i sretnu majku.

O najčešćim uzrocima neplodnosti, medicinski pomognutoj oplodnji i dodacima prehrani koji mogu biti od pomoći piše Franjo Fury, dr. med. specijalist ginekologije i opstetricije

Neplodnost definiramo kao nemogućnost zanošenja para u reproduktivnoj dobi u godinu dana nezaštićenih, redovitih spolnih odnosa. Postoje 2 vrste neplodnosti: primarna i sekundarna. Primarnu definiramo kao nemogućnost ostvarivanja trudnoće bez ijedne prethodno ostvarene kliničke trudnoće, a sekundarnu neplodnost definiramo kao nemogućnost ostvarivanja trudnoće nakon barem jedne klinički ostvarene trudnoće.

Zdravi mladi par u prvih 12 mjeseci uspije ostvariti klinički trudnoću do 85% slučajeva. Najviši fekunditet (plodnost) kod žena je između 20. i 30. godine, a kod muškaraca do 40. godine života. Učestalost neplodnosti danas u svijetu je između 15-17% s tendencijom porasta.

Ako se postavi dijagnoza neplodnosti, kreće se u obradu para te se traži uzrok. Uzroci neplodnosti mogu se podijeliti na muške, ženske, kombinirane (zajedničke) te idiopatske (nepoznat uzrok). Najčešći uzroci su: odgađanje rađanja (starija dob partnerice/partnera), loša kvaliteta ejakulata (sperme), spolno prenosive bolesti, upale u zdjelici, endometrioza i adenomioza, miom i polip, prethodna tubarna trudnoća, ginekološke operacije, kongenitalne anomalije maternice, okolišni i nutritivni čimbenici, onkološke bolesti mlađih muškaraca i žena.

Medicinski potmognuta oplodnja (>MPO) prepoznata je kao jedno od najvećeg dostignuća u 20. stoljeću. U Hrvatskoj prvo dijete rođeno iz MPO IVF postupka rođeno je 1983. godine. Do današnjeg dana u svijetu je pomoću te metode rođeno više od 5 milijuna djece

Prema Zakonu o medicinski pomognutoj oplodnji u Hrvatskoj iz 2012., žena do navršene 42. godine života ima pravo na 10 MPO postupaka na teret HZZO-a (4 IUI i 6 IVF postupka od kojih 2 moraju biti u prirodnom ciklusu)Za uključivanje u program MPO parovi su dužni dostaviti zakonsku dokumentaciju koja uključuje: kopije osobnih iskaznica (ili drugi identifikacijski dokument); vjenčani list, a za nevjenčane parove izjavu o izvanbračnoj zajednici i priznavanju očinstva; markere na zarazne bolesti (HIV, hepatitis B i C, sifilis).; te krvnu grupu i Rh faktor za ženu

Metode medicinski pomognute oplodnje su inseminacija (AIH/IUI artificial insemination by husband ) i izvantjelesna oplodnja (IVF/ICSI – engl. in vitro fertilization/intracytoplasmatic sperm injection).

IUI se odnosi na injiciranje prethodno pripremljenih spermija u šupljinu maternice. Može biti homologna (sperma porijekla partnera) ili donorska (sperma porijekla donora).

IVF i ICSI su najuspješnije, najsloženije i najskuplje metode medicinski pomognute oplodnje u liječenju neplodnosti. Primjenjuju se kada su indicirani te kada su ostali oblici liječenja bezuspješni.

Kako bi se poboljšala plodnost i uspješnost metoda MPO, postoje brojni lijekovi, vitamini i dodaci prehrani. Nabrojat ćemo neke od njih i ukratko objasniti.

• Folna kiselina ili vitamin B9 je najčešći dodatak prehrani koji se koristi za reproduktivno zdravlje žene. Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća ustanovljeno je kako peroralni dodatak folate izrazito umanjuje rizik od defekata neuralne cijevi u trudnoći.
• Vitamini B6 i B12: Nedostatak vitamina B6 povezana je s većom stopom ranih spontanih pobačaja kao i smanjenom stopom trudnoća.
• Inozitoli: Dva najvažnija stereoizomera jesu mioinozitol i D kiroinozitol. Primjena inozitola nalazi svoje mjesto u liječenju žena sa sindromom policističnih jajnika. Anovulaciju i hiperandrogenizam dodatno može pogoršati kompenzatorna hiperinzulinemija koja je posljedica inzulinske rezistencije.
• Vitamin D: D2 i D3 dobivamo iz hrane (riba, mlijeko, gljive, žumance). Zahvaljujući UV svjetlosti, može se sintetizirati u koži. Pokazalo se kako žene s višom razinom vitamina D u serumu i u folikularnoj tekućini imaju bolje ishode liječenja neplodnosti. Kod muškaraca je manjak vitamina D povezan s negativnim učincima na ukupnu pokretljivost, progresivnu pokretljivost i morfologiju spermija
• Omega 3 masne kiseline: Alfa linolenska kiselina (ALA) čiji su glavni izvori laneno ulje, orasi te ulje uljane repice, znači biljni izvori. Ljudsko tijelo ALA uglavnom koristi za dobivanje stanične energije, no ona je i gradivni element za dobivanje EPA i DHA. Problem je što se sa starenjem gubi aktivnost enzima ∆-6 desaturaze, tako da se samo 6% ALA pretvara u EPA i DHA. EPA (eikozapentaenska kiselina) i DHA (dokozaheksanska kiselina) nalazimo pretežno u ribljim uljima te nekim algama. Recentne studije pokazale su povećan broj morfološki ispravnih spermija u muškaraca s višim unosom omega 3 masnih kiselina te pozitivnu povezanost između omega 3 masnih kiselina i razine estradiola, broja folikula i kvalitete embrija tijekom stimulacije jajnika za IVF. Preporučuje se konzumacija ribe 2 puta tjedno kod pacijenata kod kojih se planira postupak IVF/ICSI.
• Antioksidansi: Karnitin (nalazimo ga u ribi, mesu peradi, pšenici, šparogama, avokadu i maslacu od kikirikija.), vitamin C (razno voće i povrće, prije svega šipak, crni ribiz, trešnja, limun, naranče, mandarine, lisnato povrće, paprika, kupus, rajčica, krumpir), vitamin E (biljna ulja, posebno od pšeničnih klica, suncokretovo ulje i sjemenke, ulje kukuruznih klica, bademi, kikiriki, jaja i neki mliječni proizvodi – margarin i mlijeko), karotenoidi (betakaroten, alfa-karoten, lutein, likopen, zeaksantin su pigmenti odgovorni za crvenu, žutu, zelenu i narančastu boju voća i povrća), pentoksifilin, melatonin… Svi oni također djeluju tako da smanjuju oksidativni stres te poboljšavaju kvalitetu jajnih stanica i speramogenezu (kvalitetu sjemena) te samim time dovode do veće stope kliničkih trudnoća.
• Metali i elementi u tragovima: Cink i selen. Studije pokazuju poboljšanje koncentracije spermija te progresivne pokretljivosti nakon suplementacije cinkom i selenom u subfertilnih muškaraca. Selen ima pozitivan utjecaj na kvalitetu jajnih stanica i embrija kao i utjecaj na stopu trudnoća u žena liječenih IVF-om.

Omega-3 masne kiseline su nutrijenti ključni za razvoj djeteta tijekom trudnoće, ali i tijekom dojenja. O njihovu djelovanju, najboljim izvorima i suplementaciji piše Lidija Pejković, dr. med. spec. ginekologije i opstetricije

Omega 3-masne kiseline su polinezasićene masne kiseline, koje najčešće nazivamo i dobre masne kiseline. To su masnoće koje pripadaju esencijalnim nutijentima, što znači da ih tijelo ne može samo proizvesti i kao takve su neophodne za život. One su osnovne strukturalne komponente membrane moždanih stanica i čine bitan dio enzima unutar stanica, koji omogućavaju prijenos vrijednih hranjivih sastojaka u stanice i iz njih. Tipičan zapadnjački način prehrane osigurava previsok unos omega-6 masnih kiselina te nedovoljan unos omega-3 masnih kiselina. Poznate su brojne pogodnosti prehrane bogate omega-3 masnim kiselinama za zdravlje, i to tako što smanjuju razinu triglicerida u krvi, smanjuju krvni tlak, sprječavaju nastanak krvnih ugrušaka, poboljšavaju cirkulaciju krvi te djeluju protuupalno za razliku od omega-6 masnih kiselina.

Prehrana bogata omega-3 masnim kiselinama tijekom trudnoće dokazano smanjuje rizik od prijevremenog poroda, manji je rizik da se kod djeteta u trudnoći razvije zastoj rasta, a značajno je manje novorođenačkih komplikacija. Dovoljan unos od 250 mg omega 3-masnih kiselina razina tijekom trudnoće pomaže djeci da razviju zdravu mikrobiotu, a to osigurava i pravilan neurološki razvoj. Sve to utječe na održavanje normalne tjelesne mase tijekom života

Neophodne su za razvoj mozga i mrežnice oka, dakle značajne su u razvoju mentalnih sposobnosti kao i za razvoj osjeta vida. Adekvatni unos omega-3 masnih kiselina tijekom dojenja neophodan je za razvoj vida i mozga djeteta.

Istraživanje je potvrdilo da djeca dojena majčinim mlijekom koje sadrži veću koncentraciju omega-3 masnih kiselina pokazuju bolji vid i neurološki razvoj. Dojiljama se preporučuje unos od 300 mg omega-3 masnih kiselina, a smatra se da se može postići ako dojilja konzumira minimalno dva obroka ribe tjedno.

Unos omega-3 masnih kiselina djeluje i na kvalitetu kognitivnih sposobnosti, odnosno na poboljšanje memorije i koncentracije, ali i na smanjenje rizika od neurodegenerativnih bolesti.

Činjenica da rast mozga završava oko šeste godine jasno govori o važnosti adekvatnog unosa ovog nutrijenta tijekom trudnoće, dojenja, ali  i u prehrani djece.

Dovoljan unos omega-3 masnih kiselina u prvim mjesecima života može imati važan efekt na buduće učenje djeteta te može smanjiti rizik od razvoja atopijskog dermatitisa. 

Prirodni izvor omega-3 masnih kiselina iz hrane su npr. orašidi: orasi, sjemenke lana, suncokreta i chia sjemenke; ulja: orahovo i ulje konoplje; plava riba poput srdele, inćuna kao i losos te riječna riba poput pastrve.

Osim omega 3-masnih kiselina plava morska riba i riječna riba poput pastrve obiluju i vitaminom D koji se danas smatra jednim od najdeficitarnijih nutrijenata te sve više istraživanja navodi kako nam sinteza vitamina D putem izlaganja suncu nije dovoljna te ga trebamo unositi putem hrane. Vitamin D utječe i na zdravlje kostiju, na imunitet te na proizvodnju spolnih hormona i serotonina, hormona sreće. Ova je riba i  dobar izvor selena, što može biti zanimljivo osobama s problemima sa štitnjačom te vitamina B skupine, koji sudjeluju u proizvodnji energije. Izvor je i molibdena koji pomaže u razlaganju sulfita koji mogu izazvati alergijske reakcije te koji aktiviraju brojne enzime u organizmu, te je izvor kalcija, kalija i magnezija.

Valja napomenuti i  da pastrva ima i lako probavljive proteine pa se nakon konzumacije pastrve osjećamo ”lakše” nego nakon konzumacije morske plave ribe ili mesa. Zbog teže probavljivosti, pa i okusa, trudnice često izbjegavaju konzumaciju plave ribe. Upravo iz navedenih razloga, ako trudnice ili dojilje ne konzumiraju ribu, savjetuje se suplementacija omega-3 masnih kiselina u dnevnoj dozi od 250 mg. Tako će pouzdano svojem djetetu osigurati kvalitetne i pročišćene omega-3 masne kiseline.

Treba napomenuti i  da se u trudnoći ne preporučuje konzumiranje ribe poput sabljarke, skuše, morskog psa, ali i tune. Razlog tome je što meso velikih riba može sadržavati olovo i živu, elemente koji štetno djeluju na živčani sustav dojenčadi i djece pa se često preporučuje izbjegavanje spomenutih namirnica.

Rutinske pretrage koje se rade tijekom trudnoće pomažu pravovremenom prepoznavanju i liječenju svih rizičnih faktora u cilju zaštite majke i djeteta od začeća do poroda. O obaveznim i preporučenim pregledima tijekom trudnoće piše Ivo Balenović, dr. spec. ginekologije i opstetricije.

U zaštiti zdravlja trudnice i djeteta ključna je uloga redovne prenatalne skrbi. Prenatalna zaštita trudnica omogućuje prevenciju, pravovremeno prepoznavanje i liječenje svih bolesti koje mogu ugroziti trudnoću te ženama pruža savjete o ponašanju tijekom trudnoće. Rutinske pretrage koje se rade tijekom trudnoće pomažu pravovremenom prepoznavanju i liječenju svih rizičnih faktora u cilju zaštite majke i djeteta od začeća do poroda. Preporuka je da se pregledi obavljaju jednom mjesečno do 32. tjedna trudnoće. Od 32. do 36. tjedna trudnoće kontrolni pregledi provode se dva puta mjesečno, nakon 36. tjedna jednom tjedno, a prema potrebi i češće.

Ciljevi prenatalne skrbi su traženje, dijagnostika i liječenje bolesti trudnica koje su postojale prije zanošenja (hipertenzija, dijabetes, bubrežne bolesti, kronične infekcije),poznavanje i liječenje bolesti koje se jave tijekom trudnoće (prijeteći pobačaj, prijeteći prijevremeni porod, hipertenzija, uroinfekcija, kolestaza) te prepoznavanje i liječenje bolesti djeteta (malformacije, infekcije, zastoj rasta djeteta).

Pregledi u trudnoći

Prvi pregled potrebno je napraviti što prije nakon postavljanja dijagnoze trudnoće, a svakako prije početka drugog tromjesečja. Na prvom pregledu potrebno je uzeti opću i opstetričku anamnezu, izračunati gestacijsku dob i odrediti termin porođaja te obaviti pregled u spekulima i bimanualnu palpaciju. Potrebno je uzeti citološki obrisak, ako je od zadnjeg prošlo više od godinu dana, te odrediti osnovne laboratorijske nalaze: KKS, urin, GUK. Mora se provesti testiranje na hepatitis B antigen i odrediti vrijednost TSH. U dogovoru s trudnicom planira se test probira na kromosomopatije. Kod žena s nepovoljnom reprodukcijskom anamnezom (ako su ranije pobacivale, rađale mrtvu djecu, rađale prije termina) planiraju se cervikalni brisevi

Na daljnjim pregledima analiziraju se rezultati laboratorijskih pretraga te planiraju daljnji postupci. Kod trudnoća bez komplikacija uobičajenom dinamikom od svaka 4 tjedna nastavljaju se pregledi do 32. tjedna, a potom do kraja slijede učestaliji pregledi.

Tijekom svakog pregleda treba izmjeriti krvni tlak trudnice, kontrolirati prirast tjelesne težine, odrediti prisutnost proteina u urinu, obaviti pregled u spekulima i bimanualni pregled.

Test oralnog opterećenja glukozom (OGTT) radi se između 24. i 28. tjedna. Kod Rh negativnih trudnica potrebno je odrediti testove senzibilizacije između 32. i 34. tjedna. Između 32. i 36. tjedna uzima se bris rodnice na beta hemolitički streptokok. Nakon navršenog 37. tjedna obavezna je kardiotokografija, a nakon navršenih 40 tjedana radi se amnioskopija svaki drugi dan.

Probir na kromosomopatije

Kombinirani probir označuje procjenu fetalnog rizika za kromosomopatije procjenom kombinacije ultrazvučnih biljega kromosomopatije i biokemijskog probira (određivanje serumskih biljega PAP-AA i free beta HCG). Ultrazvučni biljezi za kromosomopatije obuhvaćaju mjerenje nuhalnog nabora, prisutnost nosne kosti, dvije umbilikalne arterije, procjenu protoka kroz duktus venozus i prisutnost trikuspidalne regurgitacije.

Ako trudnica spada u skupinu niskog rizika, nisu potrebne daljnje mjere, kao i kod trudnica s umjerenim rizikom, kada daljnje mjere nisu nužne ako su ultrazvučni biljezi negativni.

Ako su ultrazvučni biljezi prisutni kod trudnica s umjerenim rizikom, kao i kod trudnica s visokim rizikom za kromosomopatije, preporučuje se kariotipizacija.

Trudnicama su danas na raspolaganju dvije skupine testova: NIPT – neinvazivno sekvenciranje fetalnih eritrocita iz majčine krvi i invazivni testovi tipa biopsije korionskih resica (CVS) ili punkcije plodove vode (amniocenteza).

Ultrazvučni pregledi

Prvi ultrazvučni pregled radi se potkraj prvog tromjesečja kako bi se precizno utvrdila gestacijska dob mjerenjem udaljenosti tjeme-trtica (CRL). Određivanje ovog parametra (CRL) je najtočnija metoda određivanja gestacijske dobi zbog najmanjih individualnih bioloških raznolikosti do 12. tjedna trudnoće. Potrebno je utvrditi prisutnost srčane akcije te ciljano pretražiti ultrazvučne biljege kromosomopatija. Drugi ultrazvučni pregled radi se oko 20. do 22. tjedna kako bi se otkrile najčešće malformacije. Treći ultrazvučni pregled radi se krajem trećeg trimestra kako bi se procijenila tjelesna težina djeteta i prezentacija te procijenila količina plodove vode.

Preporučene pretrage u trudnoći

• 1. pregled: tjelesna težina, tlak, urin, Papa test, KKS, GUK, HBsAg, VDRL, TSH, kombinirani probir
• 16. do 20. tjedan: tjelesna težina, tlak, urin
• 20. do 24. tjedan: tjelesna težina, tlak, urin
• 24. do 28. tjedan: tjelesna težina, tlak, urin, KKS, OGTT
• 28. do 32. tjedan: tjelesna težina, tlak, urin, testovi senzibilizacije kod Rh negativnih trudnica
• 32. do 36. tjedan: tjelesna težina, tlak, urin, bris rodnice na beta hemolitički streptokok
• 36. do 40. tjedan: tjelesna težina, tlak, urin, CTG, amnioskopija (nakon 40. tjedna)

Prehrana u trudnoći

Tijekom prvih 12 tjedana potrebno je uzimati 400 µg folne kiseline, a nakon toga neki od vitaminsko-mineralnih pripravaka. Ako je u prethodnoj trudnoći dijagnosticirana komplikacija zatvaranja neuralne cijevi, preporuka je 5 mg folne kiseline.

U trudnoći se preporučuje prehrana bogata vitaminima i mineralima: voće, povrće, žitarice, riba i mliječni proizvodi. Potrebno je izbjegavati hranu bogatu mastima i šećerima. Od 4. mjeseca potrebno je unositi dodatnih 200 do 300 kalorija na dan. Dopušteni prirast tjelesne težine je između 10 i 12 kg. Trudnoća je normalan fiziološki proces, ali ujedno i razdoblje tijekom kojeg se događaju velike promjene u organizmu koje utječu na cjelokupno funkcioniranje žene. Prenatalna skrb je usmjerena na prevenciju bolesti i patoloških stanja tijekom trudnoće i poroda. Cilj prenatalne skrbi prevencija je i liječenje bolesti prakticiranjem redovitih pregleda tijekom trudnoće. Prenatalna zaštita usmjerena je na edukaciju majki i njihove okoline u svrhu očuvanja zdravlja, mijenjanja stila života u pozitivnome smjeru, prepoznavanja ugrožavajućih čimbenika i simptoma te minimalno invazivne metode dijagnostike i liječenja komplikacija koje se javljaju u trudnoći u svrhu postizanja najboljeg mogućeg ishoda za majku i dijete

Blizanci se razvijaju iz dviju odvojenih ili jedne zajedničke jajne stanice. Oko dvije trećine blizanaca potječe od dviju jajnih stanica koje istodobno ovuliraju te se oplode. To su dvojajčani blizanci. Djeca su genetski različita, mogu biti različitog spola i razvijaju se u vlastitom korionu i amnionu. Učestalost im je različita i ovisi o dobi, paritetu, naslijeđu, rasi.

Trećina blizanaca potječe od jedne oplođene jajne stanice koja se podijelila u dvije odvojene jedinke: to su jednojajčani ili identični blizanci. Učestalost im je stalna, jedna od 250 trudnoća, i neovisna je o dobi, paritetu, rasi i naslijeđu. Ako dijeljenje nastane tijekom prva tri dana od oplodnje, oba ploda imaju svoj amnion i korion, ako nastane kasnije od 4. do 8. dana – plodovi imaju jedan korion, a dva amniona, nakon 8. dana od oplodnje oba ploda su u jednom amnionu i jednom korionu. Ako dioba nastane još kasnije, plodovi se ne mogu potpuno podijeliti pa nastanu sijamski blizanci, no to su rijetk slučajevi.

Blizanci se zanose mnogo češće nego što se rađaju. Blizanac koji nestaje ili se pobacuje prije 12. tjedna trudnoće nazvan je vanishing twin. Nerijetko, krvarenje tijekom rane trudnoće posljedica je odumiranja jednog od dvaju zanesenih plodova.

Majčino tijelo prilagođava se na višeplodnu trudnoću izraženije nego na jednoplodnu. Porast volumena cirkulirajuće krvi veća je u višeplodnim trudnoćama pa je vrijednost hemoglobina prosječno niža nego u jednoplodnim trudnoćama. Gubitak krvi veći je nakon završetka blizanačke trudnoće, i to gotovo dvostruko. Uterus raste brže i u konačnici njegov je volumen veći. Stoga se trudnicama s blizanačkom trudnoćom još više preporučuje uzimanje nadomjesnih preparata vitamina, minerala, željeza, folne kiseline te esencijalnih masnih kiselina (naša je preporuka PreMama duo)

Dok se u trudnoća s jednim plodom preporučuje kalorijski unos povećati za oko 200 kcal/dan, u blizanačkim trudnoćama preporučuje se taj unos povećati na 300 dodatnih kalorija.

Kod blizanaca prijevremeni se porod događa i u do 50% slučajeva, a intrauterini zastoj rasta pojavljuje se u njih 25-40%. U jednojajčanih blizanaca sve te komplikacije su učestalije.

U višeplodnih trudnoća valja očekivati raniji porast vrijednosti krvnog tlaka te veću učestalost preeklampsije. Isto tako možemo očekivati povećanje učestalosti gestacijskog dijabetesa, HELLP sindroma i drugih poremećaja trudnoće. Zato je važno dovoljno mirovati tijekom većeg dijela trudnoće.

Rast djece iz višeplodnih trudnoća valja pažljivo nadzirati. Blizanci počinju odstupati od uobičajenog tempa rasta jednoplodnih otprilike nakon 28. tjedna. Optimalno bi bilo obavljati pregled svaka 3-4 tjedna, a po potrebi i ranije, jer nejednaki rast blizanaca nije rijedak.

Porođaj višeplodnih trudnoća često prate nepravilnosti trudova, abnormalne prezentacije, prolaps pupkovine, abrupcija posteljice, nisko sijelo posteljice i nasjela posteljice te krvarenja zbog atonije i nepravilnog ljuštenja posteljice. Zbog svega toga blizanačke trudnoće često završe carskim rezom.

Ako se postignu optimalni uvjeti za vaginalni porod, pravilo da se drugi blizanac mora roditi najkasnije 30 minuta nakon prvoga danas više ne vrijedi. Ako nema komplikacija, a fetalna srčana akcija drugog blizanca nadzire se i uredna je, porođaj može uslijediti i nakon duljeg vremena. Ako se, međutim, tijekom porođaja drugog blizanca pojave poremećaji srčane akcije ili komplikacije u majke, koje bitno ugrožavaju njezin život, možemo se odlučiti za porođaj drugog blizanca hitnim carskim rezom.

Bolesti štitnjače u trudnoći najčešće se manifestiraju smanjenom funkcijom (hipotireoza) ili pojačanom funkcijom štitnjače (hipertireoza). O metodama utvrđivanja poremećaja te o vrstama terapija piše Ana Zovak Pavić, dr. med., specijalist ginekologije i opstetricije

Što je štitnjača i koja je njezina funkcija?

Štitnjača je neparna endokrina žlijezda, smještena u donjem dijelu prednjeg dijela vrata, ispred dušnika. Štitnjača djeluje na rast i razvoj brojnih stanica, tj. organskih sustava, pa je tako važna i u trudnoći za normalan fetalni rast i razvoj. Bolesti štitnjače su česte u općoj populaciji, osobito u žena (4-5 puta češće u odnosu na muškarce) te se javljaju u svim dobnim skupinama. Štitnjača proizvodi hormone tiroksin (T4) i trijodtironin (T3). Sinteza navedenih hormona ovisi o adekvatnom unosu joda u organizam. Hormoni štitnjače cirkuliraju u plazmi vezani za transportne proteine, većim dijelom su to globulini (tiroksin vezujući globulin – TGB), manjim dijelom za albumine i prealbumine. Osim hormona štitnjače koji su vezani za transportne proteine, postoje i slobodne frakcije hormona T3 i T4 (oko 1%) koje su fiziološki aktivne. Rad štitnjače je pod kontrolom hipotalamusa i hipofize mehanizmom negativne povratne sprege. Hipofiza izlučuje tiroidni-stimulirajući hormon (TSH) koji stimulira sve faze sinteze i djelovanja hormona štitnjače. U stanjima smanjene koncentracije hormona T3 i T4 poveća se koncentracija TSH, a snižena je u slučaju endogene hiperprodukcije ili egzogenog unosa tireoidnih hormona. Osnovne funkcije tireoidnih hormona su stimulacija oksigenacije u stanicama, stimulacija rasta stanica, stimulacija sinteze proteina te djelovanje na metabolizam ugljikohidrata, masti i vitamina.

Štitnjača u trudnoći

Trudnoća je stanje koje karakteriziraju povećane metaboličke promjene. Povećane metaboličke potrebe uzrokuju i povećanu akumulaciju joda u štitnjači te povećanje volumena štitnjače (uglavnom kao posljedica hiperplazije i pojačane vaskularizacije), osobito u prvom trimestru. Na rad štitnjače u trudnoći djeluju i neki hormoni specifični za trudnoću kao što je humani korionski gonadotropin (hCG). Pod djelovanjem humanog korionskog gonadotropina dolazi do rasta serumske koncentracije tiroksina i trijodtironina. Bolesti štitnjače u trudnoći najčešće se manifestiraju smanjenom funkcijom (hipotireoza) ili pojačanom funkcijom štitnjače (hipertireoza). Glavna metoda probira funkcije štitnjače uključuje određivanje koncentracije TSH kod svih trudnica pri prvom ginekološkom pregledu.

Hipotireoza u trudnoći

Hipotireoza u trudnoći je stanje smanjene produkcije hormona štitnjače u organizmu. Prevalencija klinički manifestne hipotireoze u trudnoći je od 0.3-0.5%, a subkliničke hipotireoze 2-3%. Najčešći uzrok primarne hipotireoze u trudnoći je Hashimotova bolest. To je autoimuna bolest u kojoj imunološki sustav majke stvara cirkulirajuća protutijela koja uzrokuju autoimunu upalu i propadanje funkcionalnog tkiva štitnjače i/ili se stvaraju protutijela na TSH receptor, što u konačnici dovodi do smanjene produkcije hormona štitnjače. Osim uobičajnih simptoma hipotireoze koji se javljaju u općoj populaciji (umor, pospanost, sklonost debljanju, suha koža, opstipacija), rizik hipotireoze u trudnoći uključuje spontane pobačaje, preeklampsiju, zastoj u rastu fetusa, mrtvorođenost, razvoj kongenitalnih anomalija te poremećaj u neurološkom razvoju.

Granična gornja vrijednost TSH za dijagnozu hipotireoze u trudnoći za prvi trimestar je 2.5 mIJ/L, a za drugi i treći trimestar 3.0 mIJ/L. Ako vrijednosti TSH prelaze ranije navedene, potrebna je supstitucijska terapija levotiroksinom koji je sintetski oblik hormona štitnjače tiroksina. Dnevna doza levotiroksina ovisi o koncentraciji TSH i hormona štitnjače.

Povećana glomerularna filtracija za vrijeme trudnoće rezultira i porastom bubrežnog klirensa joda te posljedičnim smanjenjem koncentracije joda u plazmi. Stoga se tijekom trudnoće, a ovisno o geografskom području, preporučuje dodatni unos joda kako bi se izbjegao nastanak jod deficijentne strume. Unos joda treba strogo kontrolirati kako se ne bi razvila jodom inducirana hipertireoza, a kontrolirane količine joda nalaze se u odabranim multivitaminskim preparatima za trudnice.

Hipertireoza u trudnoći

Hipertireoza u trudnoći je stanje pojačanog izlučivanja hormona štitnjače u plazmu. Najčešći uzrok hipertireoze u trudnoći je Gravesova bolest, tj. autoimuno stanje u kojem organizam stvara protutijela koja stimuliraju štitnjaču na pojačano stvaranje hormona, neovisno o TSH-u koji je suprimiran. Javlja se u 1 na 1000-1500 trudnoća. Dijagnoza hipertireoze postavlja se na temelju biokemijskih nalaza povišene koncentracije hormona štitnjače, u trudnica i slobodnih frakcija hormona, snižene vrijednosti TSH < 0.1 mIJ/L i ultrazvučnog nalaza. Simptomi hipertireoze uključuju nepodnošenje topline, povećan apetit uz gubitak na tjelesnoj težini, ubrzan puls, pojačano znojenje, tremor, učestale stolice, egzoftalmus. Neregulirana hipertireoza tijekom trudnoće može dovesti do srčanih tegoba majke, spontanog pobačaja, zastoja u rastu fetusa, razvoja preeklampsije, kongenitalnih anomalija, prijevremenog poroda, neonatalne tireotoksikoze, itd. U prvom trimestru trudnoće često se javlja prekomjerno povraćanje ili hiperemeza. Hiperemeza je često udružena s hipertireozom, a smatra se da nastaje pod utjecajem visokih vrijednosti hCG-a koji ujedno stimulira i štitnjaču na proizvodnju veće količine tireoidnih hormona.

Liječenje hipertireoze u trudnoći je isključivo medikamentozno, a rijetko operativno, i to samo kod onih trudnica kod kojih se ne postigne dobra kontrola bolesti tireostaticima. Terapija radioaktivnim jodom je kontraindicirana u trudnoći. Medikamentozna terapija u trudnoći uključuje davanje tireostatika, tj. propiltiouracila. Liječenje tireostaticima zahtijeva posebnu pažnju jer ti lijekovi prolaze kroz posteljicu i mogu uzrokovati nastanak fetalne hipotireoze. Zbog toga majci treba davati najmanju dozu lijeka neophodnu za održavanje hormona štitnjače na gornjoj granici normale.

Zaključno možemo reći da su bolesti štitnjače česta stanja u žena, osobito u žena generativne dobi, pa tako i u trudnoći. Metode probira na bolesti štitnjače u ranoj trudnoći omogućavaju nam brzu i uspješnu dijagnostiku, a time i adekvatno liječenje. Pravovremeno i uspješno liječenje bolesti štitnjače u trudnoći bitno smanjuje komplikacije trudnoće te perinatalni mortalitet i morbiditet.

Primjetan porast krvnog tlaka opasan je i za majku i za plod i ne smije se ignorirati. Gotovo polovica trudnica s hipertenzijom razvije simptome preeklampsije. O upozoravajućim znakovima, terapiji i mjerama opreza, piše Ana Bucko, dr. med. spec. ginekologije i opstetricije.

Unatoč brojnim istraživanjima, i dan danas je nepoznanica kako trudnoća pogoršava ili potiče nastanak hipertenzije.

Hipertenzivni poremećaj pojavljuje se u 5-10% trudnoća. Trenutna istraživanja ukazuju da su mogući uzroci:

• Loša prilagodba krvnih žila maternice na ugrađivanje posteljičnog tkiva, tj. remodeliranje uskih mišićavih spiralnih arterija u široke žile niskih otpora protoka (I. val – do 12. tjedna; II. val – između 12. i 16. tjedna).
• Loš imunološki odgovor između maternalnog, paternalnog i fetalnog tkiva.
• Loša prilagodba majke na fiziološke promjene u trudnoći (misli se na krvožilni i imunološki sustav)

Hipertenzivni poremećaj u trudnoći obuhvaća četiri poremećaja:

• gestacijska hipertenzija
• preeklampsija i sindrom eklampsije
• kronična hipertenzija
• preeklampsija superponirana na kroničnu hipertenziju

U nastavku ćemo detaljnije obraditi svaki od ovih poremećaja.

1. GESTACIJSKA HIPERTENZIJA (HIPERTENZIJA U TRUDNOĆI)

Dijagnoza se postavlja kada srednje dnevne vrijednosti krvnog tlaka premašuju 140/90 mmHg u dva mjerenja nakon 20. tjedna trudnoće kod prethodno normotenzivne trudnice, a kojoj se u urinu ne nađu proteini. Povišen krvni tlak se može mjeriti i do 12 tjedana nakon porođaja.

Gotovo polovica trudnica s hipertenzijom razvije simptome preeklampsije (glavobolja, bol u žličici, proteini u urinu, niske vrijednosti trombocita). Primjetan porast krvnog tlaka opasan je i za majku i za plod i ne smije se ignorirati samo zato što nema proteinurije. Čak se 10% eklamptičkih napada razvije prije nastanka proteinurije.

2. PREEKLAMPSIJA I SINDROM EKLAMPSIJE

Preeklampsija je skup simptoma u trudnoći koji može zahvatiti bilo koji organski sustav. Pojednostavljeno, definira se kao hipertenzija u trudnoći s proteinurijom (300 mg/24 h ili 300 mg/l urina u jednom uzorku).

Edemi se definiraju kao retencija tekućine koja se očituje kao brz porast tjelesne mase trudnice. Smatra se značajnim ako trudnica dobiva više od 500 g/tjedan. Za razliku od pretibijalnih edema koji su posljedica hidrostatičkog mehanizma, edemi lica i ruku mogu prethoditi preeklampsiji iako vrlo rijetko – samo u 10% slučajeva.

Uključenost drugih organskih sustava dokazuje se kao: trombocitopenija (Trb1,1 mg/dL), oštećenje jetre (jetreni enzimi povišeni više od dvostruko), simptomi od strane neurološkog sustava (glavobolja, smetnje vida, konvulzije), kardiovaskularnog sustava (plućni edem, ascites).

Indikatori težine hipertenzivnog poremećaja u trudnoći

Poremećaj	Blag/umjeren oblik	Težak oblik
Dijastolički tlak	<110 mmHg	>=160 mmHg
Proteinurija	0 ili +	0 ili +
Glavobolja	Odsutna	Prisutna
Smetnje vida	Odsutna	Prisutna
Bol u žličici	Odsutna	Prisutna
Oliguria (mokrenje <500 ml/dan)	Odsutna	Prisutna
Konvulzije (eklampsija)	Odsutne	Prisutne
Serum kreatinin	Normalan	Povišen
Trombocitopenija	Odsutna	Prisutna
Jetreni enzimi povišeni	Minimalno	Značajno
Zastoj u rastu ploda	Odsutan	Prisutan
Plućni edem	Odsutan	Prisutan

Tbl. 1 (ACOG 2013)

Što su simptomi naglašeniji i teži, to je veća vjerojatnost da će se trudnicu morati poroditi. Simptomi se mogu vrlo naglo pogoršati do teškog oblika bolesti.

U trudnica s preeklampsijom konvulzije koje se ne mogu objasniti drugim uzrokom nazivaju se eklampsija. Generalizirane konvulzije se mogu pojaviti prije, za vrijeme i nakon porođaja (u 10% slučajeva > 48 h nakon porođaja). Za vrijeme tonične faze napadaja žena gubi svijest i postaje cijanotična (plavičasta boja kože) s pjenom na ustima, s opistotonusom ili bez njega (snažna kontrakcija leđnih mišića); traje otprilike pola minute. Potom slijedi klonična faza obilježena naizmjeničnim trzajevima mišića, a može trajati do nekoliko minuta. Nakon završetka napadaja trudnica može kratkotrajno biti bez svijesti. Za vrijeme napadaja može doći do inhalacije želučanog sadržaja, ugriza jezika, udarca, pada s ležaja…

Liječenje:

• osigurati funkciju srčanog i dišnog sustava
• antikonvulzivna terapija za suzbijanje i prevenciju eklamptičnog napadaja (Mg-sulfat, diazepam, fenitoin)
• sniziti krvni tlak ako prelazi 160/110 mmHg (urapidil, hidralazin, labetalol, nifedipin)
• stabilizirati trudnicu i osigurati uvijete za porođaj, koji je jedina definitivna terapija

3. KRONIČNA HIPERTENZIJA U TRUDNOĆI

Kroničnom hipertenzijom u trudnoći nazivamo povišenje krvnog tlaka >140/90 mmHg prije trudnoće ili prije navršenog 20. tjedna trudnoće ili oboje.

Krvni se tlak normalno snižava za vrijeme drugog i početkom trećeg trimestra i u normotenzivnih trudnica i onih s kroničnom hipertenzijom, da bi se tijekom trećeg trimestra krvni tlak vratio na vrijednosti prije trudnoće – stoga je trudnicama koje dolaze prvi put na pregled sredinom trudnoće teško razlučiti je li u pitanju hipertenzija uzrokovana trudnoćom ili kronična hipertenzija.

4. PREEKLAMPSIJA SUPERPONIRANA NA KRONIČNU HIPERTENZIJU

Neovisno o uzroku, svaka kronična hipertenzija mogući je preduvjet za razvoj preeklampsije.

Abnormalne vrijednosti krvnog tlaka uočavaju se nakon 24. tjedna trudnoće. Ako su udružene s proteinurijom ili drugim simptomima, tada govorimo o superponiranoj preeklampsiji. Za razliku od „obične“ preeklampsije, potonja nastupa ranije u trudnoći, u pravilu je praćena težom kliničkom slikom i udružena je sa zastojem u rastu ploda.

Preeklampsija se pojavljuje u oko 7% trudnica. Rizični faktori za nastanak preeklampsije su: nuliparitet, rana dob majke (vjerojatnost 3-10% ovisno o okolišnim, socioekonomskim uvjetima); genetska predispozicija, debljina (BMI <20 kg/m² incidencija 4,3%, BMI >35 kg/m² incidencija 13,3%!), višeplodne trudnoće, hiperhomocisteinemija, metabolički sindrom (dijabetes, pretilost, hipertenzija, dislipidemija). Također, žene koje su u prvoj trudnoći imale preeklampsiju imaju veći rizik za preeklampsiju i u sljedećoj trudnoći. A trudnicama koje su bile normotenzivne u prvoj trudnoći, incidencija preeklampsije u drugoj trudnoći je značajno manja nego u prvoj.

Incidencija eklampsije u zemljama gdje je adekvatna prenatalna skrb iznosi 1:2000 porođaja (u Hrvatskoj 1:3000; u zemljama u razvoju 1:100 do 1:1700).

Kako spriječiti hipertenziju

Niti jedna mjera ne može sa sigurnošću spriječiti pojavu hipertenzivnog poremećaja ni modulirati težinu kliničke slike. Može se pokušati s promjenom prehrane i životnog stila: smanjiti unos soli, dodati kalcij u prehranu, vježbati, uvesti masne kiseline ribljeg podrijetla (EPA, ALA, DHA).

Postupak s hipertenzivnim trudnicama

Preporučuje se ambulantno pomno praćenje trudnica s graničnim vrijednostima krvnog tlaka (dijastolički 80<90 mmHg), iznenadnim povećanjem tjelesne težine >1 kg/tjedan. Po potrebi se može uvesti α-metildopa (250-500 mg čak i do 3-4 puta /dan), koji je siguran lijek i za majku i za dijete. Ako dođe do proteinurije, glavobolje, vidnih poremećaja ili boli u žličici, preporučuje se daljnji bolnički nadzor.

Jedini pravi lijek za hipertenzivni poremećaj u trudnoći je porođaj.

Na sreću, većina je pacijentica s preklampsijom blažih simptoma i blizu termina porođaja te se postupa poštedno, tj. ne dovršava se trudnoća do spontanih trudova ili dok ginekološki nalaz ne bude povoljan za indukciju.

Ako se teška preeklampsija razvije prije 24. tjedna trudnoće, trudnoću treba dovršiti jer se pokazalo da odgađanje prekida trudnoće ugrožava i majku i plod. Trudnice s teškom preeklampsijom nakon 34. tjedna treba stabilizirati i poroditi. Prednost treba dati vaginalnom porođaju, a carskom rezu pristupiti prema uobičajenim indikacijama. Tijekom porođaja treba intenzivno nadzirati i majku i plod.

Kolestaza u trudnoći, iako bezazlena za majku, može učiniti trudnoću izrazito neugodnom zbog jakog svrbeža, no prava opasnost ovog stanja su moguće komplikacije vezane za tijek trudnoće i zdravlje bebe. O kolestazi piše Maja Milanović Đorđević, dr. med. spec. ginekologije i opstetricije

Intrahepatalna kolestaza u trudnoći, obično poznata kao kolestaza u trudnoći, bolest je iz skupine gestoza, odnosno bolesti koje se javljaju isključivo u trudnoći i koje su izazvane samom trudnoćom. Kolestaza u trudnoći je prolazni poremećaj funkcije jetre koji se javlja obično u kasnoj trudnoći, prolazi nakon poroda i ne ostavlja nikakve trajne posljedice na zdravlje majke.

To je stanje karakterizirano intenzivnim svrbežom kože tijela, ali bez osipa. Svrbež se obično javlja na rukama i stopalima, ali može zahvatiti i druge dijelove tijela.

Kolestaza u trudnoći, iako bezazlena za majku, može učiniti trudnoću izrazito neugodnom zbog jakog svrbeža, no prava opasnost ovog stanja su moguće komplikacije vezane za tijek trudnoće i zdravlje bebe.

Simptomi kolestaze

Intenzivan svrbež kože glavni je simptom kolestaze u trudnoći. Na koži tijela nikada nema osipa. Većina žena svrbež najjače osjeća na dlanovima ili tabanima, zatim po trbuhu, a neke žene osjećaju svrbež posvuda. Svrbež je često jači noću i može biti toliko neugodan da remeti i san.

Svrbež se najčešće javlja tijekom trećeg tromjesečja trudnoće, ali ponekad može početi i ranije. S vremenom i prema terminu porođaja, svrbež kože obično se pojačava. Nakon poroda svrbež spontano nestaje u prvih nekoliko dana.

Drugi znakovi i simptomi kolestaze u trudnoći su puno rjeđi i obično povezani s težim oblicima bolesti, a mogu uključivati:

• žutilo kože i bjeloočnica (žutica)
• mučninu
• gubitak apetita
• osjećaj nadutosti te tupu bol ili pritisak u gornjem dijelu trbuha

Uzroci kolestaze

Uzrok kolestaze u trudnoći je još uvijek nejasan. Dokazano je da postoji određena genetska sklonost te se kolestaza u trudnoći češće javlja u obitelji.

Kao glavni krivac ovog poremećaja najčešće se spominju hormoni trudnoće. Steroidni hormoni koje posteljica proizvodi tijekom trudnoće rastu što se više približava termin poroda. Porast razina tih hormona u krvi vjerojatno usporava izlučivanje žuči iz jetrenih stanica u probavni trakt. Žuč, odnosno žučne kiseline i njihove soli nakupljaju se u jetrenim stanicama i kraju ulaze u krvotok, što dovodi do svrbeži kože. Žučne kiseline potom iz krvi kroz posteljicu prolaze i u krvotok bebe što može dovesti do komplikacija.

Rijetko smanjena produkcija žuči može u majke uzrokovati i poteškoće u probavi, odnosno apsorpciji masti i vitamina topivih u mastima iz hrane (vitamini A, D, E i K). To može rezultirati smanjenom proizvodnjom čimbenika zgrušavanja krvi ovisnih o vitaminu K i posljedično problemima sa zgrušavanjem krvi. Neki čimbenici koji mogu povećati rizik od razvoja kolestaze u trudnoći uključuju:

• kolestaza u trudnoći u prethodnim trudnoćama (60-70% žena ima ponovnu kolestazu tijekom iduće trudnoće)
• kolestaza u trudnoći u obiteljskoj anamnezi (majke, tete, sestre)
• oštećenje ili bolest jetre koja je postojala i prije trudnoće
• blizanačka trudnoća

Potencijalne komplikacije

Komplikacije kolestaze u trudnoći mogu se pojaviti kod majke ili bebe u razvoju.

Kod majki ovaj privremeni poremećaj funkcije jetre može utjecati na apsorpciju masti i u konačnici uzrokovati probleme sa zgrušavanjem krvi. No, ova je komplikacija rijetka, a budući problemi s jetrom su neuobičajeni i rijetki.

U beba komplikacije kolestaze u trudnoći mogu biti ozbiljne. One mogu uključivati:

• prijevremeni porod
• zamućenje plodove vode uslijed ispuštanja mekonija: mekonij je ljepljiva, zelena tvar koja se inače nalazi u crijevima bebe u razvoju, ali koja može prijeći u amnionsku tekućinu ako majka ima kolestazu; ulazak (udisanje) plodove vode s mekonijem može izazvati probleme s plućima djeteta u prvim danima života
• iznenadnu smrt djeteta u trudnoći prije poroda (mrtvorođenost)

Budući da komplikacije mogu biti vrlo opasne za vašu bebu, odmah se obratite svom liječniku ako počnete osjećati uporan ili jak svrbež.

Prevencija i liječenje

Ne postoji poznati način za sprječavanje kolestaze u trudnoći. U blažim oblicima bolesti, dostatan je samo pojačani nadzor djeteta i redovite kontrole razina žučnih kiselina u krvi. Kod težih oblika bolesti liječnik može uvesti i lijekove kojima se nastoji spustiti razina žučnih kiselina u krvi te se može razmotriti indukcija, tj. poticanje poroda prije termina.

Mnoge žene imaju određene kronične bolesti i važno je procijeniti kako će bolest utjecati na trudnoću. O tome kako tretirati kronične bolesti tijekom trudnoće piše Ksenija Jakopinčić, dr. med., spec. ginekologije i opstetricije

Trudnoća je stanje u kojem se ženino tijelo mijenja. Stoga bi bilo poželjno da svaka žena koja planira trudnoću obavi prekoncepcijsko savjetovanje i preventivni ginekološki pregled.

Savjetovanjem bi se procijenilo postojanje rizičnih faktora koji bi tijekom trudnoće mogli uzrokovati određene komplikacije za majku i njezino nerođeno dijete. Mnoge žene imaju određene kronične bolesti i važno je procijeniti kako će bolest utjecati na trudnoću i trudnoća na kroničnu bolest. U današnje vrijeme žene rađaju uglavnom kasnije i velik je broj trudnica stariji od 35 godina, što povećava i broj trudnica s kroničnim bolestima.

Najčešće kronične bolesti koje imaju utjecaja na buduću trudnoću su: anemija, astma, arterijska hipertenzija i bolesti srca, hipotireoza, migrena, depresija i drugi psihički poremećaji te dijabetes.

Anemija u trudnoći

Anemija ili slabokrvnost je stanje kad je razina hemoglobina u krvi manja od 110 g/l. Žene često već na početku trudnoće imaju nizak hemoglobin zbog mjesečnica i neadekvatne prehrane. U trudnoći se potrebe za željezom povećavaju zbog potreba fetusa, posteljice i povećanog volumena krvi. Simptomi anemije su: umor, glavobolja, vrtoglavica, zaduha, blijede sluznice i koža, osjećaj lupanja srca i sklonost infekcijama. Anemija se liječi peroralnim ili intravenskim preparatima željeza, a povremeno i transfuzijama krvi. Liječenje je obavezno kako bi se spriječio zastoj rasta ploda, prijevremeni porođaj i intrauterina smrt ploda te kako bi se majka brže oporavila nakon porođaja s obzirom na gubitak krvi uzrokovan porođajem.

Astma u trudnoći

Astma je kronična bolest dišnih putova koja zbog različitih unutarnjih ili vanjskih podražaja dovodi do potpunog ili djelomičnog prolaznog suženja bronha. Simptomi su: otežano disanje (dispneja), napadaji kašlja, pritisak u prsima i piskanje (wheezing). U trudnoći se sluznica dišnog sustava fiziološki mijenja. U trećine trudnica astma se pogorša, trećina ne osjeća neke promjene, a u trećine trudnica se čak poboljša. Antiastmatici (bronhodilatatori, kortikosteroidi) nisu pokazali štetne učinke na fetus i astmu svakako treba pravilno liječiti jer loše kontrolirana astma povećava opasnost od preeklampsije, intrauterinog zastoja ploda, prijevremenog porođaja i povećava perinatalni mortalitet.

Arterijska hipertenzija i srčane bolesti u trudnoći

Arterijska hipertenzija je povišen krvni tlak iznad 140/90 mm Hg. Hipertenziju trudnica može imati prije trudnoće ili se može razviti u trudnoći (gestacijska hipertenzija). Komplikacije trudnoće mogu biti vrlo ozbiljne – intrauterini zastoj ploda, preeklampsija i prijevremeno odljuštenje posteljice (abrupcija) koje može dovesti do smrti majke i ploda. U trudnoći biramo za liječenje antihipertenzive koji nemaju štetan učinak na fetus.

Trudnice sa srčanim bolestima imaju 100 puta viši rizik smrti nego zdrave trudnice. Stoga je važna suradnja ginekologa i kardiologa tijekom cijele trudnoće i tijekom planiranja porođaja.

Hipotireoza u trudnoći

Simptomi hipotireoze poput umora, zatvora i debljanja preklapaju se sa simptomima trudnoće. Svakoj se trudnici na početku trudnoće provjerava serumska vrijednost TSH-a koja bi u prvom tromjesečju trebala biti manja od 2.5 mU/l, a u drugom i trećem tromjesečju ispod 3.0 mU/l. Hipotireoza je povezana s povećanim rizikom od gubitka trudnoće i razvojem neuroloških komplikacija fetusa, stoga se liječi levotiroksinom uz redovite kontrole TSH-a.

Migrena u trudnoći

Oko 18% žena ima neku vrstu kronične glavobolje. Zbog povišene razine estrogena u prvom tromjesečju glavobolje se često pogoršavaju ili pojavljuju po prvi put u kroničnom obliku. Lijekovi koji se koriste za prevenciju napadaja migrene uglavnom su kontraindicirani u trudnoći i stoga bi trebalo tražiti alternativne metode poput puno odmora, masaže, pravilne prehrane i izbjegavanja hrane i situacija koje izazivaju napadaje, U slučaju napadaja koji ne prestaju prilikom primjene uobičajenih analgetika poput paracetamola i ibuprofena treba procijeniti rizike i korist i svakako majci omogućiti što kvalitetniju skrb.

Depresija u trudnoći

Ljudi koji boluju od depresije često imaju neke od sljedećih simptoma: manjak energije, nesanicu ili pretjeranu potrebu za snom, zabrinutost, tjeskobu, nemir, promjene apetita, smanjenu koncentraciju, osjećaj krivnje i bezvrijednosti te suicidalne misli. Tijekom trudnoće i u babinju čest je osjećaj zbunjenosti, nervoze, straha i ljutnje i vrlo je teško odrediti granicu pri kojoj je ženi potrebna stručna pomoć. Mnoge žene osjećaju sramotu zbog tog osjećaja jer bi im to trebalo biti najsretnije doba u životu. Najvažnije je na vrijeme potražiti stručnu pomoć. Kod pacijentica s depresijom i psihičkim bolestima važna je suradnja obiteljskog liječnika, ginekologa i psihijatra. Mogućnosti liječenja su različite, a uključuju pojedinačno savjetovanje, individualnu psihoterapiju, grupnu terapiju te liječenje antidepresivima koji nisu kontraindicirani u trudnoći.

Dijabetes mellitus

Svim ženama u generativnoj dobi koje boluju od dijabetesa tip 1 i 2 (šećerna bolest) potrebno je detaljno savjetovajne prije trudnoće kao i dobra prekoncepcijska priprema koja uključuje kontrolu glikemije i procjenu rizika mogućih komplikacija. Kod trudnica s preegzistentnim dijabetesom povišen je rizik od urođenih malformacija ploda, spontanog pobačaja, prijevremenog porođaja, preeklampsije i fetalne makrosomije. Stoga je važno pridržavati se dijabetičke dijete, baviti se tjelovježbom, prilagoditi terapiju inzulinom i redovito kontrolirati razinu šećera u krvi.

Urinarne infekcije su među najčešćim infekcijama u trudnoći. Javljaju se kod jedne od 10 trudnica te istovremeno ugrožavaju dva pacijenta, majku i plod. O uzrocima i načinima liječenja piše Marina Crvelin, dr. med., spec. gin. i opst.

Urinarne infekcije su među najčešćim infekcijama u trudnoći. Javljaju se kod jedne od 10 trudnica, a istovremeno ugrožavaju dva pacijenta, majku i plod. Uzročnik krvlju majke može preko posteljice dospjeti u organizam ploda – transplacentarno širenje infekcije, ili ascendirajući iz porođajnog kanala, osobito u slučaju prsnuća plodovih ovoja, ili se plod može zaraziti prolaskom kroz porođajni kanal.

Dajući antibiotik majci, liječimo i dijete transplacentarno. Pri tome je potrebno voditi računa o mogućem štetnom učinku lijeka na plod. Usprkos ponekad neopravdanom strahu široke populacije od primjene antibiotika tijekom trudnoće, kontrolirana primjena u konzultaciji s ginekologom je sigurna.

Žene su inače podložnije urinarnim infekcijama jer je kod žena mokraćna cijev kraća i njen je otvor blizu vagini i anusu što omogućuje bakterijama brz dolazak do mokraćnog mjehura. Za vrijeme trudnoće nastaju promjene u građi i funkciji urinarnog sustava. Pod utjecajem više razine hormona progesterona dolazi do relaksacije glatkog mišićja, proširenja mokraćovoda i njegove slabije pokretljivosti (do 14. tjedna), a nakon 21. tjedna povećana maternica može stvarati pritisak na uretere (pogotovo desno) te otežavati prolazak urina. Što dulje treba urinu da prođe kroz mokraćne puteve, veće su šanse da se bakterije nakupe i pričvrste za sluznicu prije nego što budu isprane. Urin trudnica sadrži više šećera, što također može potaknuti rast bakterija.

Kod trudnica je također i veći rizik da se infekcija proširi na bubreg. Rizik od urinarnih infekcija je najveći između 6. i 24. tjedna trudnoće. Uz vrstu uzročnika, ulogu u prognozi ima i razdoblje trudnoće u kojem infekcija nastupi. Infekcije u ranoj trudnoći mogu dovesti do spontanog pobačaja, a u kasnijoj trudnoći su glavni uzročnik prijevremenih pobačaja.

Vrste uroinfekcija

U kliničkoj praksi razlikuje se nekoliko vrsta uroinfekcija:

1. Asimptomatska bakteriurija

Javlja se u 15% trudnoća. Obuhvaća broj klica u srednjem mlazu mokraće veći od 10 na 4/ ml i izostanak simptoma infekcije. Trudnice se često žale na simptome otežanog mokrenja, nagona na mokrenje tijekom noći, stalnog nagona na mokrenje. Ti simptomi sami po sebi nisu dokaz uroinfekcije. Puno češće infekcija postoji, a kliničkih simptoma nema ili su atipični. Zbog učestalosti, kod trudnica uroinfekciju treba tražiti i kada nema nikakvih simptoma. Trebalo bi napraviti urinokulturu na početku trudnoće u i u 3.tromjesečju kod svih trudnica, a kod trudnica s kroničnim bolestima bubrega, hipertoničarki i dijabetičarki što ranije.

Uroinfekcije mogu biti povezane s komplikacijama u trudnoći kao što su intrauterini zastoj u rastu, prijevremeni porođaj, hipertenzija, preeklampsija i anemija u majke. U trudnoći asimptomatsku bakterijuriju treba liječiti jer će se u 40% bolesnica razviti simptomatska infekcija mokraćnog sustava.

Najčešći uzročnik je E.coli, bakterija koja je rezistentna na kiselost rodnice, lako adherira na rodnički epitel, stvara tvari koje inhibiraju fagocitozu i dodatno smanjuju peristaltiku mokraćovoda. U terapiji se najčešće daju amoksicilin, ampicilin ili cefalosporini 7 do 10 dana. Desetak dana nakon završetka terapije potrebno je ponovo uzeti uzorak za urinokulturu. Oko 15% pacijentica ima reinfekciju ili ne odgovara na primijenjenu terapiju. Pri čestom i perzistirajućem javljanju bakteriurije preporučuje se profilaksa nitrofurantoinom. Od ostalih uzročnika najčešći su klepsiella, proteus, koagulaza negativan stafilokok i pseudomonas.

Asimptomatska bakteriurija u trudnoći najčešće nije povezana uz značajnije defekte urinarnog sustava pa se ne preporučuju dodatne pretrage tijekom trudnoće.

2. Uretritis

Uretritis je upala uretre (mokraćne cijevi). Simptomi su bol ili peckanje pri mokrenju, učestalo mokrenje, nagon na mokrenje, pojava groznice.

Najčešći uzročnik je E.coli, Neisseria gonorrhoeae ili Chlamydia trachomatis. E.coli pripada normalnoj vaginalnoj i perinealnoj flori, a unosi se u uretru pri spolnom odnosu ili nepravilnom brisanju nakon defekacije. Simptomi se ne razlikuju od onih van trudnoće. U mokraćnom sedimentu se nađe povećan broj leukocita, često bez bakterija, a urinokultura je često s malim brojem bakterija ili sterilna.

3. Cistitis

Cistitis je upala mokraćnog mjehura. Nastaje kada se normalno sterilan donji dio urinarnog trakta (uretra i mjehur) inficira bakterijama uz posljedičnu upalu. Više od 90% slučajeva uzrokovano je Escherichiom coli.

Početak bolesti je najčešće nagao, simptomi variraju od lagano iritirajućih do jako bolnih, a najčešći su učestalo mokrenje, neugoda, pečenje i osjećaj pritiska pri mokrenju, bolno mokrenje malih količina urina, česta, nekontrolirana i neodgodiva potreba za mokrenjem, potreba za mokrenjem noću, promjena boje urina (zamućenost), krv u urinu, neugodan miris urina, pritisak u zdjelici ili bol nisko u leđima ili donjem dijelu trbuha (suprapubično), potreba za mokrenjem kad je jako malo urina u mjehuru ili kratko nakon mokrenja, umor, malaksalost, bolni spolni odnosi, povišena tjelesna temperatura.

Postoji mogućnost ascenzije infekcije u gornje mokraćne puteve.

Liječenje je peroralna antibiotska terapija.

4. Pijelonefritis

Pijelonefritis je upala bubrega. To je najčešća ozbiljna medicinska komplikacija u trudnoći i najčešći neopstetrički uzrok hospitalizacije trudnica. Može dovesti do prijevremenog porođaja, intrauterinog zastoja u rastu te trajnog oštećenja bubrega trudnice, zato se treba liječiti odmah. Učestalost u trudnoći je 1-2%. Najčešće je posljedica cistitisa.

Znakovi da se infekcija proširila na bubrege su bolovi u donjem dijelu leđa ili sa strane ispod rebara, povremeno jaka bol u trbuhu, povišena temperatura iznad 38ºC koja traje više od dva dana, zimica s drhtavicom, topla koža, zažarenost ili crvenilo kože, vlažna koža, znojenje, povraćanje, dehidriranost zbog povraćanja, mučnina, malaksalost, bolno mokrenje, učestalo mokrenje, potreba za mokrenjem noću, zamućen urin ili urin nenormalne boje, krv u urinu, neugodan ili jak miris urina, promjene svijesti ili konfuzija, mukopurulentni iscjedak, bol koja se širi uzduž uretera prema lumbalnim ložama. Češće je zahvaćen desni bubreg zbog pritiska povećane maternice na ureter.

Često je povišen CRP i smanjena sposobnost bubrega da koncentrira mokraću. Povišeni su leukociti u sedimentu urina i u krvi. Pri sporom odgovoru na antibiotsku terapiju uzima se uzorak za hemokulturu. Najčešći uzročnik je E-coli, zatim Enterococcus, Klebsiella, Pseudomonas.

Terapija je antibiotska, ista kao kod cistitisa, ali parenteralna.

Kako smanjiti vjerojatnost uroinfekcije?

Treba uzimati dovoljno tekućine, tuširati se umjesto kupki, mokriti čim se osjeti potreba, pokušati potpuno isprazniti mjehur, brisati se od sprijeda prema natrag, voditi računa o čistoći genitalnog područja, koristiti proizvode za čišćenje za intimno područje, izbjegavati grube sapune, mogu se uzimati preparati na bazi brusnice dok uvin čaj nije preporučljiv.

Kako pravilno dati urin na analizu? Najbolje je dati prvi jutarnji urin. Prvo valja dobro oprati spolovilo, prvi mlaz pustiti u WC školjku, a srednji mlaz uzeti za analizu.